Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3474/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj P-6020/2021-10 od 16. ožujka 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-6020/2021-14 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj P-6020/2021-10 od 16. ožujka 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-6020/2021-14 od 14. svibnja 2024. u dijelu u kom je naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.253,53 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu u kom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 899,91 euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se ista presuda u preostalom dijelu odluke o trošku postupka i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 34,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.253,53 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 934,31 eura, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 27. ožujka 2006. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.057,91 CHF prema uvjetima i rokovima kako je određeno predmetnim Ugovorom. I to odredaba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

Nadalje neosnovano tuženik ističe da je pobijana presuda nevaljana iz razloga što je svoje utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredaba prvostupanjski sud izveo primjenom odredbe čl. 502 C ZPP-a.

6. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

7. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 12. 6. 2019.

8. Također tuženik neosnovano upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u pogledu savjesnosti i poštenja, odnosno postupanja koje uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, navodeći kako je tužitelj prihvatio ugovor i svaku pojedinačnu odredbu i da je ugovor stvarna volja ugovornih strana.

Prvostupanjski su je u dokaznom postupku izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je tužitelj isti sklopio kao potrošač za kupnju osobnog vozila , a iz iskaza tužitelja kojeg je pravilno cijenio u smislu čl. 8 ZPP-a proizlazi da je ugovor sklopljen na način da je su mu u auto kući rekli da ode kod tuženika što je i učinio i tamo je potpisao unaprijed pripremljeni sporni ugovor o kreditu. Iz čega je bilo osnovano zaključiti da stranke o spornim odredbama ugovora nisu pojedinačno pregovarale, kako to ponovno u žalbi neosnovano tvrdi tuženik.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je u čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a kako je to već navedeno.

10. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava /članak 502 a. ZPP-a/ (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

11. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedena odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.

12. Tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u navedenom dijelu nepoštene, odnosno ništetne, međutim, osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa koji su pokrenuli potrošači obvezuje ostale sudove pa se tužitelj u ovom postupku individualne pravne zaštite može pozvati na sadržaj navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava (čl. 1111. ZOO-a), prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

13. Tuženik u žalbi smatra da je priznata tražbina tužitelja koja je u zastari.

14. Tužba tužitelja je podnesena dana 15. srpnja 2021., što znači da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

15. Za ponoviti je da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekinuta, a ponovno je počela teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu takve tužbe, pa je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka te je prigovor tuženika da je zahtjev tužitelja u zastari, neosnovan.

16. Također ne osnovano tuženik u žalbi smatra kako na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja utječe činjenica a je ugovor u cijelosti ispunjen jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Naime, predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17. Neosnovano tuženik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu svojstva potrošača na strani tužitelja.

Istu činjenicu prvostupanjski sud pravilno je u postupku utvrdio uvidom u sam Ugovor o kreditu kao i na temelju iskaza saslušanog tužitelja koji je iskazao daje ugovor o kreditu sklopio s tuženikom radi kupnje osobnog automobila za osobne svrhe, kao fizička osoba i dani kada nije imao obrt, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog sud da tužitelj nije djelovao u zoni poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12,143/13, 147/13,9/15,78/15, 102/15 i 52/16 , daje u tekstu ZPK), dok se istaknuti žalbeni navodi kojima tuženik osporava takvo utvrđenje ukazuju paušalnima

18. Žalbeni navodi tuženika u pogledu pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke o troškovima postupka djelomično su osnovani.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima parničnog postupka koje je prvostupanjski sud pravilno dosudio primjenjujući vrijednost boda od 2,00 eura s obzirom da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012,103/14 i 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/23), ista izmijenjena na način da Tbr 50. određuje vrijednost boda od 2,00 eura. Izmjena je stupila na snagu 25. studenoga 2023., to je pravilnom primjenom navedene odredbe tarife koja se primjenjuje na sve radnje poduzete u postupku,donio pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka.

20. U odnosu na žalbene navode koji se tiču pogrešne odluke o trošku u pogledu visine dosuđene sudske pristojbe utvrđeno je da su isti djelomično osnovani .

21. Naime budući da je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu platio u iznosu od 34,37 eura, a na presudu u iznosu od 68,99 eura to je tuženiku neosnovano naloženo plaćanje sudske pristojbe preko navedenog iznosa od 103,36 eura radi čega j pobijana odluka o trošku preinačena i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 34,40 eura valjalo odbiti kao neosnovan radi čega je pobijana odluka o trošku preinačena kao u izreci. temeljem čl. 380. toč. 3 ZPP-a.

22. U preostalom dijelu pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Budući da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu žalbe i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka to istom nije priznato pravo na nakladu troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević