Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-125/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d., iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-480/2022-16 od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-480/2022-16 od 2. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu ugovor o kreditu broj: 3214340723 kredita partija: 7104312247 od 26. studenog 2008. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 9,95% godišnje.(toč. I.) U točki II. nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 511,24 EUR / 3.851,94 kn[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno.

U točki III. utvrđuje se da su ništetne odredbe citiranog ugovora u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora. dok se u točki IV. nalaže s tuženiku da tužitelju isplati iznos od 138,00 EUR / 1.039,76 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

U točki V. nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 834,49 EUR / 6.287,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba citiranog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tuženice, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika a preko ugovorene stope od 9,95% godišnje kao i da tužitelj tuženici plati naknadu za odobrenje kredita, te isplata stečenog temeljem ništetnih odredaba ugovora.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 8. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud navedene odredbe pravilno primijenio.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da j tužitelj sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 3214340723 kreditna partija: 7104312247 po kojem mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.500,00 EUR. U članku 2. Ugovora je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te pravo tuženika da naplati naknadu za obradu zahtjeva za odobrenje kredita u skladu sa Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

- da tužitelj ima status potrošača;

- da je osnovan prigovor tuženika da presuda u kolektivnom sporu po tužbi Potrošač ne može biti automatski primjenjiva na predmetni Ugovor jer je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo u ugovorima o kreditu sklopljenim u švicarskim francima;

- da je proveden test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe i da sporna odredba nije jasna ni razumljiva jer ju izostavljanja kriterija po kojima će se promjene vršiti čine nejasnom i nerazumljivom;

- da je tužitelj sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu kao potrošač bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja;

- da odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija;

- da je predmetna odredba ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa protivna prisilnim propisima i ništetna te nije bila predmet pojedinačnih pregovora;

- da je izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu tužitelj je tuženiku platio više 511,24 eura –

- da je prigovor zastare neosnovan i da se primjenjuje opći zastari rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je dio predmetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetan i na temelju čl. 323. ZOO- a u vezi čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 511,24 eura sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

11. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

12. Prvostupanjski sud za svoje uvjerenje kada je utvrdio da je predmetna ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila predmet pojedinačnih pregovora i da je ništetna, kao i da tužitelju sukladno čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa od 34.575,61 kuna/4.588,97 eura, dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Na žalbene navode potrebno je reći da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03) propisano je, da se nepoštenom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Nadalje, takav stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., u kojoj se navodi da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača.

15. Činjenica, da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora, kojim se traži njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatama Banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

16. O ništetnosti ugovorne odredbe o troškovima kredita prvostupanjski sud dao je jasno pravilno i dostatno obrazloženje iz kojeg proizlazi da je povezujući iskaz tužitelja u kojem navodi da o uvjetima kredita nije pregovarao s djelatnicima tuženice sa sadržajem čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojem se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada usluga Kreditora to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da o predmetnoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale jer se radi o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirala tuženica i na koju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Osim toga utvrđeno je a u što u čl. 2. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se naknade i troškovi sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora odnose.

17. Kako Iz iskaza tužitelja proizlazi da o predmetnoj naknadi nije uopće vođen razgovor između djelatnika banke i samog tužitelja, a i naknada je plaćena 9. prosinca 2008., u iznosu od 1.039,83 HRK/138,00 eura to gotovinskom uplatom. Niti u jednoj odredbi ugovora nije određena visina naknade pa proizlazi da navedenu ugovornu odredbu može određivati samo jedna strana i to banka, a pri tome tuženik nije dokazao da je tužitelju dostavio Tarifu o naknadi banke kako bi se tužitelj sam mogao upoznati sa svojom obvezom plaćanja., kao i da tuženica u ovom postupku ne obrazlaže (niti dokazuje) koje usluge ili troškovi su podmireni iz te naknade a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu, to proizlazi pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrdio ništetnim odredbe o troškovima kredita koje kreditor naplaćuje sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge kreditora, kako je to i ugovoreno u točki 2. ugovora.

19. U odnosu na žalbene navode kojima isti opetovano navodi da je tuženik bio upoznat sa sadržajem spornih odredaba ugovora te da je bio upoznat sa visinom naknada valja reći kako su isti neosnovani te da iz provedenih dokaza je osnovano za zaključiti kako o navedenim odredbama tužitelj kao potrošač nije pregovarao, kako su iste bile unaprijed unesene od strane tuženika kao kreditor odnosno da je riječ o ugovornim odredbama koja je unesena u izabrani ugovora, bez mogućnosti da tužitelj kao potrošač o njoj pregovara, a kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

20. Stoga, navedeni žalbeni navodi ne utječu na ocjenu da se radi o naštetim ugovornoj odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj po jednostranim odlukama tuženika o naplati troškova kredita jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, kraj činjenica da je prvostupanjski sud proveo test nepoštenosti sporne ugovorene odredbe i utvrdio da sporne odredbe nisu jasne niti razumljive te za svoje uvjerenje dao valjane razloge, to što je u jednom kraćem razdoblju kamatna stopa i bila niža od ugovorene, je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost navedenog zaključka.

22. Na žalbene navode vezano za prigovor zastare tuženiku se ukazuje da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika polazeći od navedenog pravnog shvaćanja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je tek u predmetnom postupku i utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa su izneseni žalbeni navodi neosnovani.

24. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je na temelju provedenog vještačenja obvezao tuženika da tužitelju s osnove temeljem ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 511,24 eura a s osnova ništetne odredbe o naknadi troškova sukladno Odluci o Tarifi iznos od 138,00 eura kako je to i navedeno u izreci pobijane presude.

25. Nadalje, za ukazati je da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba.

26. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

27. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita zaključujući predmetni ugovor i koristeći u njemu ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnik kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također poskupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

28. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

29. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

30. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

31. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), pa su žalbeni navodi neosnovani.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević