Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4680/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3761/2017-61 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3761/2017-61 od 30. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.370,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3761/2017-61 od 30. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 18.370,45 eura do iznosa od 19.861,86 eura (za iznos od 1.491,41 euro), i sudi:

1. Utvrđuje se da 1/12 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 4, [adresa] i dvorište, površine 439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) predstavlja imovinu ostavinske mase iza pok. ČRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.491,41 euro sa zatraženom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 491,68 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da ¼ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 4, [adresa] i dvorište, površine 439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) predstavlja imovinu ostavinske mase iza pok. ČRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Pod točkom II izreke je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kako glasi: „Utvrđuje se da 1/12 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 4, [adresa] i dvorište, površine 439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) predstavlja imovinu ostavinske mase iza pok. ČRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“, kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 19.861,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkom II izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu te prihvatiti i taj dio tužbenog zahtjeva kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu troškova postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da 1/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.[katastarska čestica], stambena zgrada br. 4, [adresa] i dvorište, površine 439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) predstavlja imovinu ostavinske mase iza pok. ČRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4. , 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

U odnosu na žalbu tužitelja

10. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj raspravnim rješenjem na zapisniku od 13. lipnja 2017. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj O-6485/15 upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja ostavinske imovine iza ostaviteljice, odnosno radi utvrđenja da je ista suvlasnica nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 4, [adresa] i dvorište, površine 439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te da suvlasništvo predmetne nekretnine čini njezinu ostavinsku imovinu, sve to u smislu odredbe čl. 224. i čl. 225. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13. i 33/15 – dalje: ZN),

- da su tuženik i ostaviteljica, tuženikova sada pok. supruga ČRS, sklopili brak 2. travnja 1988. sukladno odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 dalje u tekstu ZOPB), a koji brak je prestao smrću supružnika, sada pok. ČRS, **.**.2015., temeljem odredbe čl. 34 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 162/98, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 dalje: ObZ).,

- da nije sporno kako se radi o nekretnini koja je izgrađena u razdoblju od 1987.-1988.,

- da iz Sporazuma od 24.11.1994. (dalje u tekstu Sporazum/94), potpisanog po tuženiku i ostaviteljici, koji su svoje potpise ovjerili u Gradu Zagrebu 29.11.1994., proizlazi kako je obiteljska kuća u [adresa], sagrađena tijekom 1987. i 1988. na građevinskoj parceli u vlasništvu ovdje tuženika, a izgradnja i uređenje su financirani novčanim sredstvima tuženika u iznosu 150.000,00 DEM i novčanim sredstvima sada ostaviteljice u iznosu 50.000,00 DEM, sukladno čemu su se sporazumjeli kako će se kao suvlasnici predmetne nekretnine, a po upisu iste u zemljišnim knjigama, uknjižiti ovdje tuženik, ČRS (sada ostaviteljica) te NR, kći ovdje tuženika, i to pod uvjetom da ne dođe do razvoda braka,

- da iz Sporazuma od 14. kolovoza 1997. (dalje u tekstu Sporazum/97), potpisanog po tuženiku i ostaviteljici, koji su svoje potpise ovjerili kod Javnog bilježnika 14.08.1997., proizlazi kako je obiteljska kuća u [adresa], sagrađena u razdoblju od listopada 1987. do rujna 1988., na zemljištu koje je ovdje tuženik naslijedio od svog oca, a izgradnja koje kuće je financirana novčanim sredstvima ovdje tuženika u ukupnom iznosu 150.000,00 DEM od kojeg iznosa je 20.000,00 DEM nasljedstvo od oca u gotovini, 60.000,00 DEM nasljedstvo stana, 60.000,00 DEM ušteđevina i 10.000,00 DEM zajam od poduzeća te novčanim sredstvima sada ostaviteljice u iznosu 50.000,00 DEM od uštede i poklona, sukladno čemu su se sporazumjeli kako će u slučaju razvoda braka, izvršiti raspodjelu obiteljske kuće na način da će sada pok. supruga tuženika ČRS, useliti u najgornju etažu kuće koji će joj prijeći u suvlasništvo u ½ dijela dok ostali dio kuće, kao i suvlasništvo najgornje etaže kuće u ½ dijela, ostaje u vlasništvu ovdje tuženika,

- da su tuženik i sada ostaviteljica, na oba Sporazuma, ovjerili svoje potpise po Gradu Zagrebu sukladno odredbama Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa („Narodne novine“ br. 6/74, 47/90 i 72/94) te po Javnom bilježniku sukladno odredbi čl. 77 Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93 i 29/94), pri čemu je sadržaj o vlastitoj imovini svakog supružnika koju su uložili u izgradnju obiteljske kuće, identičan u oba Sporazuma, to se nedvojbenim utvrđuje kako građevinsko zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća, predstavlja vlastitu imovinu tuženika dok je kuća, izgradnja koje je tekla tijekom 1987. do mjeseca rujna 1988., izgrađena sredstvima tuženika u iznosu 150.000,00 DEM i ostaviteljice u iznosu 50.000,00 DEM, a koji iznosi predstavljaju njihovu vlastitu imovinu,

prvostupanjski sud zaključuje da, iako bi se iz činjenice navođenja tri osobe u Sporazumu/94 na koje se treba izvršiti uknjižba suvlasništva, mogao izvesti zaključak o raspodjeli imovine na jednake dijelove, ne može se zanemariti činjenica kako je Sporazumom/94 točno navedena visina vlastite imovine sa kojom su tuženik i ostaviteljica sudjelovali u izgradnji obiteljske kuće, čime 50.000,00 DEM vlastitih sredstava ostaviteljice u odnosu na 150.000,00 DEM vlastitih uloženih sredstava tuženika, čini ¼ dijela,

slijedom čega je na temelju odredaba čl. 284, čl. 285. i čl. 287. st. 1. ZBPO u vezi odredbe čl. 299. ZOBP te u vezi odredbe čl. 22 st. 1 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80. i 36/90., „Narodne novine“ broj 53/91 dalje: ZOVO), ostaviteljica stekla pravo suvlasništva sporne nekretnine u ¼ dijela koja u smislu odredbe čl. 5. st. 2 ZN-a, čini ostavinu iza ostaviteljice.

11. Osnovano tužitelj ističe da je odredbom čl. 284. st. 1. ZBPO propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine, dok je u st. 2. istog članka propisano da se sporazum o diobi nekretnina zaključuje u pismenom obliku.

12. U skladu s odredbom čl. 286. st. 1. ZBPO kad je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakoga bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku podijeli tu imovinu.

13. Prema odredbi čl. 287. st. 2. ZBPO u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. U odredbi čl. 13. st. 1. ZOVO je propisano da više osoba ima pravo vlasništva na nepodijeljenoj stvari kada je dio svakog od njih određen razmjerno prema cjelini (idealni dio), dok je u st. 2. istog članka propisano ako suvlasnički dijelovi nisu određeni, pretpostavlja se da su jednaki.

15. Zajednička imovina je zajedničko vlasništvo bračnih drugova (čl. 18. ZOVO), a riječ je o vlasništvu više osoba na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi, ali nisu unaprijed određeni.

16. Tužitelj i njegova sada pokojna supruga bili su ovlašteni u skladu sa odredbom čl. 284. ZBPO sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u tom dijelu imovine koju predstavljaju sporne nekretnine i to sporazumom u pisanom obliku, što su tužitelj i njegova supruga (sada ostaviteljica) i učinili zaključenjem Sporazuma od 24. studenoga 1994. prema kojem različito od stanja u zemljišnim knjigama (prema kojem bi tuženik bio samovlasnik) utvrdili, da su suvlasnici predmetne nekretnine slijedeće osobe: tuženik, pravna prednica tužitelja ČRS,te NR, kći tuženika, pri čemu se u skladu s čl. 13. st. 2. ZOVO pretpostavlja da su suvlasnici na jednake dijelove, čime su izvršili diobu te zajedničke imovine.

