Poslovni broj: P-1958/2024-7

--

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 29. listopada 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UF, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu OD Vukušić Bokan i partneri u Zadru i zamjenika punomoćnika tuženika OF, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, presude objavljene dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 20.627,44 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2005 do isplate,

- 68,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008 do isplate,

-122,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.03.2008 do isplate,

-124,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008 do isplate,

-107,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008 do isplate,

-101,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008 do isplate,

-109,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008 do isplate,

- 96,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008 do isplate,

- 98,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008 do isplate,

- 107,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008 do isplate,

- 157,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008 do isplate,

- 120,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008 do isplate,

- 161,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009 do isplate,

- 167,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009 do isplate,

- 170,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009 do isplate,

- 163,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009 do isplate,

- 162,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009 do isplate,

- 152,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009 do isplate,

- 142,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009 do isplate,

- 177,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009 do isplate,

-185,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009 do isplate,

- 180,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009 do isplate,

- 176,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009 do isplate,

- 186,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009 do isplate,

- 194,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010 do isplate,

- 204,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010 do isplate,

- 201,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010 do isplate,

- 217,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010 do isplate,

- 213,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010 do isplate,

- 204,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010 do isplate,

- 247,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010 do isplate,

- 237,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010 do isplate,

- 274,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010 do isplate,

- 254,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010 do isplate,

- 240,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010 do isplate,

- 244,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010 do isplate,

- 270,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011 do isplate,

- 251,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011 do isplate,

- 254,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011 do isplate,

- 241,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011 do isplate,

- 245,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011 do isplate,

- 291,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011 do isplate,

- 297,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011 do isplate,

- 353,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011 do isplate,

- 335,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011 do isplate,

- 307,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011 do isplate,

- 306,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011 do isplate,

- 303,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011 do isplate,

. 313,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012 do isplate,

- 324,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012 do isplate,

- 324,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012 do isplate,

- 317,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012 do isplate,

- 320,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012 do isplate,

- 324,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012 do isplate,

- 320,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012 do isplate,

- 320,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012 do isplate,

- 316,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012 do isplate,

- 308,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012 do isplate,

- 318,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012 do isplate,

- 321,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012 do isplate,

- 320,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013 do isplate,

- 306,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013 do isplate,

- 316,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013 do isplate,

- 318,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013 do isplate,

- 314,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013 do isplate,

- 301,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013 do isplate,

- 293,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013 do isplate,

-300,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013 do isplate,

- 305,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013 do isplate,

- 317,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013 do isplate,

- 310,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013 do isplate,

- 313,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013 do isplate,

- 316,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014 do isplate,

- 187,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014 do isplate,

- 191,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014 do isplate,

- 189,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014 do isplate,

- 185,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014 do isplate,

- 183,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014 do isplate,

- 184,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014 do isplate,

- 189,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014 do isplate,

- 195,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014 do isplate,

- 194,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014 do isplate,

- 197,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014 do isplate,

- 201,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014 do isplate,

- 199,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015 do isplate,

- 201,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015 do isplate,

- 240,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana. “

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.344,12 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 2,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2007 do isplate,

