Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4261/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja od 5. lipnja 2024. godine i o žalbi tužitelja od 6. lipnja 2024. godine, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 380/2018-61 os 15. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalba tužitelja od 5. lipnja 2024. godine i žalba tužitelja 6. lipnja 2024. godine i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 380/2018-61 od 15. travnja 2024. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Dužan je tuženik u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 Kn (19.908,42 EUR-a.) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena.“
II. Svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška."
2. Protiv te presude žali se tužitelj žalbom od 5. lipnja 2024. godine i žalbom 6. lipnja 2024. godine iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP).
3. Žalbe su neosnovane.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po služenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st
1. ZPP u svezi čl. 377. st. 2. ZPP koju opisno navodi žalitelj a to stoga jer je prvostupanjski sud nakon što mu je drugostupanjski sud ukinuo odluku postupio sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao vozač motocikla doživio prometnu nezgodu 22. srpnja 2009. godine u kojoj nezgodi je zadobio tjelesne ozljede; da je u vezi tih ozljeda tužitelj liječen kod tuženika kao bolničke ustanove; da je tužitelj zadobio ozljede – prijelom lijeve podlaktice, nategnuće mišića vrata, natučenje prsišta, ogrebotinu lijevog gležnja te prijelom prvog članka drugog prsta desnog stopala; da je tužitelju pri prijemu kod tuženika dana 22. srpnja 2009. godine urađena rendgenska obrada, učinjena repozicija podlaktice, postavljen okovratnik te preporučeno mirovanje, analgetik i elevacija noge i ruke, da je naručen na kontrolu te su mu date upute; da je potom tužitelj u više navrata dolazio na kontrolu kirurga kod tuženika kao i kod neurokirurga; da je na kontroli 14. kolovoza 2009. godine kod kirurga utvrđeno da je potrebno te je i izvršena korekcija nadlaktične longete; da je 31. kolovoza 2009. godine na kontroli kod kirurga konstatirano da je rendgenski položaj ulomaka nepromijenjen te je odstranjena imobilizacija; da je tužitelj bio hospitaliziran kod tuženika u Klinici za kirurgiju od 4. rujna do 7. rujna 2009. godine kada je utvrđeno da perzistira otok šake te mu je ordinirana terapija, analgetici, heparin, elastični zavoj te se po terapiji stanje stabiliziralo i odlučeno je u dogovoru s tužiteljem na nastavak konzervativne terapije; da je potom tužitelj u više navrata išao na kontrolu kod kirurga, kod neurokirurga kao i kod psihijatra te kod fizijatra i ortopeda; da je tužitelj proveo fizikalnu terapiju, ali u odnosu na stanje lijeve ruke bez bitnih promjena te mu je zaostala kao posljedica prometne nezgode smanjena pokretljivost lijeve ruke, deformacija lijeve podlaktice kao i posttraumatske psihičke smetnje u manjem stupnju.
8. Također je u postupku utvrđeno da je tužitelj odbio prijedlog za operativnim zahvatom kao oblikom nekonzervativnog liječenja.
9. Tužitelj u tužbi te tijekom postupka tvrdi da je njegovo liječenje kod tuženika, a povodom naprijed navedene prometne nezgode bilo nestručno i pogrešno te da su stoga mu zaostale brojne posljedice, oštećeno mu je zdravlje pa smatra da mu je tuženik kao bolnica dužan naknaditi štetu koju trpi zbog pogrešnog liječenja, dok tuženik u postupku ističe da je liječenje bilo primjereno, da tužitelj nije dao pristanak za operativni zahvat te da stoga ne postoji greška u liječenju tužitelja pa da sukladno tome tuženik ne odgovara za štetu tužitelju jer ju nije skrivio.
10. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta, sprečavanje njezina povećanja, izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) – čl. 1046. ZOO. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom a sukladno čl. 1049. ZOO. Pritom valja reći da odštetnu odgovornost tuženika kao ustanove u zdravstvenoj djelatnosti treba prosuđivati prema načelu krivnje, pri čemu se krivnja odgovorne osobe predmnijeva što znači da je teret dokaza na tuženiku koji treba dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje liječnika koji je provodio liječenje tužitelja, dok tužitelj treba dokazati uzročnu vezu između postupka odgovorne osobe i nastale mu štete te činjenicu da je riječ o postupanju ili propuštanju suprotno pravilima zdravstvene profesije.