17. Pored toga, pravna prednica tužitelja je pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini mogla steći i građenjem jer je između sudionika gradnje (HR i ČRS) očito postojao sporazum o stjecanju prava suvlasništva. u smislu odredaba čl. 21. i 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91), koji su tuženik i njegova sada pok. supruga (pravna prednica tužitelja), i tuženik, nakon završene gradnje, sklopili u pisanom obliku.

18. S obzirom da iz naprijed navedenih razloga predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo ČRS u 1/3 dijela, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i odlučiti kao u točki II izreke ove presude, temeljem odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP-a.

19. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, tuženik mu je dužan naknaditi troškove sastava žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 eura + PDV od 62,50 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 179,18 eura, što iznosi ukupno 491,68 eura pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženika

20. Tuženik u pretežnom dijelu žalbe ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije utvrdio koji dio od navedenih sredstava ostaviteljice bi bio utrošen na navodnu izgradnju, a koji na uređenje kuće, te da prvostupanjski sud ne uzima u obzir da je zemljište na kojem je izgrađena kuća bilo posebna imovina tuženika, što je nedvojbeno utvrđeno u tijeku postupka, kao i da zajednička volja ugovaratelja nije bila da ostaviteljica stekne suvlasništvo.

21. Na opisane žalbene navode, koji su neosnovani, valja odgovoriti kako slijedi.

22. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

23. Tuženik u odnosu na svoje tvrdnje da su sredstva pok. ČRS od 50.000,00 DEM utrošena (samo) u uređenje kuće, nije predložio dokaze, već je u odgovoru na tužbu od 14. kolovoza 2017. (list 14-21 spisa) na okolnost ulaganja u uređenje potkrovlja kuće tijekom 1998. predložio saslušanje svjedoka KR (od čijeg saslušanja je odustao na ročištu održanom 6. prosinca 2023., list 118-119 spisa) i BR te TR, pri čemu svjedok JR (list 130 spisa) nije imao nikakvih saznanja o ulaganjima tuženika i pravne prednice tužitelja u izgradnju i uređenje predmetne kuće u [adresa], dok je svjedok UR (list 100-101 spisa) iskazao da je s ČRS bio dugogodišnji prijatelj te ju je poznavao o njezinih studentskih dana pa mu je poznato da ČRS nije imala nikakve ušteđevine i nije bila u mogućnosti financijski sudjelovati u izgradnji kuće, što je u suprotnosti sa sadržajem Sporazuma/94 i iskazom samog tuženika koji ne osporava da je njegova pok. supruga ČRS sudjelovala u financiranju predmetne kuće s 50.000,00 DEM (list 41-42 spisa), ali tvrdi da je to uložila u uređenje kuće. Budući da svjedoci JR te UR nisu imali saznanja o tome koji dio sredstava je uložen u izgradnju, a koji u uređenje kuće, a tužitelj na tu okolnost nije predložio dokaze kojima bi se to moglo točno utvrditi, sud prvog stupnja tu činjenicu nije niti mogao utvrditi, ali ista nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

24. Naime, u situaciji kada su tuženik i njegova (sada pokojna) supruga ČRS svoje imovinske odnose uredili pisanim sporazumom, tada nema mjesta utvrđivanju njihovih suvlasničkih dijelova u zajedničkoj imovini u skladu s odredbom čl. 287. st. 2. ZBPO. Također je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju mjerodavan Sporazum/94 jer je kasniji Sporazum/97 (list 93 spisa) sklopljen pod odgodnim uvjetom - u slučaju razvoda braka. Kako do razvoda braka između ugovornih strana iz Sporazuma/97 nije došlo, to nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 74. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) da taj Sporazuma/97 počne djelovati.