- 3,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2008 do isplate,

- 12,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008 do isplate,

- 65,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.03.2008 do isplate,

- 68,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008 do isplate,

- 51,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008 do isplate,

- 45,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008 do isplate,

- 53,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008 do isplate,

- 40,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008 do isplate,

- 42,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008 do isplate,

- 50,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008 do isplate,

- 101,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008 do isplate,

- 64,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008 do isplate,

- 105,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009 do isplate,

- 111,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009 do isplate,

- 114,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009 do isplate,

- 107,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009 do isplate,

- 106,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009 do isplate,

- 96,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009 do isplate,

- 86,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009 do isplate,

- 121,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009 do isplate,

- 128,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009 do isplate,

- 124,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009 do isplate,

- 120,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009 do isplate,

- 129,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009 do isplate,

- 138,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010 do isplate,

- 147,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010 do isplate,

- 145,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010 do isplate,

- 160,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010 do isplate,

- 157,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010 do isplate,

- 148,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010 do isplate,

- 191,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010 do isplate,

- 181,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010 do isplate,

- 217,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010 do isplate,

- 198,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010 do isplate,

- 184,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010 do isplate,

- 188,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010 do isplate,

- 214,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011 do isplate,

- 195,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011 do isplate,

- 198,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011 do isplate,

- 185,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011 do isplate,

- 189,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011 do isplate,

- 235,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011 do isplate,

- 241,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011 do isplate,

- 272,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011 do isplate,

- 254,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011 do isplate,

- 226,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011 do isplate,

- 225,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011 do isplate,

- 222,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011 do isplate,

- 232,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012 do isplate,

- 244,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012 do isplate,

- 244,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012 do isplate,

- 237,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012 do isplate,

- 240,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012 do isplate,

- 244,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012 do isplate,

- 239,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012 do isplate,

- 240,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012 do isplate,

- 236,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012 do isplate,

- 228,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012 do isplate,

- 237,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012 do isplate,

- 241,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012 do isplate,

- 239,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013 do isplate,

- 226,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013 do isplate,

- 235,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013 do isplate,

- 237,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013 do isplate,

- 233,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013 do isplate

- 220,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013 do isplate,

- 213,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013 do isplate,

- 220,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013 do isplate,

- 224,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013 do isplate,

- 237,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013 do isplate,

- 230,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013 do isplate,

- 233,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013 do isplate,

- 235,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014 do isplate,

- 107,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014 do isplate,

- 114,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014 do isplate,

- 109,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014 do isplate,

- 105,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014 do isplate,

- 103,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014 do isplate,

- 104,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014 do isplate,

- 109,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014 do isplate,

- 114,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014 do isplate,

- 114,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014 do isplate,

- 116,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014 do isplate,

- 120,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014 do isplate,

- 119,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015 do isplate,

- 121,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja zaprimljenom 5. svibnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.469,39 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj EF u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2019. navodi da su stranke zaključile ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora Tuženik kao trgovac nije Tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: Valutna klauzula). Stoga je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate po stopi koja nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti Tuženiku kod plaćanja Kamate, te b) nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva. Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za Kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.

2. Tuženik Zagrebačka banka je u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare jer se na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 11. lipnja 2019. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od pojedinih plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je potraživanje tužitelja u tom dijelu u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 11. lipnja 2014. godine nastupila zastara. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 24. veljače 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano je odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Odredbom čl. 19.c određen je način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe propisano je da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta. Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK propisano je da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Dakle, zakonom je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Osim toga, odredbama ZIDZPK/15 nije samo bilo propisano na koji način se ima provesti konverzija kredita iz CHF u EUR, nego i način na koji je potrebno izvršiti provjeru izračuna konverzije te obavijestiti potrošača o tome, dakle na koji način i u kojoj mjeri informirati potrošača o samoj konverziji. Odredbom čl. 19. d propisano je da je Banka za potrebe provjere izračuna konverzije bila dužna izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZIDZPK/15, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, kao i da je dužna prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15. Tuženik je u cijelosti postupio u sukladno gore navedenim odredbama te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika (dostupno na www.zaba.hr). Nadalje, tuženik je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Dakle, potpisivanju Dodatka je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Stoga ističe da je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu, a što uostalom proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH, posl.br. Gos 1/2019, donesene u oglednom postupku. Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama. Na kraju tuženik smatra da su navodi tužitelja kako bi se između stranaka imala primijeniti kamatna stopa u visini ¼ zakonske zatezne kamate u cijelosti promašeni i neosnovani. Činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu itekako je bila određena te je podrazumijevala u trenutku ugovaranja visinu od 4,50%. Također, ista je bila i odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana odlukama Banke. Naime, odredbom čl. 272. st. 1. propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti, a što je predmetni ugovor i sadržavao. Čak je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite u presudi posl.br. Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. izrazio isto stajalište kao tuženik navodeći: ,,Kako su dakle odredbe o ugovorenoj kamati u ugovorima o kreditu sklapane kod 1.-7-tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP te ugovorne odredbe ništetne, a kako je pravilno to ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena, a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.” Osim toga, ako bi sud našao nedopuštenim okolnosti glede ugovaranja i promjene kamatne stope u predmetnim kreditima, tada bi eventualno mogao utvrditi ništetnim samo dio ugovorne odredbe koji dio se tiče načina promjene visine kamatne stope (što tuženik također osporava kao neosnovano), a nikako čitavu odredbu o kamati predmetnog Ugovora o kreditu. Dakle, ako se uopće ima smatrati da je predmetna odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu nedopuštena i ništetna, a što tuženik izričito osporava kao neosnovano, tada se to može odnositi samo i bez iznimke na dio ugovorne odredbe kojim se ugovara način promjene kamatne stope, tako da polazište za izračun eventualne preplate kamata može biti samo početno ugovorena kamatna stopa (u konkretnom slučaju 4,50%). Uostalom, to je i prevladavajuća sudska praksa u istovjetnim slučajevima kada sudovi utvrde ništetnom dio odredbe o načinu promjene kamatne stope.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu, i to: Ugovor o namjenskom kreditu broj 98/05 od 26. listopada 2005. (l.s. 6-8), izračun konverzije (l.s. 33-45), dodatak ugovoru o kreditu od 24. veljače 2016. (l.s. 47-57), specifikaciju uplate po kreditu (l.s. 65-79), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Martini Mate (l.s. 290-309), te je provedeno saslušanje tužitelja u svojstvu stranke (l.s. 406- 407).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4.1. Osnovan je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Ponajprije je navesti, u odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe, kao u podnesku tužitelja od 5. svibnja 2023. (l.s. 311-321), da je sud takvu preinaku dopustio u točki I. izreke rješenja. S obzirom da je financijsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka te kako su nove činjenice odlučne za izračun pojedinačno plaćenih iznosa, a i ukupnog iznosa, utvrđene tek po provođenju financijskog vještačenja, to je sud zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe kao u točki I. izreke rješenja. Jednako pravno shvaćanje je je zauzeo Vrhovni sud RH pod brojem Su IV- 162/2021 26. studenog 2021. gdje se u odnosu na dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem navodi da je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva se odnosi na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu uz zahtjev za isplatu razlike između isplaćenog i onoga što je tužitelj trebao isplatiti da se pri izračunu visine mjesečnih anuiteta trebala primijeniti redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st.3 ZOO, odnosno isplatu preplaćenog iznosa od 20.627,44 EUR sa zakonskim zateznima kamatama.

