Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-765/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari I tužitelja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tužiteljice BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], zastupani po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po Ivici Ćosiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I i II tužitelja te tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-1013/2016-108 od 26. kolovoza 2024., kao i o žalbi I tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023. u točki III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da II tužiteljici isplati zateznu kamatu na iznos od 976,49 eura od 3. listopada 2015. do 26. rujna 2023. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev II tužiteljice u dijelu kojim traži da sud tuženiku naloži da joj isplati zateznu kamatu na iznos od 976,49 eura od 3. listopada 2015. do 26. rujna 2023.

II Odbija se kao neosnovana žalba I i II tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023. u točkama II, IV izreke u cijelosti, a u točki V izreke u dijelu kojim tužiteljima nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka (preko iznosa od 1.930,34 eura).

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023. u točki I izreke u cijelosti te u preostalom dijelu točke III izreke.

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023. u točki V izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 136,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 136,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate.

V Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023. u preostalom dijelu točke V izreke.

VI Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi I i II tužitelja te tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1013/2016-99 od 26. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Izreka ispravljene prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti I. tužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 920,30 EUR / 6.934,00 kn kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva I tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.536,00 kn (od utuženih 15.470,00 kn do dosuđenih 6.934,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2016. do isplate. III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti II. tužiteljici BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 976,49 EUR / 7.357,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva II. tužiteljice kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.277,12 kn (od utuženih 15.634,52 kn do dosuđenih 7.317,40 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2015. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.930,34 EUR / 14.544,13 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I Ne dopušta se preinaka tužbe od 29. travnja 2022. i 14. lipnja 2022. u odnosu na početak i tijek zateznih kamata tekućih na utuženu glavnicu I. tužitelja."

3. Protiv ove presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žalbu su izjavili i tužitelji i tuženik zbog svih žalbenih razloga te traže naknadu troška sastava žalbi.

4. Tužitelj je izjavio žalbu i protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga.

5. Žalbe su, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama i troškovima postupka, neosnovane.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14 i 70/19), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje stranke ističu u žalbi.

5.2. Posebno treba istaknuti da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a navodi tužitelja vezani uz iznose naznačene u izreci prvostupanjske presude postali su pravno nevažni nakon što je sud prvog stupnja očite greške ispravio rješenjem o ispravku.

5.3. Isto tako, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelji u tužbi navode da je 28. kolovoza 2015. u mjestu [adresa] na 19. km 2 dionice DC 60, nasuprot B.P. "Crodux", I tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. U vrijeme nezgode, predmetno vozilo bilo je u vlasništvu II tužiteljice.

Tužitelji smatraju da je za nezgodu odgovoran UŽ koji je vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska gore navedenom vozilu kojim je upravljao I tužitelj te na taj način izazvao sudar.

Vozilo štetnika (osiguranika tuženika) je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police].

7. Nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke, tužitelj je podneskom od 29. travnja 2022. djelomično povukao tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje I tužitelja pa tako po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i s osnova tuđe pomoći i njege tim podneskom potražuje iznos od 18.200,00 kn, međutim, sa zateznim kamatama ne više od podnošenja tužbe nego od 21. listopada 2015. do isplate.

8. Sud prvog stupnja smatra da je promjenom tijeka zateznih kamata tužitelj preinačio tužbu u odnosu na tijek zateznih kamata, s tim da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe kako je to tužitelj zatražio podneskom od 29. travnja 2022. te je osporio utuženi tijek zateznih kamata.

9. Sud prvog stupnja ističe da se prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a tužba može povući bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev nakon što se tuženik prethodno upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe bio je potreban njegov pristanak, a kako tuženik nije pristao na povlačenje sud prvog stupnja zaključuje da tužba nije djelomično povučena.

10. Nadalje, u odnosu na novopostavljeni tijek zateznih kamatama na utuženi iznos I tužitelja sud prvog stupnja navodi da s obzirom da su tužitelji preinaku zahtjeva za isplatu zateznih kamata mogli učiniti i prije zaključenja prethodnog postupka, sud prvog stupnja u tom dijelu primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a nije dopustio preinaku.

11. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je preinaka tužbe I tužitelja nedopuštena s obzirom da je I tužitelj zatezne kamate mogao tražiti već u trenutku podnošenja tužbe.

11.1. Točno je da I tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije bio dužan znati točan dan završetka njegovog liječenja, ali to ne znači da činjenično nije bio dužan navesti da zatezne kamate na neimovinsku štetu potražuje od dana dovršetka liječenja. Tužitelj je mogao navesti datum dovršetka liječenja za koji je on kao laik (po pitanju medicinske struke) smatrao da je datum dovršetka njegovog liječenja, a poslije taj dio svog tužbenog zahtjeva uskladiti s rezultatima medicinskog vještačenja.

12. Zbog navedenoga je žalba tužitelja protiv rješenja o (ne)dopuštanju preinake tužbe odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

13. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, suodgovornost I tužitelja za nastanak štetnog događaja do visine 15% i da je I tužitelj vršio radnju pretjecanja preko pune linije, dok je sporna odgovornost tuženika te je li I tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede i ako je, u kojem obimu kao i doprinos I tužitelja nastaloj visini štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, a slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva. Ujedno, sporan je i zatraženi tijek zateznih kamata.

14. I ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da je I tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 60%.

Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je I tužitelj započeo i u cijelosti vršio pretjecanje preko pune uzdužne crte, a pri tome se kretao utvrđenom brzinom od oko 82 km/h dok je dopuštena brzina kretanja na predmetnoj dionici ceste 60 km/h, pri čemu je postupio suprotno odredbi čl. 58. st. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine 92/2019, dalje u tekstu Pravilnik o prometnim znakovima) kao i odredbi čl. 51. st. 1. u vezi s čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, dalje u tekstu ZSPC).

Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da bi se I tužitelj zaustavio radnjom intenzivnog kočenja da se kretao brzinom manjom od 52 km/h iz čega proizlazi da bi do štetnog događaja došlo i da se I tužitelj kretao dopuštenom brzinom od 60 km/h, samo što bi oštećenja na vozilu kao i pretrpljene ozljede I tužitelja možebitno bile nešto manje i blaže.

Nadalje, I tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je upotrijebio zvučni znak upozorenja te time upozorio osiguranika tuženika da je započeo radnju pretjecanja, a čime bi upozorio osiguranika tuženika da je započeo radnju pretjecanja i izbjegao štetni događaj.

S druge strane, odgovornost osiguranika tuženika nalazi se u tome što se prije započinjanja radnje skretanja ulijevo nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pogledom u lijevi bočni retrovizor, čime je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, a kako to proizlazi i iz Obveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, broj: 511-12-27-04-01-N-531/15 od 8. rujna 2015. kojim je osiguranik tuženika oglašen krivim.

Kako osiguranik tuženika nije počinio daljnje protupravne radnje, naime, na dijelu kolnika na kojem je započeo radnju skretanja u lijevo, isprekidana je uzdužna crta, pravilno je prvostupanjski sud cijenio njegov doprinos nastanku štetnog događaja u postotku od 40%.

14.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja reći da na ocjenu doprinosa tužitelja nije od utjecaja okolnost kojeg je zanimanja I tužitelj.

15. I ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da na visinu štete nije od utjecaja činjenica nevezanja I tužitelja sigurnosnim pojasom jer iz nalaza vještaka dr. Mayera proizlazi da bi utvrđene ozljede nastale neovisno o činjenici vezivanja sigurnosnim pojasom.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je I tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u samom trenutku neposredne životne ugroženosti, sekundarni strah u jakom intenzitetu trajao je 3 dana, u srednjem intenzitetu trajao je 7 dana, a u manjem intenzitetu trajao je 10 dana. Bol jakog intenziteta trajala je oko 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg još oko 30 dana. Naruženost je manjeg stupnja radi zaostalog ožiljka na desnom koljenu. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno. Trajne posljedice vještak nije utvrdio na strani I tužitelja. Liječenje je završeno 20. listopada 2015.

17. S obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti I tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35./05 I dr., dalje ZOO).

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

Slijedom navedenoga zbog fizičkih bolova, naruženja i straha u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriterija (mjerila), odnosno kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, pravilno je sud prvog stupnja I tužitelju priznao pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 16.435,00 kn, umanjeno za omjer od 60% odnosno u konačnom iznosu od 6.574,00 kn.

18. I po osnovi tuđe pomoći i njege pravilno je sud prvog stupnja I tužitelju priznao za 60 sati iste iznos od 900,00 kuna umanjeno za 60%, odnosno ukupno 360,00 kuna po cijeni sata tuđe pomoći i njege od 15,00 kuna po satu primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

19. Zatezne kamate su I tužitelju pravilno dosuđene sukladno njegovom zahtjevu od dana podnošenja tužbe. Naime, zahtjev I tužitelja za naknadu neimovinske štete i naknadu za tuđu pomoć i njegu dospijevaju podnošenjem odštetnog zahtjeva tuženiku (čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), no kako je I tužitelj tražio od kasnijeg datuma, pravilno je zatezna kamata dosuđena sukladno zahtjevu tužitelja od dana podnošenja tužbe.

20. Pravilno je sud prvog stupnja i II tužiteljici po osnovi imovinske štete, štete na vozilu, dosudio omjer od 60 % iznosa koji je prometni vještak Berislav Šimunović utvrdio kao iznos te štete.

21. No, zatezne kamate na iznos materijalne štete vezane uz štetu na vozilu, a s obzirom da se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme suđenja, II tužiteljici pripadaju od dana presuđenja, a ne od 3. listopada 2015. kako je sud prvog stupnja sudio.

21.1. Zbog navedenoga je neosnovan dio zahtjeva II tužiteljice za isplatu zateznih kamata od 3. listopada 2015. do presuđenja.

22. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a.

23. Sud prvog stupnja pravilno je tužiteljima priznao pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT).

24. Isto tako, pravilno je kao vrijednost boda uzeo iznos od 15,00 kuna, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važećoj na dan presuđenja jer se vrijednost boda određuje prema vrijednosti koja je važeća na dan donošenja sudske odluke.

25. Nadalje, tužiteljima je za vođenja spora bio potreban trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora pa neosnovano tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu troška sastava tog podneska.

26. Pravilno je sud prvog stupnja u cijelosti tužiteljima priznao trošak predujma prometnog vještačenja sa uviđajem na licu mjesta, kao i medicinskog vještačenja neovisno o omjeru uspjeha u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva.

27. No, neosnovano je sud prvog stupnja tužiteljima priznao pravo na naknadu troška sastava dva podneska u visini od 25 bodova za svaki podnesak uvećano za 10% za zastupanje više stranaka i PDV od 25%. Naime, riječ je o podnescima kojima tužitelji dostavljaju dokaz na okolnost uplate predujma i pristojbi, ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje spora.

28. Zbog navedenoga je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na taj trošak u ukupnom iznosu od 136,87 eura zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

29. O trošku sastava žalbe tužitelja odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a o trošku sastava žalbe tuženika primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević