REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4905/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, radi isplate dodatka na plaću za prekovremeni rad, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-815/21-3 od 4. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-145/2019-25 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-815/21- 3 od 4. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-145/2019-25 od 17. prosinca 2020., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši pravno pitanje za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da postavljeno pitanje u konkretnom slučaju nije važno za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže tuženikov prijedlog odbaciti, podredno odbiti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je isplata dodataka na plaću za prekovremeni rad za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014..
5. Postavljeno pravno pitanje, prema ocjeni ovog revizijskog suda, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, na postavljeno pravno pitanje već je odgovoreno u odluci ovog suda poslovni broj Rev-927/22-3 od 7. veljače 2023. na način da odgovor na postavljeno pravno pitanje zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su dijelom potpisivane, a drugim dijelom nisu potpisivane, a posebno jesu li tužitelj ili svjedoci do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe, osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje, kao prethodno pitanje, može rješavati i u parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
6. U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su odluku o teretu dokazivanja temeljili i na činjenici što tuženik, na traženje tužitelja, u sudskom postupku nije dostavio ručno vođene evidencije, za koje je nesporno da ih je tužitelj vodio i predao tuženiku, te da je tužitelj tuženikove evidencije radnog vremena bio osporio.
7. Budući da je u odnosu na postavljeno pravno pitanje već zauzeto shvaćanje, a pobijana odluka donesena je u skladu sa izraženim shvaćanjem ovog revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, na temelju odredbe čl. 385.a ZPP omogućilo dopuštanje revizije i izražavanje pravnog shvaćanja o postavljenom pitanju.
8. S obzirom da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
