Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1705/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NJE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika NJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1953/2017-29 od 9. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1953/2017-29 od 9. studenog 2021.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 100,00 EUR, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku i daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 100,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 124.318,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2016. do isplate, te zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.057,2 EUR/15.500,00 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženik istu presudu pobija u tijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da se žalba prihvati.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade odvjetničkih usluga koje je kao punomoćnica pružila tuženiku zajedno sa svojim prednikom u predmetu poslovni broj P-1252/11 (ranije poslovni broj P-1220/95, P-771/02 i P-135/2005).

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žaliteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je odvjetnik ABC zastupao NJ i MJ kao tuženike u parnici koju je protiv njih pokrenuo pok. ĆJ, kod Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1220/95 (kasnije P-771/02, P-135/2005 i P-1525/11),

- da je tužiteljica 30. veljače 2005. preuzela odvjetničku kancelariju svoga oca, odvjetnika ABC;

- da su NJ i MJ **.**.2006. sklopili s tužiteljicom Ugovor o naknadi za zastupanje u kojemu su suglasno utvrdili da je tužiteljica kao odvjetnica 1. siječnja 2006. preuzela zastupanje u predmetu P-771/02 (ranije P-1220/95) od ranijeg odvjetnika ABC, te su istu opunomoćili da ih zastupa u navedenom parničnom predmetu, time da su ugovorili da će tužiteljica naplatiti svoje odvjetničke troškove od suprotne strane – tužitelja ĆJ po okončanju parnice poslovni broj P-771/2002 u slučaju da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti, odnosno da će moći naplatiti parnični trošak koji bude dosuđen u tom postupku kao naknadu za dosadašnje besplatno zastupanje;

- da je tuženik NJ **.**.2008. otkazao punomoć tužiteljici za zastupanje u navedenom parničnom predmetu i ovlastio novu odvjetnicu ABC da ga zastupa u navedenom parničnom predmetu, te istoj potpisao punomoć za zastupanje, o čemu je nova odvjetnica obavijestila sud u tom postupku podneskom od 23. listopada 2008., a sud ga je zaprimio 31. listopada 2008.;

- da tužiteljica od tada nije više zastupala tuženika u navedenom parničnom predmetu;

- da je parnica u predmetu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1525/2011 (ranije P-1220/95, P-771/02 i P-135/2005) okončana presudom od 1. studenog 2011., koja je postala pravomoćna 31. ožujka 2014. i kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ČJ, kao pravne slijednice pok. ĆJ, te je istoj naloženo da tuženicima u tom postupku naknadi parnični trošak u iznosu od 170.475,00 kn, svakome u ½ dijela, tj. svakome iznos od 85.237,50 kn;

- da je odvjetnica ABC dana 11. srpnja 2016. prisilnim putem kod Financijske agencije naplatila od ČJ cjelokupni parnični trošak sa zateznim kamarama u iznosu od 196.599,50 kn;

- da se tužiteljica dopisom od 14. studenog 2016. obratila tuženiku radi isplate iznosa od 124.318,58 kn (85.237,50 kn umanjeno za plaćene sudske pristojbe, tj. iznos glavnice od 81.487,50 kn, te uvećano za zatezne kamate od 42.831,08 kn), na koji dopis se tuženik oglušio;

- da je od raskida Ugovora o zastupanju 23. listopada 2008. do podnošenja tužbe 23. listopada 2017., protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. – dalje: ZOO).

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja iz kojega proizlazi da je tuženikovim otkazom punomoći i sklapanjem novog ugovora o nalogu s odvjetnicom ABC 23. listopada 2008. raskinut Ugovor o zastupanju zaključen između stranaka 2006. i da je osnovan tuženikov prigovor zastare, jer je od otkaza punomoći do podnošenja tužbe prošao opći zastarni rok, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 776. st. 1. i 2., 368. st. 1. i 225. ZOO odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u bitnome navodeći da njezino potraživanje nije zastarjelo, jer je dospijeće obveze dogovoreno između stranaka. Tvrdi da su stranke potpisale „Potvrdu u spisu g. KJ, [adresa] P-135/05 od 7. listopada 2008.“, u kojoj su suglasno utvrdile da se Ugovor o naknadi za zastupanje od 30. svibnja 2006. u odnosu na NJ smatra raskinutim i ugovorile da će konačan obračun odvjetničkog troška i „saldiranje“ potraživanja u odnosu na uplaćenu akontaciju izvršiti naknadno po naplati troška od protustranke za slučaj uspjeha u sporu.

12. Prema odredbi čl. 773. st. 1. ZOO nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga s kamatom od dana kad su učinjeni, dok prema čl. 776. st. 1. ZOO ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

13. U ovom postupku riječ je o tražbini na temelju ugovora o nalogu za obavljene radnje po punomoći za zastupanje iz čl. 763. ZOO. Takva potraživanja zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik 23. listopada 2008. otkazao punomoć tužiteljici za zastupanje u parničnom predmetu poslovni broj P- 135/2005 (kasnije P-1525/11) i ovlastio novu odvjetnicu ABC da ga zastupa u tom parničnom predmetu. Dakle, ugovor o zastupanju je otkazan prije pravomoćnog okončanja predmetne parnice, koja je pravomoćno okončana 31. ožujka 2014.

15. Otkazom punomoći za zastupanje ujedno je raskinut i Ugovor o naknadi za zastupanje od 30. svibnja 2006., kojim su stranke ugovorile da će tužiteljica svoje odvjetničke troškove naplatiti po pravomoćnom okončanju parnice u predmetu P- 771/2002 (kasnije P-771/02, P-135/2005 i P-1525/11), a što i sama tužiteljica navodi u „Potvrdi od 7. listopada 2008. Dakle, raskidom ugovora o zastupanju ujedno je dospjela i tražbina na ime troškova zastupanja za sve radnje koje je tužiteljica kao punomoćnica do tada poduzela za tuženika temeljem Ugovora o naknadi za zastupanje od 30. svibnja 2006., u parničnom predmetu poslovni broj P-135/05 (kasnije P-1525/11).

16. S obzirom da je otkazom punomoći za zastupanje (23. listopada 2008.) dospjela tražbina tužiteljice na ime troškova zastupanja za do otkaza obavljene usluge zastupanja u navedenom parničnom postupku i da je za navedeno potraživanje od tada počeo teći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a tužba u ovom postupku je podnesena 23.10.2017., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je potraživanje tužiteljice zastarjelo.

17. Neutemeljene su tvrdnje žaliteljice da su stranke nakon otkaza ugovora sporazumno odgodile dospijeće tražbine „Potvrdom od u spisu g. KJ, [adresa] P-135/05 od 7. listopada 2008.“, koja je Potvrda sačinjena prije otkaza punomoći o zastupanju.

18. Pozivanje žaliteljice na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-68/2017 od 24. siječnja 2017. nije relevantno na ovaj postupak, jer nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi, obzirom da je u tom postupku vezano za početak tijeka zastare bilo sporno kada su obavljene pojedine radnje za koje odvjetnik zahtijeva naknadu, što ovdje nije slučaj, jer je nesporno da tužiteljica nakon otkaza punomoći za zastupanje 23. listopada 2008. u predmetu P-1525/11 nije više poduzimala nikakve parnične radnje.

19. Zbog iznijetih razloga, pravilnom je primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen, jer je tražbina tužiteljice zastarjela.

20. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Međutim, u pravu je tuženik da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu u okviru parničnih troškova nije priznao zatraženi trošak ročišta za objavu presude. Ovo iz razloga jer je sud u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena dužan zakazati ročište na kojemu se presuda objavljuje, te je pravo svake stranke u postupku da sazna sadržaj presude i ishod postupka na ročištu na kojemu sud presudu objavljuje, a što proizlazi iz načela prava na pošteno suđenje, neovisno od činjenice da je sud dužan presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda (čl. 335. st. 9. ZPP). Stoga je trošak ročišta za objavu presude suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

21. Iz navedenih razloga, pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 9./3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 107/15., 37/22. i 138/23 – dalje: Tarifa) valjalo je tuženiku dosuditi zatraženi trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50 bodova po Tbr.

9./3. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR iznosi 100,00 EUR.

22. Troškovi razmatranja i pregleda spisa u zatraženom iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn po Tbr. 32. Tarife i trošak izbivanja iz ureda i troškovi puta na 4 ročišta u ukupnom iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kn, osnovano nisu priznati tuženiku, jer niti prema ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

23. Slijedom iznijetih razloga temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš