REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-212/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-595/2022-3 od 6. prosinca 2023. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-612/2016-36 od 11. ožujka 2022., te odlučujući o prijedlogu tuženika protiv rješenja sadržanog u navedenoj presudi kojim je dijelom ukinuta ta presuda i dijelom odbačena tužba, na sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja sadržanog u presudi presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-595/2022-3 od 6. prosinca 2023., radi pitanja:
„Da li je pravilno i zakonito stajalište suda prema kojem je radnik/tužitelj u postupku radi isplate razlike plaće bio u obvezi podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora (čl. 186 a Zakona o parničnom postupku) za sate obvezatne prisutnosti na radnom mjestu prilikom obavljanja rada na terenu, kada je radnik/tužitelj već podnio zahtjev za mirno rješenje spora i u kojem su obuhvaćeni svi ukupno odrađeni sate rada na terenu koji se segmentiraju na efektivan rad i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu?“.
III. O tužiteljevim troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke, kojom je potvrđena prvostupanjska odluka o prihvaćanju dijela tužbenog zahtjeva. Tužitelj je podnio prijedlog u odnosu na pobijanu drugostupanjsku odluku kojom je dijelom ukinuta prvostupanjska odluka te je tužba dijelom odbačena.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije tuženika tužitelj je odgovorio protiveći se istom i predlažući prijedlog tuženika odbaciti, podredno odbiti. Na prijedlog tužitelja nije odgovoreno.
3. Prijedlog tužitelja nije osnovan, a prijedlog tuženika je osnovan.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da:
- je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„1) Da li je pravilno i zakonito stajalište suda prema kojem je radnik/tužitelj u postupku radi isplate razlike plaće bio u obvezi podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora (čl. 186 a Zakona o parničnom postupku) za sate obvezatne prisutnosti na radnom mjestu prilikom obavljanja rada na terenu, kada je radnik/tužitelj već podnio zahtjev za mirno rješenje spora i u kojem su obuhvaćeni svi ukupno odrađeni sate rada na terenu koji se segmentiraju na efektivan rad i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu?
2) Da li je pravilno i zakonito stajalište suda da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu protiv tuženice Republike Hrvatske prema čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ukoliko je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naznačio ukupan rad ostvaren na terenu kao osnov za zahtijevanu isplatu, pa tako i prekovremeni rad, a u konačno uređenom tužbenom zahtjevu je kao osnov zahtijevane isplate naznačio, između ostalog, i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu obračunato prema satnici aktivnog dežurstva, radi čega tužbu treba odbaciti ili pak treba smatrati da je u navedenoj situaciji tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (sati efektivnog rada i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu) tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku)?
3) Da li je pravilan i zakonit zaključak suda da je tužitelj u parnici preinačio tužbu ukoliko je u zahtjevu za mirno rješenje spora podnesenim tuženiku sukladno čl. 186 a Zakona o parničnom postupku stavio zahtjev za isplatom dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama za ukupno ostvarene sate rada na terenu, dok u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potražuje sve navedene dodatke s tim da se ukupno odrađeni sati rada na terenu segmentiraju na efektivne sate rada i sate obvezatne prisutnosti na radnom mjestu?“,
- je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanje:
„Mogu i personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.
4.2. Ujedno tužitelj predlaže dopustiti reviziju na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kojim da je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – jamstva vladavine prava, prava na pristup sudu, jednakosti pred zakonom/, pravo na pravično suđenje.
5.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5.2. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6.1. Tuženik se kao predlagatelj u svom prijedlogu pozvao da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. te odluka drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1410/2022-2 od 8. lipnja 2022. i dr.
6.2. Ovaj sud je ocijenio da naznačeno pitanje tuženika nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.3. Prvostupanjski sud je svoju odluku o radu tužitelja na terenu donio ne samo na temelju personalnih dokaza već i cijeneći dokumentaciju traženu u spisu ocjenjujući ih zasebno i zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilna te cijeneći da službena evidencija radnog vremena ne odgovora stvarno odrađenim satima prekovremenog rada na terenu.
6.4. Stoga je ovaj sud ocijenio da pobijana odluka ne odstupa od recentne prakse ovoga suda (Rev-850/2024-2 od 17. rujna 2024.) zbog čega naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, radi čega nema potrebe za intervencijom ovog suda (tako i Revd-4348/2023-2 od 27. veljače 2024., Revd-4352/2023-2 od 9. siječnja 2024., Revd-743/2024 od 5. ožujka 2024. i sl.).
7. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Tužitelj naznačenim pitanjima ukazuje na različitost sudske prakse drugostupanjskog suda te se poziva na ovosudnu odluku Rev-3773/2018 od 8. siječnja 2019., na Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003 o određenim aspektima organizacije radnog vremena (SL, L 299. 18. 11. 2003), te ovosudnu odluku Revr-140/2010 od 9. studenoga 2011. Ističe arbitrarno postupanje drugostupanjskog suda kod donošenja odluke.
8.1. Ovaj sud cijeni da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1 ZPP jer je naznačeno pitanja važno za odluku u sporu i isto je razmatrano u postupku povodom žalbe, te je pravni pristup izražen u drugostupanjskoj odluci u nesuglasju sa pravnim shvaćanjem izraženim u ovosudnoj odluci Rev-467/2023-2 od 6. lipnja 2023.
8.2. Stoga naznačeno pitanje u izreci ove odluke pod točkom II. ima zahtijevanu važnost, pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP za isto revizija dopuštena protiv dijela pobijane odluke (rješenja, uključujući odluke o troškovima postupka), a na temelju iste odredbe uzima se da je prijedlog u preostalom dijelu povučen.
9. O zatraženim tužiteljevim troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavljeno je, u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odlučiti u konačnoj odluci.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