6.1. Predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uz zahtjev za isplatu razlike između isplaćenog i onoga što je tužitelj trebao isplatiti da se pri izračunu visine mjesečnih anuiteta primijenio fiksni početni tečaj CHF i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja od strane u preplaćenom iznosu od 14.344,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

6.2. Tužitelj je postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu preplaćenog od 17.615,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st. 3 ZOO, te treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu preplaćenog od 8.663,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu.

7. Među strankama nije sporno da su stranke 26. listopada 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 98/05 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 170.000,00 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, s rokom otplate od 30 godina i iznosom mjesečnog anuiteta od 852,27 CHF.

7.1. Potom su 24. veljače 2016. stranke zaključile 1. dodatak Ugovora o kreditu broj: 01/2016 kojim je utvrđen manje uplaćeni iznos nego što bi to bio zbroj anuiteta po kreditu u iznosu od 9.874,23 kn, koji iznos se može zatvoriti na način da se uveća novoutvrđena EUR-ska glavnica kredita utvrđenog u konverziji koja iznosi 93.158,82 EUR ili podmirenjem dužnog iznosa od strane tužitelja odmah po provođenju konverzije

8. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare.

8.1. Pogrešno tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž- 6053/17-2 od 6. ožujka 2018.) Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.

8.2. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.3. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

8.4. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

8.5. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

9. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.1. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.

9.2. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).

10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

11. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužiteljici u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

11.1. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.

11.2. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.

12. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.1. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj.

12.2. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

14. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primio uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.

14.1. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je prihvatio osnovanim podredni tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate, dok je glavni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

15. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu (konverziju) i da su time u cijelosti regulirale iznos obeštećenja. Naime, navedeni dodatak ugovora sklopljen između stranaka na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena je konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV a - čl. 19. a - čl. 19. i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose između stranaka. Prema mišljenu ovog suda činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

15.1. Tako i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Slijedom navedenog, tuženik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

16. Iz iskaza tužitelja EF proizlazi da mu je trebao hitno novac radi kupnje terena uz očevu kuću i izgradnje svoje kuće u kojoj danas živi. Dugogodišnji je klijent tuženika i kada je došao u banku tražio je kredit i inzistirao na kreditu u eurima, ali osobna bankarica ĆF ga je uvjeravala da mu je najpovoljniji kredit u Švicarcima i slušao je hvalospjeve o tom kreditu. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, već je bilo suprotno pa je tako tražio kredit na 25 godina, a dobio na 30 godina. Nije upozoren na deviznu klauzulu i promjenjivu kamatne stope, te da bi moglo doći do promijene visine mjesečnih anuiteta otplate kredita, a sam nije školovani ekonomista.

16.1. Tuženik u postupku ni na koji način nije dokazao, a niti je predlagao relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, niti je bio informiran o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), već je naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbu o kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je za tužitelja bila nejasna i nerazumljiva, jednostrano promijenio obvezu tužitelja kao potrošača, povećanjem kamatne stope tijekom otplate kredita, bez da ga je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati.

17. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku mr. sc. Martini Maté koja je sačinila nalaz i mišljenje temeljem kojeg je sud utvrdio iznose više stečenog po tuženiku od tužitelja po ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao:

a) da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st.3 ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. do konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije) iznosi 155.417,43 HRK, odnosno 20.627,44 EUR:

b) da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije), iznosi 108.075,74 HRK, odnosno 14.344,12 EUR;

c) da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st.3 ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. do konverzije), iznosi 132.722,16 HRK, odnosno 17.615,26 EUR;

d) da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014.), iznosi 65.272,61 HRK, odnosno 8.663,16 EUR;

e) u postupku konverzije predmetnog kredita u valutu EUR provedene 30.09.2015.g. nije utvrđena preplata tužitelja u odnosu na istovjetan kredit u valuti EUR.

18. Sud je nalaz vještaka mr. sc. Martine Maté prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke, te imajući u vidu da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Na osnovu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je kako je tužitelj od početka uplate kredita radi primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope preplatio iznos od ukupno 14.344,12 EUR.

20. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj, te povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu više obračunao anuitete tužitelju u iznosu od 14.344,12 EUR, te će tek isplatom tog iznosa tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi.

21. Na kraju je navesti da je neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21.1. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tražbinu tužitelja je zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13. Kako je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., proizlazi da je tužba podnesena prije nastupa zastare i u odnosu na nepošteno ugovaranje valutne klauzule, kao i u odnosu na preplaćenu kamatu radi nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmijeni kamatne stope budući da nije protekao zastarni rok od pet godina od pravomoćnosti citiranih presuda do dana podnošenja tužbe.

22. Slijedom svega naprijed navedenog je sud odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu uz zahtjev za isplatu razlike između isplaćenog i onoga što je tužitelj trebao isplatiti da se pri izračunu visine mjesečnih anuiteta trebao primijeniti redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26 st.3 ZOO, odnosno 20.627,44 EUR, te je usvojio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu uz zahtjev za isplatu razlike između isplaćenog i onoga što je tužitelj trebao isplatiti da se pri izračunu visine mjesečnih anuiteta primijenio fiksni početni tečaj CHF i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja od strane banke, sve kao u točki I. i II izreke presude. Kako je sud našao osnovanim prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, to sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP nije odlučivao o ostalim eventualno kumuliranim zahtjevima.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP- a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23) i to prema VPS-u od 1.327,36 EUR od podnošenja tužbe do 5. svibnja 2023., te prema VPS od 14.344,12 EUR od 5. svibnja 2023. do okončanja postupka, i to za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 20. srpnja 2022., 7. rujna 2022. po 100 bodova (Tbr. 8.1), za sastav podnesaka od 5. svibnja 2023. i 5. listopada 2024. po 250 bodova (Tbr. 8.1.), za pristup odgođenom ročištu od 15. srpnja 2022. 25 bodova (Tbr. 9.5.), za pristup ročištu od 7. prosinca 2022. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), za pristup ročištu 5. listopada 2024. 250 bodova (Tbr. 9.1.), ukupno 1.175 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % iznosi EUR čemu treba pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu od 66,36 EUR i plaćeni predujam za financijsko vještačenje od 465,53 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.469,39 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan, sve kao u točki

23.1. Ovaj sud nije priznao tužitelju zatražen trošak pristupa na ročište od 13. veljače 2024. koje je održano radi povrata u prijašnje stanje, odnosno radi se o trošku koji je nastao radi slučaja koji se dogodio tužitelju i tuženik ne može odgovarati za taj trošak u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZPP, te je odbijen i trošak tužitelja za objavu presude kao preuranjen. Tužitelj nema pravo ni na naknadu sudske pristojbe na presudu jer nije imao takav trošak, a odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama je i oslobođen plaćanja pristojbe na presudu.

U Zadru, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku

-Tuženiku po punomoćnicima