REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-243/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko upravni odjel Nova Gradiška, protiv protustranke OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, radi brisanja zabilježbe spora, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-133/2023-2 od 27. kolovoza 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci poslovni broj Z-1991/2023-9 od 21. ožujka 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-133/2023-2 od 27. kolovoza 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-133/2023-2 od 27. kolovoza 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-133/2023-2 od 27. kolovoza 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Z-1991/2023-9 od 21. ožujka 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenik postavlja dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1011/79 od 20. studenoga 1979. (psp 16/194) i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-745/1999 od 8. studenoga 2000., U-III-2494/2008 od 30. ožujka 2011., U-III-3119/2009 od 6. svibnja 2010., U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010. na presudu Europskog suda za ljudska prava Brumarescu protiv Rumunjske (1999.). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije.
2.2. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Protokol 1-1 Protokol 1 st. 1. al. 2. od 20. ožujka 1952. koji se odnosi na povredu prava vlasništva.). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvim postavljenim pitanjem predlagatelj pitanjem ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.1. Pored navedenog postavljenim prvim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku pred nižestupanjskim sudom nije učinjena jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a sve u skladu sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.
6. Odgovor na drugo postavljeno pitanje usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni slijedom čega se ne može raditi o pravnom pitanju važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključit da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva ne daju značaj važnosti tim pitanjima jer u svakom od tih predmeta na koje se poziva ovršenik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
9. U odnosu na navode predlagatelja koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ovaj sud smatra da odlukama nižestupanjskih sudova predlagatelju nisu povrijeđena temeljna ljudska prava, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je rješenje upisa o zabilježbi spora donijeto 14. travnja 2010. pa kako se sukladno odredbi čl. 89. st. 1. ZZK zabilježba spora briše po službenoj dužnosti nakon isteka roka od 10 godina od trenutka kada je dopuštena, to je istekom u roka od 10 godina zabilježba spora brisana, a prije isteka tog roka ovršenik nije dokazao da zabilježeni spor nije pravomoćno odnosno konačno dovršen kada bi se, tek na prijedlog zabilježba obnovila s istim prvenstvenim redom (čl. 89. st. 2. ZZK) to su nižestupanjski sudovi pravilno odbili prigovor ovršenika. Stoga te odluke nižestupanjskih sudova nisu nezakonite niti arbitrarne, niti je njima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se poziva u prijedlogu.
10. Kako, dakle, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti kao nedopušten.
11. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
