REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5086/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Marijan Perica, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 96, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave) Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovar 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/4, OIB: 16488001145, radi utvrđivanja prava vlasništva, nakon održane javne rasprave, dana 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20- 01/304, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 24. srpnja 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/17-06/7, URBROJ: 251-19-01/20-28 od 3. lipnja 2020., kojim je Republici Hrvatskoj utvrđeno pravo vlasništva u 2/6 dijela i to na dvorištu u [adresa], upisano kao zk. tijelo A I i na kući pop.br. 10239 u [adresa], upisana kao zk. tijelo A II, s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine, zk.č.br. 8184/66, u naravi dvorište u [adresa] i kuća pop.br. 10239 u [adresa], ukupne površine 144,6 čhv (520m[2] ) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II izreke utvrđeno je da je obveznik vraćanja nekretnine Grad Zagreb.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, pri tome navodeći da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva jer da je najprije trebalo utvrditi koji je posebni dio predmet vraćanja Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da mu tijekom postupka nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Navodi da je podneskom od 15. svibnja 2020. zahtijevao da mu se dostavi zahtjev predlagatelja kojim je pokrenut upravni postupak, odnosno da mu se omogući uvid u spis, ali da je taj zahtjev zanemaren. Također navodi da je sa sigurnošću trebalo utvrditi osnovu oduzimanja 1/3 dijela nekretnina prijašnjem vlasniku FV te je li njegov suvlasnički dio povezan sa nekim stanom kao posebnim dijelom odnosne nekretnine jer iz obrazloženja osporavanog rješenja i potvrde GSKG o posebnim dijelovima nekretnine iz koje proizlazi da se kuća u [adresa] sastoji od tri stana kao posebna dijela zgrade i garaže. Ističe da stan na 1. katu zgrade površine 86 m2 koristi on, o čemu kao dokaz prilaže uplatnice o plaćanju komunalne naknade i naknade za uređenje voda, stan u prizemlju koristi DV, a mansardni stan je koristila LV, a nakon njezine smrti nitko. Na te okolnosti predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem. Navodi da iz preslika zemljišne knjige nije razvidno temeljem kojeg propisa je bio oduzet odnosni suvlasnički dio FV. Navodi da je člankom 38. stavkom 2. Zakona o naknadi propisano da u slučaju kada je prijašnjem vlasniku oduzet idealni dio stana, treba primijeniti odredbu članka 22. toga Zakona, kojom je utvrđeno da prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura, te trošak sudskih pristojbi.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu navodi da je suglasno s pobijanim drugostupanjskim rješenjem.
7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad Zagreb u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku pravilno ocjenjeno tko su prijašnji vlasnici i način oduzimanja te je utvrđeno vlasničko stanje u vrijeme oduzimanja, slijedom čega je suglasno s pobijanim rješenjem.
9. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu DV, iako uredno pozvan nije dostavio ovom Sudu odgovor na tužbu.
11. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
12. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
14. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je pravo vlasništva Republike Hrvatske u 2/6 dijela dvorišta u [adresa], upisanoj kao zk. tijelo AI i kući pop. broj 10239 u [adresa], upisano kao zk. tijelo AII s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine, zk.č.br. 8184/66, u naravi dvorište u [adresa] i kuća pop. br. 10239 u [adresa], ukupne površine 144,6 čhv (520 m2), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Obveznik vraćanja nekretnine je Grad Zagreb.
15. Odredbom članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, u daljem tekstu: Zakon o naknadi) propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovni koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano.
16. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je Republika Hrvatska sukladno članku 77. Zakona o naknadi podnijela prijedlog za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 8184/66, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
17. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je da je na nekretnini zk.č.br. 8184/66 upisana kuća pop. br. 10239 sa dvorištem u [adresa], ukupne površine 520 m2, ranije vlasništvo FV u 1/3 dijela, kojom je ta imovina konfiscirana temeljem presude Vojnog suda komande Grada Zagreba, broj: K.1007-45-8 od 27. ožujka 1946. te je uknjiženo pravo vlasništva za korist FNRJ.
18. Uz prijedlog je Republika Hrvatska priložila rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-01/97-06/478 od 10 studenoga 2000. kojim je po zahtjevu RV i EV utvrđeno da nema uvjeta za vođenje postupka za povrat oduzete imovine za nekretninu u [adresa], te rješenje, KLASA: UP/I- 942-01/04-06/6 od 14. prosinca 2004. kojim je odbijen zahtjev GV za naknadu oduzete imovine za predmetnu nekretninu.
19. Stoga je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti da se u odnosu na predmetne 2/6 dijela nekretnine utvrdi pravo vlasništva Republike Hrvatske, a koje utvrđenje tužitelj, svojim navodima nije doveo u sumnju.
20. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
21. Naime, neosnovano tužitelj prigovara da nije vidljiv temelj oduzimanja, budući da spisu predmeta prileži povijesni zemljišno-knjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i presuda o konfiskaciji broj: 1007/45, iz čega je vidljivo da navedena nekretnina oduzeta FV konfiskacijom. Isto tako, neosnovano tužitelj prigovara da je trebalo utvrditi koji posebni dio je predmet vraćanja Republici Hrvatskoj. Naime, Republici Hrvatskoj je pravilno utvrđeno pravo vlasništva na imovini koja je konfiscirana FV (2/6 dijela predmetne nekretnine), a s obzirom na zemljišno-knjižno stanje kakvo je i u trenutku odlučivanja. Također je neosnovan prigovor tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Naime, tužitelj je sudjelovao u upravnom postupku te je bio nazočan i na raspravi, na kojoj je iznosio sve činjenice, a isto tako je protiv prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu u kojoj je iznio sve prigovore, a također je protiv rješenja tuženika kojim mu je odbijena žalba podnio tužbu ovom Sudu. Tijekom spora imao je mogućnost izvršiti uvid u sudski spis koji sadrži spis tuženika. Stoga, ukoliko je i bilo propusta u postupanju upravnog tijela, kako tvrdi, isti nisu utjecali na pravilnost odluke.
22. Stoga je Sud ocijenio nesvrsishodnim dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem.
23. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
24. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Marijan Perica, [adresa] Zagreb, Vlaška 96
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovar 49
3. Grad Zagreb, [adresa]
4. DV, [adresa]
5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41/4
6. U spis