11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da pri liječenju tužitelja u spornom razdoblju kod tuženika kao bolničke ustanove a u vezi prometne nezgode od 22. srpnja 2009. godine nije došlo do liječničke pogreške za koju odgovara tuženik prema načelu presumirane krivnje jer je tuženik predložio operativni zahvat tužitelju a tužitelj ga je odbio pri čemu treba cijeniti to da bi provođenjem istog operativnog zahvata (bez obzira na neugodnosti i tegobe vezane uz isto) svakako zdravstveno stanje tužitelja bilo promijenjeno na bolje. Stoga nije došlo do pogrešnog liječenja tužitelja u tom razdoblju i ne postoji uzročno posljedična veza između štete koja je tužitelju nastala tom prilikom te eventualnog propusta od strane tuženika kao bolničke ustanove. Iz provedenog postupka da je tužitelj bio upoznat sa svim mogućim oblicima liječenja i eventualnim rizicima te se dodaje da je u postupku provedeno vještačenje po dr. Vladimiru Šišljagiću, specijalistu opće kirurgije i subspecijalistu traumatologu te je isti obzirom na postojanje prigovora i primjedbi punomoćnika tužitelja saslušan na ročištu 21. travnja 2023. godine, da su na istom ročištu bili prisutni i tužitelj i njegov punomoćnik (odvjetnik), da je na tom ročištu punomoćnik tužitelja zatražio kraći rok radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka dr. Šišljagića te je potom tužitelj obavijestio sud (podneskom od 1. lipnja 2023.) da je nezadovoljan s odvjetnicom, da je punomoćnica tužitelja, odvjetnica Ana Perković Žaja otkazala tužitelju punomoć u ovom predmetu 15. lipnja 2023. godine te je tužitelj ovlastio novog punomoćnika-odvjetnika Ivana Čizmića za zastupanje, s tim da je prije nego je odvjetnica Ana Perković Žaja otkazala punomoć tužitelju, tužitelj iskazao da ako se ista odvjetnica i očituje na usmeno vještačenja dr. Šišljagića on to ne prihvaća; da je na ročištu 29 veljače 2024. godine na kojem je i zaključena glavna rasprava punomoćnik tužitelja predložio zaključenje glavne rasprave i donošenja odluke prema stanju spisa predmeta.
12. Također valja reći da spisu ne prileži liječnička dokumentacija tužitelja za razdoblje između prosinca 2009. i prosinca 2011. godine, da je liječnički vještak dr. Šišljagić saslušan na ročištu iskazao da se "zakašnjela operacija" radi u lokalnoj, regionalnoj ili općoj anesteziji pri čemu pacijent ne trpi nikakve bolove, da nema ugroze za život a u pogledu uspješnosti takvog eventualnog operativnog zahvata da bi uspjeh bio značajno bolji nego što je to sadašnji konačni rezultat provedenog liječenja te da je postoperativni oporavak nakon takve operacije nekoliko mjeseci, da se takav tip prijeloma koje je zadobio tužitelj u štetnom događaju može liječiti i konzervativno i operacijski ovisno o okolnostima konkretnog slučaja te takav lom nije hitan za operacijsko zbrinjavanje i može se kroz neko vrijeme odložiti, da bi u slučaju "zakašnjele operacije" posljedice u smislu boli, oticanja, ograničenih kretnji u laktu i ručnom zglobu, te kretnje podlaktice bile značajno manje. Isto tako valja reći da je na bolničkom liječenju koje je trajalo od 4. do 7. rujna 2009. godine u dogovoru s tužiteljem se odlučilo na nastavak konzervativne terapije iz čega je za zaključiti da je tužitelju i tada bio predložen operativni zahvat. Iz provedenog postupka proizlazi i da u trenutku kada je tužitelju operacija predložena još nije bio formiran kalus jer je formiranje koštanog kalusa rentgenskom dijagnostikom utvrđeno tek 29. listopada 2009. godine.
13. Iz svega iznesenog za zaključiti je da je sud prvog stupanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kn – 19.908,42 eura.
14. Naime, iz postupka proizlazi da je tuženik kao medicinska ustanova dokazao da je postupano po pravilima liječničke struke tj. da do štete nije došlo zbog obične nepažnje pri liječenju tužitelja, dok tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze u ovom predmetu.
15. Na žalbene navode kojima žalitelj ističe da se sud u razlozima prvostupanjske presude poziva na njegovo navodno neodgovorno ponašanje tijekom spornog razdoblja (jer da je ponovo sjeo na motocikl i upravljao istim pa mu se nakon toga ponovo dogodila prometna nezgoda), treba reći da su takvi navodi prvostupanjskog suda posve neodlučni te stoga nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Također treba reći da je liječničko vještačenje u ovom predmetu provedeno stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke te odredbama ZPP-a pa se ponovljene primjedbe žalitelja u pogledu istog ukazuju neosnovanima. Uz to se ukazuje žalitelju da njegovi žalbeni prigovori koji se odnose na prvostupanjsku presudu od 2. prosinca 2016. godine, poslovni broj Pnš-334/11 su neodlučni a to stoga jer je ista presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-598/2017 od 12. lipnja 2018. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj neosnovano prigovara i da se pobijana prvostupanjska presuda temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka Slavka Davile jer je isto netočno, već prvostupanjski sud temelji svoju odluku između ostalog na nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Vladimira Šišljagića, pa se stoga žalbeni prigovori koji se odnose na vještačenje sudskog vještaka Slavka Davile ukazuju posve neodlučnima.
16. Iz tih razloga valjalo je odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