25. Neodlučni su žalbeni navodi kako tužitelj nije dokazao koliki bi bio udio ostaviteljice u odnosu na cijelu nekretninu jer je odustao od provođenja građevinskog vještačenja. To iz razloga što bi prvostupanjski sud morao utvrđivati koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine u onoj situaciji kada ne bi postojao pisani sporazum između bračnih drugova, dok u konkretnom slučaju takav sporazum postoji, a tuženik nije osporio njegovu valjanost.

26. Iako prvostupanjski sud nije u potpunosti na pravilan način primijenio odredbu čl. 284. ZBPO jer je suvlasnički dio ostaviteljice utvrđivao prema visini ulaganja, a ne prema pisanom sporazumu, trebalo je i primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 284. st. 1. i 2. ZBPO-a na pravilan način, a u svezi s čl. 13. st. 1. ZOVO, prihvatiti tužbeni zahtjev.

27. Slijedom naprijed iznesenog i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

28. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak za pristup na ročište 17. srpnja 2019. jer toga dana ročište nije održano. No, iz podataka u spisu i sadržaja žalbe proizlazi da je ročište bilo zakazano za dan 12. srpnja 2019., ali je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja (na suglasan prijedlog stranaka i to zbog neuredne dostave za svjedoka IR) pa tužitelj ima pravo na naknadu troška za pristup punomoćnika na to ročište u iznosu od 100,00 eura (50 bodova) u skladu s Tbr 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 – dalje: Tarifa), a ne u iznosu od 497,71 euro koliko je dosudio prvostupanjski sud. Također je u pravu tuženik kada navodi da je tužitelju trebalo za sastav podnesaka od 19. siječnja 2018. (samo uređuje tužbeni zahtjev, list 34 spisa) te podneska od 22. listopada 2022. (samo predlaže umjesto svjedoka UR saslušati SR, list 97 spisa) priznati trošak od po 100,00 eura (po 50 bodova) za svaki podnesak, u skladu s Tbr. 8. t. 4. Tarife, a ne po 497,71 euro koliko je priznato pobijanom odlukom, jer se ne radi o obrazloženim podnescima.

Nadalje, tuženik osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak avionske karte naknade koje je tražila svjedok IR, ističući da prvostupanjski sud nikada nije donio rješenje kojim bi naložilo tužitelju naknaditi svjedoku IR trošak dolaska iz SAD-a niti je tužitelj taj trošak ikada platio, a oba žalbena navoda su točna. Međutim, ovdje treba reći da je iz podataka u spisu vidljivo da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj P-3761/2017-62 od 30. kolovoza 2024. kojim je naložio tužitelju isplatiti svjedokinji IR trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 1. rujna 2021. u iznosu od 1.729,77 USD, u roku 8 dana, protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, a koja žalba je odbijena odlukom ovog suda poslovni broj Gž-4680/2024-3 od 21. siječnja 2025., tako da je tužitelj temeljem pravomoćne sudske odlukom obvezan platiti trošak avionske karte svjedokinji IR pa u tom dijelu nije prihvaćena žalba tuženika.

29. Kako iz naprijed navedenog proizlazi da je na ime naknade za pristup na ročište 12. srpnja 2019. te za trošak sastava podnesaka od 19. siječnja 2018. i 22. listopada 2022. trebalo umjesto ukupnog iznosa od 1.866,41 eura (1.493,13 + PDV 373,28 eura) trebalo priznati 375,00 eura (što čini razliku od 1.491,41 euro), valjalo je odluku o trošku potvrditi za iznos od 18.370,45 eura, a za iznos od 1.491,41 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

30. Slijedom svega iznesenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude, a na osnovi odredbe čl 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II2.izreka.

31. Budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, i to djelomično, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka IV izreke).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac