Poslovni broj: Pn-22/2023-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Krešimiru Krniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Šibeniku, radi 20. studenoga 2024.g. .., u nazočnosti tužitelja NĐ i zamjenika zakonskog zastupnika ĐĐ, na ročištu objave, dana 21. siječnja 2025.g..

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete uzrokovane presudama i rješenjima sudova, novčani iznos od 2.449,66 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 2.386,22 Eura od dana podnošenja ovršnog prijedloga dana 23. svibnja 2011.g., a na iznos od 63,04 Eura od dana 27. rujna 2012.g.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete uzrokovane presudama i rješenjima sudova po redovnom tijeku stvari, iznos od 3.862,36 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 1.049,42 Eura od dana podnošenja ovršnog prijedloga dana 18. ožujka 2019.g., na iznos od 1.767,10 Eura od dan 15. veljače 2019.g., a na iznos od 1.045,83 Eura od dana 30. travnja 2019..g.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete povreda prava osobnosti i nanesene duševne boli i patnje novčani iznos od 19.908,42 zajedno sa pripadajućom, zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe.

IV. Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja iz podneska od dana 26. lipnja 2023.g. koja glasi:

Ništetan je odnos između Gradski parking d.o.o. iz Šibenika, Drage 14, OIB: 87434239948 i NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. zasnovan na nezakonitoj Odluci o korištenju gradskih parkirališta (službeni glasnik Grada Šibenika broj: 9/09, 0/10, 11/10, 2/11, 3/11, 4/11, 9/11 – pročišćeni tekst, 6/12, 5/13, 7/13, 9/13 i 3/14) koji je trajao do donošenja Odluke o korištenju gradskih parkirališta objavljene u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 7 dana 26. rujna 2014.g.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.720,00 Eura sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-689/2016-2 od dana 18. prosinca 2017.g. potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g. po proslijeđenim prigovorima na rješenja o ovrsi javnog bilježnika Igora Lučeva iz [adresa], pod poslovnim brojem: Ovrv-971/11 od dana 24. lipnja 2011.g. i Ovrv- 1962/11 od dana 12. rujna 2012.g.

2. Nadalje, da je nakon saznanja da su prethodno navedene odluke neosnovane, nezakonite i neustavne dana 23. studenoga 2020.g. podnio prijedlog za obnovu postupka kojeg je Općinski sud u Šibeniku kao prvostupanjski sud odbio uz obrazloženje da priloženi dokazi ne mogu primijeniti prijašnju presudu, dok je Županijski sud u Zagrebu u žalbenom postupku odbio prijedlog za obnovu postupka da se obnova postupka ne može tražiti radi pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Dalje, da je pravna osnova ovog zahtjeva nevaljanost pravomoćne presude Županjskog suda u Zagrebu po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g.. odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1673/2015 od dana 25. svibnja 2017.g. i po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-230/17 od dana 28. lipnja 2017.g.

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g. da je utvrđena nezakonitost propisa po Odluci naplate parkiranja vozila koje naplate su se vršile bez pribavljene zakonom propisane suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova, dok je stranka u svojstvu tužitelja Gradski parking d.o.o. iz [adresa] u parničnom postupku Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Povrv-709/2015, tužbeni zahtjev temeljio po propisu koji nema propisanu suglasnost po članku 5. st. 1. točka 6 i stava 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa da je takav tužbeni zahtjev neosnovan odnosno nezakonit.

5. Dalje, da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 1673/2015 od dana 25. svibnja 2017.g.radi ocjene nezakonitosti i neustavnosti naplate parkiranja utvrđeno da se sudske odluke ne nogu temeljiti na nezakonitom propisu, a niti se iste mogu temeljiti na naknadno izmijenjenom propisu, pa da je Gradski parking d.o.o. iz [adresa] u parničnom postupku Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Povrv- 709/2015, ukinuo svoju prijašnju odluku sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike i da je donio novi propis za koji je pribavljena propisana suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.

6. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-230/17 od dna 28. lipnja 2017.g. radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni da je dano pravno stajalište da sudske odluke koje su donesene nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na temelju ukinutog propisa, te pravomoćne presude koje su donesene nakon objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nisu valjane, prilikom čega je u konkretnom slučaju nepravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku donesena nakon ukinutog i promijenjenog propisa, a pravomoćna presuda Županijskog suda u Bjelovaru da je donesena nakon više od pet godina od objavljenje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u Narodnim novinama.

7. Nadalje, da je Općinski sud u Šibeniku u parničnom predmetu, 24 Povrv- 709/15 donoseći nepravomoćnu presudu od dana 18. travnja 2016.g. znao i morao znati da je propis s kojim se tada služio Gradski parking d.o.o. nezakonit, te je ustrajao u donošenju nezakonite i nepravilne odluke kada je isti nezakonit propis nastavno spojio sa donesenim novim propisom koji je donesen po osnovi presude Visokog upravnog suda broj:

Usoz-125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g., dok je Županijski sud u Bjelovaru odlučujući u drugom stupnju po donesenoj nepravomoćnoj presudi, Povrv-709/15, znao i morao znati da su Ustavni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno i nedvojbeno iznijeli svoja pravna stajališta po kojima takve donesene presude ne mogu egzistirati, prilikom čega je isti Županijski sud u Bjelovaru ustajao u nepravilnoj i nezakonitoj odluci Općinskog suda u Šibeniku kada je istu potvrdio presudom, Gž-689/2016-2 od dan 18. prosinca 2017.g.

8. Takvo postupanje sudova da je protivno zakonu i drugom propisu odnosno da se propustilo postupati u skladu s zakonom i drugim propisima, te da se nepravilnim radom prilikom donošenja odluka postupilo protivno uobičajenom i propisanom načinu obavljanja djelatnosti i protivno usvojeni stajalištima viših sudova.

9. Daljnje nepravilnosti i nezakonitosti rada sudova dokazuje činjenica u postupanju Općinskog suda u Šibeniku povodom prijedlog za obnovu postupka kojeg je Općinski sud u Šibeniku kao prvostupanjski sud odbio sa zabranjenim arbitrarnim mišljenjem da presude viših sudova ne bi ništa promijenile u odnosu na prvotnu presudu, kao i u postupanju Županijskog suda u Zagrebu koji je po zabranjenom arbitrarnom mišljenju potvrdio prvostupanjsku presudu, iako su prilikom prijedlog za ponavljanje postupka znali za meritorne odluke viših sudova i da su ustrajali u nezakonitom radu postupajući suprotno zakonu i drugim propisima.

10. Dalje, da su se pogreške u primjeni procesnog i materijalnog prava mogle ispraviti odgovarajućim pravnim lijekovima što je predloženo u prijedlogu za ponavljanje postupka, ali da su sudovi ustrajali u svojim prijašnjim nezakonitostima, nepravilnosti i protupravnosti kada su odbili prijedlog za ponavljanje postupka odbijajući primijeniti pravne norme utvrđene od strane viših sudova.

11. Sudovi da su takvim postupcima nedvojbeno diskriminirali tužitelja, uskratili mu pravo na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom, pod pretpostavkom da tužitelj pravni laik i da isti neće doći do saznanja o meritornim odlukama viših sudova.

12. Nepravilnim, nezakonitim, arbitrarnim i protupravnim radom sudovi su donosili odluke kojima su omogućili Gradskom parkingu d.o.o. [adresa] stjecanje bez pravne osnove protivno članku 1111 Zakona o obveznim odnosima, te da je tužitelj pretrpio štetu i da mu je nakon pravomoćnosti blokiran račun i sve kartice, koja štetna radnja je nastavno uzrokovala daljnje štete jer tužitelj više nije mogao raspolagati, upravljati i podmirivati ostale novčane obveze iz prezaduženosti koje je do tada uredno obavljao.

13. Štoviše takvo nezakonito, arbitrarno i protupravno postupanje sudova je kod tužitelja izazvalo neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, bijes odnosno poremećaj dotadašnjeg duševnog mira čime mu je povrijeđeno i subjektivno pravo osobnosti koji proizlazi iz ugleda i časti banjskog ljudskog dostojanstva odnosno iz osobnog osjećaja vrijednosti i nesporne činjenice da je isti hrvatski branitelj, invalid i dragovoljac Domovinskog rata koji je tom štetnom radnjom ponižen, omalovažen, obezvrijeđen i uvrijeđen.

14. Stoga da predlaže da su po provedenom postupku prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

15. Tužena je u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

16. Nadalje, da osporavajući pravni osnov postavljenog tužbenog zahtjeva tužena prije svega ističe da je nastupila zastara potraživanja u navedenoj pravnoj stvari.

17. Tužena da drži da tužitelj neutemeljeno u svojoj tužbi ističe nezakonit rad kako Općinskog suda u Šibeniku tako i Županijskog suda u Bjelovaru.

18. Naime, da je pregledom materijalnih dokaza utvrđeno da je pravomoćnom presudom donesenom u rečenom predmetu (br. 24 Povrv-709/2015 od 18. travnja 2016 potvrđenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-689/2016-2 od 18. prosinca 2017.) tužitelju, kao tuženiku, naloženo plaćanje tužitelju GRADSKI PARKING d.o.o. iznosa od 18.457,00 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve na ime neplaćenih dnevnih parkirališnih karata, dok je kao neosnovan odbijen istovrsni zahtjev kojim je imenovani tužitelj tražio da se navedenom tuženiku naloži plaćanje daljnjeg iznosa od 3.900,00 kuna, kao i da je tužitelju, kao tuženiku, naloženo plaćanje iznosa od 6.283,84 kune na ime prouzročenih troškova

19. Nadalje, da je pravomoćno odbijen i prijedlog tužitelja, kao tuženika, iz prednje navedene parnice za ponavljanje postupka kojeg podnio smatrajući da je naprijed citirana pravomoćna odluka donesena u predmetnoj parnici utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

20. Slijedom navedenog, kako je o zahtjevu tužitelja pravomoćno odlučeno, i to na način daje postupanje u predmetu prošlo više sudskih instanci, te ujedno kao neosnovan odbijen prijedlog za ponavljanje postupka iz kojeg je proistekla rečena odluka,nastavno na što je ocjena da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na nepravilni, nezakoniti, arbitrarni i protupravni rad pravosudnih dužnosnika ovog i drugostupanjskog suda te službenice ovog suda koji su postupali u navedenom predmetu.

21. Dalje, da je legitimno pravo svake stranke u postupku, osobito one koja nije uspjela sa svojim zahtjevima, smatrati da po sudu donesena odluka nije pravilna i zakonita u kojem slučaju zaštitu povrijeđenih joj prava takvom odlukom može i treba ostvarivati na zakonom priznat način - putem pravnih lijekova, a kada je riječ o već pravomoćnoj drugostupanjskoj odluci, izjavljivanjem revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, odnosno podnošenjem ustavne tužbe, tužitelj NĐ nije koristio.

22. Međutim, neovisno o naprijed navedenom, imajući u vidu stanje predmetnog spisa - prije svega sadržaj prvostupanjske presude te u njoj navedene razloge donošenja žalbom pobijane odluke koja je bila predmetom preispitivanja u žalbenom postupku u navedenom spisu predmeta, i osobito imajući u vidu navode razmatrane žalbe tužitelja, kao tuženika da nema nezakonitog navedenom predmetu u smislu primjene materijalnog prava na koje ukazuje tužitelj.

23. Iz navoda tužbe tužitelja proizlazi da je Županijski suri u Bjelovaru, odlučujući o žalbi tužitelja, kao tuženika, pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uvažio pravne stavove izražene u odlukama Visokog upravnog suda RH, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji su sudu i sucu morali biti poznati, a koji se odnose na pitanje naplate parkiranja na temelju odluka o naplati parkiranja jedinica lokalne samouprave, koje su donesene bez prethodno tražene i pribavljene suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova RH. sve to u smislu odredbe čl. 5. st 1. t 6. i st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08. i dr.), a iz kojih pravnih stavova proizlazi da su takve odluke nezakonite te da se na njima ne može temeljiti naplata parkiranja na javnim parkiralištima.

24. Također, iz prvostupanjske presude proizlazi da tužitelj, kao tuženik, u navedenom predmetu, tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom uopće nije niti iznio prigovor da bi Odluka o naplati parkiranja nadležnog tijela Grada Šibenika, na kojoj je tužitelj temeljio naplatu parkiranja te utuženu novčanu tražbinu, bila manjkava u smislu naprijed navedenog - odnosno da je donesena bez navedene suglasnosti, a napose ne da je ista zbog te manjkavosti poništena u odgovarajućem postupku pred Ustavnim sudom RH, odnosno u postupku pred nadležnim upravnim sudom., kao i da te činjenične tvrdnje tužitelj, kao tuženik, nije iznio niti u žalbi o kojoj je odlučivao ovaj drugostupanjski sud.

25. Štoviše, sud na primjenu materijalnog prava u žalbenom postupku pazi i po službenoj dužnosti i da proizlazi da u drugostupanjskom postupku koji se vodio pred ovim sudom nije postojao činjenični temelj da drugostupanjski sud, pri kontroli pravilnosti primjene materijalnog prava, intervenira u žalbom pobijanu presudu prvostupanjskog suda zbog razloga na koje je ukazivao tužitelj, kao tuženik.

26. Prema sadržaju žalbe tužitelja, kao tuženika, proizlazi da je tužitelj, kao tuženik, prvostupanjsku presudu pobijao iz sasvim drugih razloga i da je drugostupanjski sud u donesenoj odluci odgovorio na sve njegove žalbene navode i na sve njegove prigovore, kako one procesne tako i na one materijalno pravne naravi, zaključujući da su isti neosnovani, zbog čega je žalba i odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena.

27. Slijedom toga da se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da tužitelj naknadi prouzročeni parnični trošak.

28. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:

- pregledom presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž- 689/2016-2 od dan 18. prosinca 2017.g.

- pregledom parničnog spisa, poslovni broj: Povrv-709/15 i presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g.

- pregledom rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv- 709/15 od dana 09. studenoga 2021.g.

- pregledom rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž- 4032/2021 od dana 20. svibnja 2022.g.

- pregledom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-135/2012 od dan 30. svibnja 2014.g.

- pregledom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1673/2015 od dana 25. svibnja 2017.g.

- pregledom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 250/17-2 od 28. lipnja 2017.g.

- pregledom Službenog glasnika grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g.

- pregledom Službenog glasnika grada Šibenika, broj 7, godište VII, od dana 26. rujna 2014.g.

- pregledom žalbe na rješenje, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. i prijedloga za dopunu drugostupanjske odluke od dana 13. lipnja 2022.g.

- pregledom rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž- 4032/2021 od dana 02. svibnja 2023.g.

- pregledom presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 3 Povrv- 202/2019 od dana 17. lipnja 2021.g.

- pregledom presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž- 1276/2021-2 od dana 22. veljače 2022.g.

- pregledom presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž- 1039/2016 od dana 30. svibnja 2019.g.

- pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ninoslava Mimice, prof. prim. dr. sc., specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije od dana 15. lipnja 2024.g.

- pregledom zdravstvenog kartona tužitelja NĐ

- saslušanjem tužitelja NĐ

- pregledom cjelokupnog parničnog predmeta

29. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

30. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da se naloži tuženiku Republici Hrvatskoj da mu u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati:

- na ime materijalne štete uzrokovane presudama i rješenjima sudova:

a) novčani iznos od 2.449,66 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 2.386,22 Eura od dana podnošenja ovršnog prijedloga dana 23. svibnja 2011.g., a na iznos od 63,04 Eura od dana 27. rujna 2012.g. b) novčani iznos od 3.862,36 Eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 1.049,42 Eura od dana podnošenja ovršnog prijedloga dana 18. ožujka 2019.g., na iznos od 1.767,10 Eura od dan 15. veljače 2019.g., a na iznos od 1.045,83 Eura od dana 30. travnja 2019..g.

- na ime materijalne štete povreda prava osobnosti i nanesene duševne boli i patnje:

a) novčani iznos od 19.908,42 zajedno sa pripadajućom, zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe.

31. Nadalje, podneskom od dana od dana 26. lipnja 2023.g. tužitelj je, nakon što je tuženi dao odgovor na tužbu, preinačio tužbu na način da je proširio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev time da je traži da je ništetan odnos između Gradski parking d.o.o. iz Šibenika, Drage 14, OIB: 87434239948 i NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. zasnovan na nezakonitoj Odluci o korištenju gradskih parkirališta (službeni glasnik Grada Šibenika broj: 9/09, 0/10, 11/10, 2/11, 3/11, 4/11, 9/11 – pročišćeni tekst, 6/12, 5/13, 7/13, 9/13 i 3/14) koji je trajao do donošenja Odluke o korištenju gradskih parkirališta objavljene u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 7 dana 26. rujna 2014.g.

32. Tuženik je u podnesku od 20. listopada 2023.g., prije nego se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, naveo da se protivi preinaci tužbe.

33. Prema odredbi čl. 190. st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a) tužiteljica može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, te da iznimno od toga može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

34. Nadalje, prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a propisano je da je nakon dostave tužbe za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

35. Sagledavajući preinaku tužbe tužitelja (povećanje prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva), a imajući na umu da se tuženik nakon primitka tužbe protivio preinaci tužbe tužitelja i time ukazao da želi raspravljati isključivo o onome što je navedeno u dostavljenoj tužbi, znajući da sud može, ali ne mora, prihvatiti preinaku tužbe, sud je zauzeo stajalište da raspravljanje o preinačenom tužbenom zahtjevu, pored protivljenja tuženika, nije svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

36. Pregledom parničnog spisa, poslovni broj: Povrv-709/15 i presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g. utvrđeno je:

- da je dana 23. svibnja 2011.g. Gradski parking d.o.o. Šibenik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na cjelokupnoj imovini ovršenika NĐ radi naplate ukupnog iznosa od 21.882,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena tekućim od 23. svibnja 2011.g. koji se iznos odnosi na neplaćene dnevne parkirne karte i opomene na plaćanje dnevnih parkirnih karata u razdoblju od veljače do prosinca 2010.g.

- da je javni bilježnik Igor Lučev donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. kojim je odredio ovrhu radi prisilne naplate tražbine i troškova postupka u iznosu od 2.023,45 kuna

- da je dana 13. lipnja 2011.g. ovršenik NĐ izjavio prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. u kojem je istakao da se dnevna karta u suštini ne razlikuje od ugovorne kazne jer da ima istu funkciju, da nije sporno da se usluge parkinga trebaju platiti, da on zadovoljava se parametre za izdavanje mjesečne karte s obzirom na adresu prebivališta i da mu Gradski parking d.o.o. odbija izdati mjesečnu kartu u ulicama HĐ i ZĐ za osobno vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] odnosno da mu nije odgovorio na zahtjev za izdavanje mjesečne karte, pa da time osporava doneseno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

- da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv- 708/15 od dana 31. kolovoza 2015.g. povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. u dijelu kojim je određena ovrha i da se ukidaju provedene radnje, te da će se po pravomoćnosti rješenja postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- da je raspravnim rješenjem donesenim na zapisniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 03. ožujka 2016.g. odlučeno da se spoje spis, poslovni broj: Povrv-825/15 sa spisom poslovni broj: Povrv-709/15 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude

- da je u spisu poslovni broj: Povrv-825/15 dana 06. rujna 2012.g. Gradski parking d.o.o. Šibenik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na cjelokupnoj imovini ovršenika NĐ radi naplate ukupnog iznosa od 475,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od 16. lipnja 2012.g. koji iznosi se odnose na neplaćene dnevne parkirne karte i opomene na plaćanje dnevnih parkirnih karata, te da je javni bilježnik Igor Lučev donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-1962/12-2 od dana 25. svibnja 2011.g. kojim je odredio ovrhu radi prisilne naplate tražbine i troškova postupka u iznosu od 205,00 kuna i da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-¸1962/12-2 od dana 12. rujna 2012.g. povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-1962/12 od dana 25. svibnja 2011.g. u dijelu kojim je određena ovrha i da se ukidaju provedene radnje, te da će se po pravomoćnosti rješenja postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv- 709/15 od dana 17. travnja 2016.g. naloženo tuženiku NĐ da u roku od 15 dana isplati tužitelju Gradski parking d.o.o. ukupan iznos od 18.457,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 17.982,00 kuna od dana podnošenja prijedloga (tužbe) dana 23. svibnja 2011.g. i na iznos od 475,00 kuna od dana 27. rujna 2012.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate za svako razdoblje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, da se odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i da se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 6.283,84 kuna

- da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž- 689/2016-2 od dana 18. prosinca 2017.g. povodom žalbe tuženika NĐ odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g.

- da je tuženik dana 23. studenoga 2020.g. podnio prijedlog za ponavljanje postupka sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 10 Zakona o parničnom postupku i da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. odbačen kao nedopušten prijedlog tuženika za ponavljanje postupka od dana 23. studenoga 2020.g.

- da je povodom žalbe tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu. poslovni broj: 24 Gž- 4032/2021-3 od dana 20. svibnja 2022.g. odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g.

37. Pregledom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-135/2012 od dan 30. svibnja 2014.g. utvrđeno je da je povodom zahtjeva AĐ i po službenoj dužnosti u postupku ocjene zakonitosti općeg akta usvojen zahtjev i da se ukida Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 12/09).

Dalje, iz sadržajnog dijela obrazloženja presude kojim se determinira izreka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz- 135/2012 od dan 30. svibnja 2014.g. proizlazi da je prema ocjeni visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku donošenja općeg akta (Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku) povrijeđen Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, ZSPC-a) i to odredba čl. 5. st. 1. toč. 6. i st. 4 ZSPC-a kojom je propisano da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama Zakona, uz prethodni suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuje promet na svom području tako da određuje parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenja parkiranja i da poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, mogu, osim Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, pa da se u uvodnom dijelu Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku koja je donesena na temelju čl. 33 Statuta Grada Dubrovnika ne navodi da je ista donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Štoviše, da prethodno pribavljena suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Dubrovačke – neretvanske broj 511-03-03/2- 736/2-00 od dana 30. ožujka 2000.g. u postupku donošenja Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika objavljene u Službenom glasniku Grada Dubrovnika broj 3/2000 od dana 10. svibnja 2000.g. koja je dana temeljem ranijeg važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to odredbe čl. 1. st. 2 ZSPC-a (Narodne novine br 105/04) koja je prestala važiti stupanjem na snagu ZSPC-a (Narodne novine br. 67/2008) ne može se smatrati suglasnošću u smislu odredbe čl. 5. st. 1. toč. 6 i st. 4 važećeg ZSPC-a budući da je predmetna Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku donesena dana 15. prosinca 2009.g. i da je treba biti donijeta u skladu s važećim ZSCP-a odnosno odredbom čl. 5. st. 1. toč. 6 i st. 4 važećeg ZSPC-a.

Također, da Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika objavljena u Službenom glasniku broj 3/2000 od dana 10. svibnja 2000.g. iako je na snazi da ne može biti temelj za donošenje drugog općeg akta iste pravne snage jer da temelj za donošenje općeg akta jedinice lokalne samouprave može biti samo zakon i statut jedinice lokalne samouprave, pa da kako je osporeni opći akt donesen bez potrebne suglasnosti Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove da ga je trebalo temeljem čl. 86. st. 4 Zakona o upravnim sporovima ukinuti i da ukinuti opći akt prestaje važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama.

38. Uvidom u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1673/2015 od dana 25. svibnja 2017.g. . utvrđeno je da je usvojena ustavna žalba RĐ i da se ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-88/15 od dana 04. ožujka 2015.g. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: Povrv-268/14 od dana 01. prosinca 2014.g., te da se predmet vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovni postupak.

Dalje, da se u sadržajnom dijelu obrazloženja presude kojim se determinira izreka presude navodi da je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, da Ustavni sud polazi od stajališta da se sudski postupci moraju provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske i da tumačenje mjerodavnog prava u konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje u čl. 29. st. 1. Ustava kojim se jamči zaštita od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, pa da obrazloženja sudskih odluka i drugih nadležnih tijeka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

Nadalje, da Ustavni zakon u članku 58 razrađuje sredstava i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom koji je donesen na temelju zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, da je odredbom čk, 58. st. 5. Ustavnog zakona propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida zakon, odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništen odredba se neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda i da se navedeni čl. 58. st. 5. Ustava primjenjuje na konkretni slučaj jer da je riječ o postupku u kojem o pravnoj stvari, od dana objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida sporni propis, nije pravomoćno odlučeno, a taj se propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, pa da se takav ukinuti propis neće primjenjivati od dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda odnosno od dana objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Štoviše, da u konkretnom slučaju je riječ o ugovornom odnosu u kojem je jedna stana ugovornog odnosa javna vlast i da se ocjenjuje da su odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu; U-III-662/2013.g. i u predmetu: U-III-5708/2010 primjenjive na ovaj slučaj u kojima je ocjenjeno da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio protivno pravilu propisanom odredbom čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona jer da je primjenio odredbe zakona koje u vrijeme donošenja osporene odluke nisu bile na snazi jer su ukinute odlukom Ustavnog suda i da su prestale važiti danom objave odluke Ustavnog suda koja ima učinak samo za ubuduće (pro futuro).

Time, da su u presudi Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-88/15 od dana 04. ožujka 2015.g. i presudi Općinskog suda u Dubrovniku broj:

Povrv-268/14 od dana 01. prosinca 2014.g., koje su donesene na temelju Odluke Grada Dubrovnika koja je važila od 24. prosinca 2009.g. do njezinog ukidanja presudom Visokog upravnog suda – objavom presude dana 18. lipnja 2014.g. primijenjene odredbe podzakonskog propisa koji u vrijeme donošenja presuda nije bio na snazi jer je ukinut presudom Visokog upravnog suda Republika Hrvatske čime se postupilo protivno pravilu propisanom u čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona.

39. Pregledom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-250/17-2 od 28. lipnja 2017.g. razvidno je da je prihvaćena revizija tuženika i da se preinačuju presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-1002/15 od dna 05. listopada 2016.g. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Povrv-354/14-6 od dana 18. lipnja 2015.g. u dijelu izreke pod točkom II. i IV ispravljena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Povrv-354/14-14 od dana 23. srpnja 2015.g. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže da tuženik isplati iznos od 10.207,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i da plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 595,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, pa da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.237,50 kuna u roku od 15 dana.

Dalje, da su u postupku utvrđene činjenice i to da je vozilo tuženika i vozilo obrta tuženika u točno određenim danima bilo parkirano na javnom parkiralištu s naplatom, da je tužitelj kao organizator parkiranja tuženik izdao za korištenje javnog parkirališta s naplatom dnevne parkirališne karte čije visina ovisi o zoni parkiranja u vremenu u kojem su vozila tuženika bila parkirana u toj zoni, da tuženik nije platio izdane dnevne parkirališne karte, da su dnevne parkirališne karte naplaćene sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grad Dubrovnika broj 12/09), da je navedena Odluka ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g. koja je stupila na snagu dana 18. lipnja 2014.g.

Nadalje, da je pravni sud sudova prvog i drugog stupnja pogrešna budući da je presuda prvog stupnja donesena dana 18. lipnja 2015.g. i presuda drugo stupnja da je donesena dana 05. listopada 2016.g. i to u vrijeme kada Odluka o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku više nije bila na snazi jer je ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g. koja je stupila na snagu dana 18. lipnja 2014.g., dakle da su postupili protivno čl. 58. st. 5 Ustavnog zakona kojim je propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida zakon, odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništen odredba se neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.

40. Pregledom Službenog glasnika grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g. utvrđeno je:

- da je Odluka o korištenju gradskih parkirališta donesena na temelju čl. 5. st. 1. toč. 6 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08) i čl. 31. Statuta grada [adresa] (Službeni vjesnik Šibensko kninske županije broj 6/06 – pročišćeni tekst i Službeni glasnik Grada Šibenika broj 2/09)

- da je odredbom čl. 7. propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa  s  organizatorom  parkiranja  ugovor  o  korištenju  javnog parkirališta  s  naplatom  uz  korištenje  dnevne  parkirališne  karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih odlukom

- da je odredbom čl. 17. st. 1 propisano da korisnik javnog parkirališta s naplatom koji koristi javno parkiralište s naplatom uz korištenje satne karte i vremenskog ograničenja trajanja parkiranja dužan je istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla ili zaprimiti SMS – potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom roku od 10 minuta do dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom i da je valjana satna karta ona parkirališna karta iz koje je vidljivo da je plaćena za vremensko razdoblje u kojem se koristi javno parkirališno mjesto s naplatom, za parkirališnu zonu u kojoj se koristi javnog  parkirališno  mjesta  s  naplatom  i  u  okviru  vremenskog ograničenja trajanja parkiranja

- da je odredbom čl. 17. st. 2. propisano da korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno čl. 17. st. 1. ili čija satna karta nije valjana, korištenje javnog parkirališta s naplatom ugovora s Organizatorom parkiranja sukladno odredbi čl. 7 odluke

- da se prema odredbi čl. 6. st. 2. toč. t/1 i t/2 parkiralište u [adresa]  (u  kojoj  je  tuženik  parkirao  motorno  vozilo registracijski oznaka ŠI 518.DG) razvrstava u zonu - [adresa] do zgrada suda i u zonu 2 – [adresa] do sportske dvorane i oko Robne kuće Vidici

- da prema odredbi čl. 19. st. 2. cijena dnevne karte za korištenje javnih parkirališta s naplatom u zoni 1 iznosi 95,00 kuna i u zoni 2 iznosi 67,00 kuna

41. Pregledom Službenog glasnika grada Šibenika, broj 7, godište VII, od dana 26. rujna 2014.g. utvrđeno je:

- da je Odluka o korištenju gradskih parkirališta donesena na temelju čl. 5. st. 1. toč. 6 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14) i čl. 32. st. 1. toč. 4 Statuta grada Šibenika (Službeni glasnik Grada Šibenika broj: 8/10, 5/12 i 2/13) uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova – Policijske uprave Šibensko kninske broj: 511-15-01/02/3/14 od dana 23. rujna 2014.g.

- da je odredbom čl. 7. propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih odlukom

- da je odredbom čl. 17. st. 1 propisano da korisnik javnog parkirališta s naplatom koji koristi javno parkiralište s naplatom uz korištenje satne karte i vremenskog ograničenja trajanja parkiranja dužan je istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla ili zaprimiti SMS – potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom roku od 10 minuta do dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom i da je valjana satna karta ona parkirališna karta iz koje je vidljivo da je plaćena za vremensko razdoblje u kojem se koristi javno parkirališno mjesto s naplatom, za parkirališnu zonu u kojoj se koristi javnog parkirališno mjesta s naplatom i u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja

- da je odredbom čl. 17. st. 3. propisano da korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno čl. 17. st. 1 i 2.. ili čija satna karta nije valjana, korištenje javnog parkirališta s naplatom ugovora s Organizatorom parkiranja sukladno odredbi čl. 7 odluke

- da se prema odredbi čl. 6. st. 2. toč. t/1 i t/2 parkiralište u [adresa] (u kojoj je tuženik parkirao motorno vozilo registracijski oznaka ŠI 518.DG) razvrstava u zonu - [adresa] do zgrada suda i u zonu 2 – [adresa] do sportske dvorane, oko Robne kuće Vidici, nogostup i Plavi neboder

- da prema odredbi čl. 19. st. 2. cijena dnevne karte za korištenje javnih parkirališta s naplatom u zoni 1 iznosi 105,00 kuna od 01. lipnja do 30. rujna tekuće godine i iznosi 95,00 kuna za ostatak godine i u zoni 2 iznosi 73,00 kuna od 01. lipnja do 30. rujna tekuće godine i iznosi 67,00 kuna za ostatak godine.

42. Pregledom prijedloga za dopunu drugostupanjske odluke od dana 13. lipnja 2022.g. razvidno je da je tuženik NĐ predložio da se dopuni drugostupanjska odluka jer da je taj sud propustio odlučiti glede relevantne odluke koju je rješavajući žalbi trebao donijeti budući da je člankom 40. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) propisano da su pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske obvezujuća za sva drugostupanjska vijeća i suce pojedince Županijskih sudova, kao i da je čl. 116. st. 1 Ustava Republika Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28(01, 76/10 i 5/14) i čl. 20. st. 1 Zakona o sudovima zagarantirano da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

43. Nadalje, prema rješenju Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-4032/2021 od dana 02. svibnja 2023.g. razvidno je da je povodom prijedloga za ponavljanje postupka odlučujući po žalbi tuženika proti rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika za dopunu drugostupanjske odluke, broj Gž-4032/2021 od dna 20. svibnja 2022.g.

44. Pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ninoslava Mimice, prof. prim. dr. sc., specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije od dana 15. lipnja 2024.g. uz komparativni pregled zdravstvenog kartona tužitelja NĐ utvrđeno je:

- da osobni zdravstveni karton tuženika (prikaz kompletnog kartona - kompjuterski ispis 21. prosinca 2023., 17 str.) NĐ, obuhvaća razdoblje od 24. listopada.2007.g. i od dana 21. prosinca 2023. godine

- da u kartonu postoje dugi vremenski periodi prekida tj. nedolazaka u ambulantu izabranog liječnika i da za periode od godine pa do preko tri godine nema zabilježenih dolazaka kod nadležnog ordinarijusa.

- da su u kartonu su zabilježeni dolasci u ambulantu u periodu od 24. listopada 2007.g. do 14. siječnja 2008. godine, od 11.ožujka 2011. do 02.listopada 2013. godine, od 30. srpnja2015. do 07. travnja 2016. godine, od 05.rujna 2018. do 19. ožujka 2019. godine, - od 25. listopada 2021. do 07 siječnja 2022. godine i od 02. studenoga 2023. do 21. prosinca 2023. godine.

- da su u razdoblju od 24. listopada 2007. do 14. siječnja 2008. evidentirane samo tjelesne tegobe (bol u trbuhu, bronhitis, iščašenje nožnog zgloba) i da nema evidencije o dolasku u ambulantu za period od tri godine i dva mjeseca, odnosno od 14. siječnja 2008. do 11. ožujka 2011. godine.

- da je u kartonu upisano 11. ožujka 2011.; 18. ožujka 2011.; 21. ožujka2011. - osiguranik se upućuje na invalidsku komisiju na osobni zahtjev, 22. ožujka 2011.; 23. ožujka 2011.; 30.ožujka 2011.; 18. svibnja 2011.; 13.lipnja 2011. – PTSP, F43.1; - bez dodatnih pojašnjenja, bez evidentiranja izdavanja recepata ili uputnica, 29. srpnja.2011. – F43.1; psihijatrija, 24. kolovoza2011. – F43.1,

-18.listopada 2011. – F43.1; psihijatrijska dnevna skrb OB Šibenik, 22. kolovoza 2011. – 09. rujna 2011. Trajne promjene strukturne osobnosti proizišle iz PTSP-a, Depressio, 28.listopada 2011. – F62.0 Osiguranik se upućuje na invalidsku komisiju na osobni zahtjev, 09. siječnja 2012. – F62.0, psihijatrija kontrolni pregled, 27 ožujka.2012. - F62, - 24. travnja 2012. – F62.0; Sulpirid f, Xanax SR, Velafax XL, da su nakon 24. travnja 2012., u razdoblju do 02.listopada2013. kao i u razdobljima od 30.srpnja 2015. do 07. travnja 2016., od 05. rujna 2018. do 19. ožujka 2019. i od 25. listopada 2021. do 07. siječnja 2022. evidentirane samo somatske tegobe (upala srednjeg uha, uretritis, sinovitis i tendinitis, otvorena rana podlaktice, respiratorne tegobe), 02.studenoga 2023. – F43.1 Pacijent trenutno u težoj životnoj fazi. Pružen psihološki suport. Apaurin a 10 mg 1x1, te 28. studenoga 2023. – J06 Akutna infekcija gornjeg dišnog sustava.

- da je prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužitelja NĐ, rođen 09. kolovza 1971. godine, razvidno da je tužitelj hrvatski ratni vojni invalid IX skupine sa 30 % oštećenja organizma, od 01.05.2006. godine, za stalno

- da je iz priloženog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja razvidno da se tijekom 2011./2012. godine poradi ratnog PTSP-a (F43.1) i trajnih promjena ličnosti (F62.0) javljao u više navrata nadležnom liječniku opće medicine, te da je bio upućivan psihijatru i da eventualni nalazi psihijatra nisu citirani, te da potom nema evidentiranih zdravstvenih intervencija poradi psihičkih tegoba sve do 02. studenoga 2023. kada se ponovo navodi dg. PTSP-a.

- da se u dostavljenoj dokumentaciji i prema kompjuterskom ispisu osobnog zdravstvenog kartona tužitelja koji obuhvaća razdoblje od 24. listopada.2007. - 21. prosinca 2023. godine, ne nalazi podatci koji bi ukazivali da je tužitelj trpio ili da sada trpi duševne boli po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed rada suda koje je po stajalištu tužitelja nepravilno,nezakonito, arbitrarno i protupravno (dakle da nije imao pošteno suđenje od strane neovisnog i nepristranog suda), kao i da nema dokaza da bi mu takvo postupanje izazvalo neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, poremećaj dotadašnjeg duševnog mira čime bi mu bilo povrijeđeno i subjektivno pravo osobnosti koje proizlazi iz ugleda i časti vanjskog ljudskog dostojanstva odnosno osobnog osjećaja vrijednosti uz činjenicu da je hrvatski branitelj, invalid i dragovoljac Domovinskog rata.

45. Naime, za nastanak odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se ispune kumulativno propisane pretpostavke bez čijeg postojanja nema odgovornosti za štetu, a to su subjekti odnosa odgovornosti za štetu (štetnik – oštećenik), štetna radnja, šteta, uzročna veza ili kauzalni neksus i protupravnost, odgovornosti tuženik.

46. Prema odredbi 19. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO-a) propisano da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast.

Dalje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugom prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Naime, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećavanja (izmakla dobit) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) – odredba čl. 1046 ZOO-a.

47. Prema odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodit će računa od jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih bolova i straha, time da obveza pravične novčane naknade dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbom, osim ako je štete nastala nakon toga (odredba čl. 1103 ZOO-a).

48. U konkretnom slučaju, analizom svih izvedenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne i to:

- parnični spis, poslovni broj: Povrv-709/15 i presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g. prema kojem je utvrđeno da je dana 23. svibnja 2011.g. Gradski parking d.o.o. Šibenik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na cjelokupnoj imovini ovršenika NĐ radi naplate ukupnog iznosa od 21.882,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena tekućim od 23. svibnja 2011.g. koji se iznos odnosi na neplaćene dnevne parkirne karte i opomene na plaćanje dnevnih parkirnih karata u razdoblju od veljače do prosinca 2010.g. i da je javni bilježnik Igor Lučev donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. kojim je odredio ovrhu radi prisilne naplate tražbine i troškova postupka u iznosu od 2.023,45 kuna, da je dana 13. lipnja 2011.g. ovršenik NĐ izjavio prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. u kojem je istakao da se dnevna karta u suštini ne razlikuje od ugovorne kazne jer da ima istu funkciju, da nije sporno da se usluge parkinga trebaju platiti, da on zadovoljava se parametre za izdavanje mjesečne karte s obzirom na adresu prebivališta i da mu Gradski parking d.o.o. odbija izdati mjesečnu kartu u ulicama HĐ i ZĐ za osobno vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] odnosno da mu nije odgovorio na zahtjev za izdavanje mjesečne karte, pa da time osporava doneseno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-708/15 od dana 31. kolovoza 2015.g. povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-971/11-2 od dana 25. svibnja 2011.g. u dijelu kojim je određena ovrha i da se ukidaju provedene radnje, te da će se po pravomoćnosti rješenja postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je raspravnim rješenjem donesenim na zapisniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 03. ožujka 2016.g. odlučeno da se spoje spis, poslovni broj: Povrv-825/15 sa spisom poslovni broj: Povrv-709/15 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude, da je u spisu poslovni broj: Povrv-825/15 dana 06. rujna 2012.g. Gradski parking d.o.o. [adresa] kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na cjelokupnoj imovini ovršenika NĐ radi naplate ukupnog iznosa od 475,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od 16. lipnja 2012.g. koji iznosi se odnose na neplaćene dnevne parkirne karte i opomene na plaćanje dnevnih parkirnih karata i da je javni bilježnik Igor Lučev donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 1962/12-2 od dana 25. svibnja 2011.g. kojim je odredio ovrhu radi prisilne naplate tražbine i troškova postupka u iznosu od 205,00 kuna i da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv- ¸1962/12-2 od dana 12. rujna 2012.g. povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-1962/12 od dana 25. svibnja 2011.g. u dijelu kojim je određena ovrha i da se ukidaju provedene radnje, te da će se po pravomoćnosti rješenja postupka nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 17. travnja 2016.g. naloženo tuženiku NĐ da u roku od 15 dana isplati tužitelju Gradski parking d.o.o. ukupan iznos od 18.457,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 17.982,00 kuna od dana podnošenja prijedloga (tužbe) dana 23. svibnja 2011.g. i na iznos od 475,00 kuna od dana 27. rujna 2012.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate za svako razdoblje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, da se odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i da se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 6.283,84 kuna, da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-689/2016-2 od dana 18. prosinca 2017.g. povodom žalbe tuženika NĐ odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 24 Povrv-709/15 od dana 18. travnja 2016.g., da je tuženik dana 23. studenoga 2020.g. podnio prijedlog za ponavljanje postupka sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 10 Zakona o parničnom postupku i da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv- 709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. odbačen kao nedopušten prijedlog tuženika za ponavljanje postupka od dana 23. studenoga 2020.g., te da je povodom žalbe tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu. poslovni broj: 24 Gž- 4032/2021-3 od dana 20. svibnja 2022.g. odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. - presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz- 135/2012 od dan 30. svibnja 2014.g. prema kojoj je utvrđeno da je povodom zahtjeva AĐ i po službenoj dužnosti u postupku ocjene zakonitosti općeg akta usvojen zahtjev i da se ukida Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj 12/09), te da je iz sadržajnog dijela obrazloženja presude kojim se determinira izreka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-135/2012 od dan 30. svibnja 2014.g. vidljivo da je prema ocjeni visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku donošenja općeg akta (Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku) povrijeđen Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, ZSPC-a) i to odredba čl. 5. st. 1. toč.

6. i st. 4 ZSPC-a kojom je propisano da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama Zakona, uz prethodni suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuje promet na svom području tako da određuje parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenja parkiranja i da poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, mogu, osim Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, pa da se u uvodnom dijelu Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku koja je donesena na temelju čl. 33 Statuta Grada Dubrovnika ne navodi da je ista donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, da prethodno pribavljena suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Dubrovačke – neretvanske broj 511- 03-03/2-736/2-00 od dana 30. ožujka 2000.g. u postupku donošenja Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika objavljene u Službenom glasniku Grada Dubrovnika broj 3/2000 od dana 10. svibnja 2000.g. koja je dana temeljem ranijeg važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to odredbe čl. 1. st. 2 ZSPC-a (Narodne novine br 105/04) koja je prestala važiti stupanjem na snagu ZSPC-a (Narodne novine br. 67/2008) ne može se smatrati suglasnošću u smislu odredbe čl. 5. st. 1. toč. 6 i st. 4 važećeg ZSPC-a budući da je predmetna Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku donesena dana 15. prosinca 2009.g. i da je treba biti donijeta u skladu s važećim ZSCP-a odnosno odredbom čl. 5. st. 1. toč. 6 i st. 4 važećeg ZSPC-a, da Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika objavljena u Službenom glasniku broj 3/2000 od dana 10. svibnja 2000.g. iako je na snazi da ne može biti temelj za donošenje drugog općeg akta iste pravne snage jer da temelj za donošenje općeg akta jedinice lokalne samouprave može biti samo zakon i statut jedinice lokalne samouprave, pa da kako je osporeni opći akt donesen bez potrebne suglasnosti Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove da ga je trebalo temeljem čl. 86. st. 4 Zakona o upravnim sporovima ukinuti i da ukinuti opći akt prestaje važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama.

- Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1673/2015 od dana 25. svibnja 2017.g. prema kojoj je utvrđeno da je usvojena ustavna žalba RĐ i da se ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-88/15 od dana 04. ožujka 2015.g. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: Povrv-268/14 od dana 01. prosinca 2014.g. i da se predmet vraća Općinskom sudu u Dubrovniku na ponovni postupak, te da je sadržajnom dijelu obrazloženja presude jasno navedeno da je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, da Ustavni sud polazi od stajališta da se sudski postupci moraju provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske i da tumačenje mjerodavnog prava u konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje u čl.

29. st. 1. Ustava kojim se jamči zaštita od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, pa da obrazloženja sudskih odluka i drugih nadležnih tijeka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, da Ustavni zakon u članku 58 razrađuje sredstava i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom koji je donesen na temelju zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, da je odredbom čk, 58. st. 5. Ustavnog zakona propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida zakon, odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništen odredba se neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda i da se navedeni čl. 58. st. 5. Ustava primjenjuje na konkretni slučaj jer da je riječ o postupku u kojem o pravnoj stvari, od dana objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida sporni propis, nije pravomoćno odlučeno, a taj se propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, pa da se takav ukinuti propis neće primjenjivati od dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda odnosno od dana objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, da u konkretnom slučaju je riječ o ugovornom odnosu u kojem je jedna stana ugovornog odnosa javna vlast i da se ocjenjuje da su odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu; U-III-662/2013.g. i u predmetu: U-III-5708/2010 primjenjive na ovaj slučaj u kojima je ocjenjeno da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske postupio protivno pravilu propisanom odredbom čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona jer da je primijenio odredbe zakona koje u vrijeme donošenja osporene odluke nisu bile na snazi jer su ukinute odlukom Ustavnog suda i da su prestale važiti danom objave odluke Ustavnog suda koja ima učinak samo za ubuduće (pro futuro), te da su u presudi Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-88/15 od dana 04. ožujka 2015.g. i presudi Općinskog suda u Dubrovniku broj: Povrv-268/14 od dana 01. prosinca 2014.g., koje su donesene na temelju Odluke Grada Dubrovnika koja je važila od 24. prosinca 2009.g. do njezinog ukidanja presudom Visokog upravnog suda – objavom presude dana 18. lipnja 2014.g. primijenjene odredbe podzakonskog propisa koji u vrijeme donošenja presuda nije bio na snazi jer je ukinut presudom Visokog upravnog suda Republika Hrvatske čime se postupilo protivno pravilu propisanom u čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona.

- presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-250/17-2 od 28. lipnja 2017.g. prema kojoj je utvrđeno da je prihvaćena revizija tuženika i da se preinačuju presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-1002/15 od dna 05. listopada 2016.g. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Povrv-354/14-6 od dana 18. lipnja 2015.g. u dijelu izreke pod točkom II. i IV ispravljena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Povrv-354/14-14 od dana 23. srpnja 2015.g. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže da tuženik isplati iznos od 10.207,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i da plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 595,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, pa da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.237,50 kuna u roku od 15 dana, da su u postupku utvrđene činjenice i to da je vozilo tuženika i vozilo obrta tuženika u točno određenim danima bilo parkirano na javnom parkiralištu s naplatom, da je tužitelj kao organizator parkiranja tuženik izdao za korištenje javnog parkirališta s naplatom dnevne parkirališne karte čije visina ovisi o zoni parkiranja u vremenu u kojem su vozila tuženika bila parkirana u toj zoni, da tuženik nije platio izdane dnevne parkirališne karte, da su dnevne parkirališne karte naplaćene sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grad Dubrovnika broj 12/09), da je navedena Odluka ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz- 125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g. koja je stupila na snagu dana 18. lipnja 2014.g, te da je pravni sud sudova prvog i drugog stupnja pogrešna budući da je presuda prvog stupnja donesena dana 18. lipnja 2015.g. i presuda drugo stupnja da je donesena dana 05. listopada 2016.g. i to u vrijeme kada Odluka o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku više nije bila na snazi jer je ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-125/2012 od dana 30. svibnja 2014.g. koja je stupila na snagu dana 18. lipnja 2014.g., dakle da su postupili protivno čl. 58. st. 5 Ustavnog zakona kojim je propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida zakon, odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništen odredba se neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.

- Službeni glasnik grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g. koji je bi primjenjiv u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, poslovni broj Ovrv- 971/11, dakle dana 23. svibnja 2011.g. u odnosu na tražbinu koja se odnosila na tražbinu Gradski parking d.o.o. radi naplaćenih dnevnih parkirališnih karata i opomena opomene na plaćanje dnevnih parkirnih karata za 2010.g. prema kojem je utvrđeno da je Odluka o korištenju gradskih parkirališta donesena na temelju čl. 5. st. 1. toč. 6 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08) i čl. 31. Statuta grada [adresa] (Službeni vjesnik Šibensko kninske županije broj 6/06 – pročišćeni tekst i Službeni glasnik Grada Šibenika broj 2/09), da je odredbom čl. 7. propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih odlukom, da je odredbom čl. 17. st. 1 propisano da korisnik javnog parkirališta s naplatom koji koristi javno parkiralište s naplatom uz korištenje satne karte i vremenskog ograničenja trajanja parkiranja dužan je istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla ili zaprimiti SMS – potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom roku od 10 minuta do dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom i da je valjana satna karta ona parkirališna karta iz koje je vidljivo da je plaćena za vremensko razdoblje u kojem se koristi javno parkirališno mjesto s naplatom, za parkirališnu zonu u kojoj se koristi javnog parkirališno mjesta s naplatom i u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja, da je odredbom čl. 17. st. 2. propisano da korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno čl. 17. st. 1. ili čija satna karta nije valjana, korištenje javnog parkirališta s naplatom ugovora s Organizatorom parkiranja sukladno odredbi čl. 7 odluke, da se prema odredbi čl. 6. st. 2. toč. t/1 i t/2 parkiralište u [adresa] (u kojoj je tuženik parkirao motorno vozilo registracijski oznaka ŠI 518.DG) razvrstava u zonu - [adresa] do zgrada suda i u zonu 2 – [adresa] do sportske dvorane i oko [adresa], te da je prema odredbi čl. 19. st. 2. cijena dnevne karte za korištenje javnih parkirališta s naplatom u zoni 1 iznosi 95,00 kuna i u zoni 2 iznosi 67,00 kuna

- prijedlog za dopunu drugostupanjske odluke od dana 13. lipnja 2022.g. prema kojem je tuženik NĐ predložio da se dopuni drugostupanjska odluka jer da je taj sud propustio odlučiti glede relevantne odluke koju je rješavajući žalbi trebao donijeti budući da je člankom 40. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) propisano da su pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske obvezujuća za sva drugostupanjska vijeća i suce pojedince Županijskih sudova, kao i da je čl. 116. st. 1 Ustava Republika Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28(01, 76/10 i 5/14) i čl. 20. st. 1 Zakona o sudovima zagarantirano da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

- rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-4032/2021 od dana 02. svibnja 2023.g. prema kojem je povodom prijedloga za ponavljanje postupka odlučujući po žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-709/15 od dana 09. studenoga 2021.g. odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika za dopunu drugostupanjske odluke, broj Gž-4032/2021 od dna 20. svibnja 2022.g. - nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ninoslava Mimice, prof. prim. dr. sc., specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije od dana 15. lipnja 2024.g. kao stručno izrađen prema kojem je utvrđeno da osobni zdravstveni karton tuženika (prikaz kompletnog kartona - kompjuterski ispis 21. prosinca 2023., 17 str.) NĐ, obuhvaća razdoblje od 24. listopada.2007.g. i od dana 21. prosinca 2023. godine, da u kartonu postoje dugi vremenski periodi prekida tj. nedolazaka u ambulantu izabranog liječnika i da za periode od godine pa do preko tri godine nema zabilježenih dolazaka kod nadležnog ordinarijusa., da su u kartonu su zabilježeni dolasci u ambulantu u periodu od 24. listopada 2007.g. do 14. siječnja 2008. godine, od 11.ožujka 2011. do 02.listopada 2013. godine, od 30. srpnja2015. do 07. travnja 2016. godine, od 05.rujna 2018. do 19. ožujka 2019. godine, - od 25. listopada 2021. do 07 siječnja 2022. godine i od 02. studenoga 2023. do 21. prosinca 2023. godine, da su u razdoblju od 24. listopada 2007. do 14. siječnja 2008. evidentirane samo tjelesne tegobe (bol u trbuhu, bronhitis, iščašenje nožnog zgloba) i da nema evidencije o dolasku u ambulantu za period od tri godine i dva mjeseca, odnosno od 14. siječnja 2008. do 11. ožujka 2011. godine, da je u kartonu upisano 11. ožujka 2011.; 18. ožujka 2011.; 21. ožujka2011. - osiguranik se upućuje na invalidsku komisiju na osobni zahtjev, 22. ožujka 2011.; 23. ožujka 2011.; 30.ožujka 2011.; 18. svibnja 2011.; 13.lipnja 2011. – PTSP, F43.1; - bez dodatnih pojašnjenja, bez evidentiranja izdavanja recepata ili uputnica, 29. srpnja.2011. – F43.1; psihijatrija, 24. kolovoza2011. – F43.1, - 18.listopada 2011. – F43.1; psihijatrijska dnevna skrb OB Šibenik, 22. kolovoza 2011. – 09. rujna 2011. Trajne promjene strukturne osobnosti proizišle iz PTSP-a, Depressio, 28.listopada 2011. – F62.0 Osiguranik se upućuje na invalidsku komisiju na osobni zahtjev, 09. siječnja 2012. – F62.0, psihijatrija kontrolni pregled, 27 ožujka.2012. - F62, - 24. travnja 2012. – F62.0; Sulpirid f, Xanax SR, Velafax XL, da su nakon 24. travnja 2012., u razdoblju do 02.listopada2013. kao i u razdobljima od 30.srpnja 2015. do 07. travnja 2016., od 05. rujna 2018. do 19. ožujka 2019. i od 25. listopada 2021. do 07. siječnja 2022. evidentirane samo somatske tegobe (upala srednjeg uha, uretritis, sinovitis i tendinitis, otvorena rana podlaktice, respiratorne tegobe), 02.studenoga 2023. – F43.1 Pacijent trenutno u težoj životnoj fazi. Pružen psihološki suport. Apaurin a 10 mg 1x1, te 28. studenoga 2023. – J06 Akutna infekcija gornjeg dišnog sustava, da je prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužitelja NĐ, rođen 09. kolovza 1971. godine, razvidno da je tužitelj hrvatski ratni vojni invalid IX skupine sa 30 % oštećenja organizma, od 01.05.2006. godine, za stalno, da je iz priloženog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja razvidno da se tijekom 2011./2012. godine poradi ratnog PTSP-a (F43.1) i trajnih promjena ličnosti (F62.0) javljao u više navrata nadležnom liječniku opće medicine, te da je bio upućivan psihijatru i da eventualni nalazi psihijatra nisu citirani, te da potom nema evidentiranih zdravstvenih intervencija poradi psihičkih tegoba sve do 02. studenoga 2023. kada se ponovo navodi dg. PTSP-a, te da se u dostavljenoj dokumentaciji i prema kompjuterskom ispisu osobnog zdravstvenog kartona tužitelja koji obuhvaća razdoblje od 24. listopada.2007. - 21. prosinca 2023. godine, ne nalazi podatci koji bi ukazivali da je tužitelj trpio ili da sada trpi duševne boli po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed rada suda koje je po stajalištu tužitelja nepravilno,nezakonito, arbitrarno i protupravno (dakle da nije imao pošteno suđenje od strane neovisnog i nepristranog suda), kao i da nema dokaza da bi mu takvo postupanje izazvalo neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, poremećaj dotadašnjeg duševnog mira čime bi mu bilo povrijeđeno i subjektivno pravo osobnosti koje proizlazi iz ugleda i časti vanjskog ljudskog dostojanstva odnosno osobnog osjećaja vrijednosti uz činjenicu da je hrvatski branitelj, invalid i dragovoljac Domovinskog rata.

kraj činjenice da odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske utječu na sudsku praksu snagom svojeg autoriteta a uz to su odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema odredbi članka 31. stavka 1. i članka 62. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, obvezujuće za sve pravne i fizičke osobe i da su ih sva tijela državne vlasti te lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svojeg ustavnog i zakonskog djelokruga dužna provoditi, sud je stajališta da je u konkretnom slučaju primijenjen opći akt i to Odluka o korištenju gradskih parkirališta (objavljena u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g.) koja prema sadržaju u uvodnom dijelu nije donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova – Policijske uprave Šibensko kninske što je protivno odredbi čl. čl. 5. st. 1. toč. 6. i st. 4 ZSCP-a (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, ZSPC- a) kojom je propisano da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, te da poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila mogu, osim ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati i jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, dakle da su tuženiku izdane dnevne parkirališne karte i opomene za neplaćene dnevne karte u razdoblju od veljače do prosinca 2010.g. primjenom Odluke o korištenju gradskih parkirališta (objavljena u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g.) i kraj činjenice da Odluka o korištenju gradskih parkirališta (objavljena u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 7, godište VII, od dana 26. rujna 2014.g.) kojom su propisane druge visine dnevne karte za zonu 1 ([adresa]) ne može imati retroaktivno djelovanje već ista ima učinak za ubuduće (pro future) od dana njezinog stupanja budući je odredbom čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) propisano da zakon i drugi propisi državnih tijela i tijela koja koji imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, kao i da je primjena Odluke o korištenju gradskih parkirališta (objavljena u Službenom glasniku grada Šibenika, broj 9, godište II, od dana 28. prosinca 2009.g.) protivna odredbi čl. 58. st. 5 Ustavnog zakona kojom je propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (odnosno odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske) kojom se ukida zakon, odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništen odredba se neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda, pa je slijedom toga valjalo prihvatiti djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na naznačene iznose materijalne štete u točkama I i II izreke presude.

49. U odnosu na materijalnu štetu po osnovi povrede prava osobnosti prema stajalištu ovog suda, a prihvaćajući u cijelosti kao stručan i vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ninoslava Mimice, prof. prim. dr. sc., specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije od dana 15. lipnja 2024.g, tuženik nije dokazao da su kumulativno ispunjenje pretpostavke za odgovornosti za štetu, odnosno da nije dokazao da je došlo do povrede prava osobnosti pod kojim se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, pa je slijedom toga u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

50. U pogledu troškova postupka sud je odluku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi odredbe čl. 164. ZPP-a prema kojoj je propisano da ako stranka djelomično uspije u parnicu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da jedna stranka nadoknadi drugoj stranci razmjeran dio troškova prema specificiranom troškovniku uzimajući u obzir samo troškove koji je bili potrebni za vođenje postupka prema važećim Tarifama o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u trenutku obavljanja parničnih radnji, pa kako je tužitelj nije tražio naknadu troškova postupka time je sud dosudio troškove tuženiku troškove kako slijedi:

a) nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 Eura prema Tbr.

7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09)

b) nagrada za sastav podneska od dana 20. listopada 2023.g. u iznosu od 500,00 Eura prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

c) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 09. studenoga 2023.g. u iznosu od 500,00 Eura prema Tbr. 9. st. 1. Tarife d) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 20. ožujka. studenoga 2023.g. u iznosu od 500,00 Eura p rema Tbr. 9. st. 1. Tarife e) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 15. svibnja 2024.g. u iznosu od 500,00 Eura rema Tbr. 9. st. 1. Tarife f) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 18. srpnja studenoga 2024.g. u iznosu od 500,00 Eura rema Tbr. 9. st. 1. Tarife g) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 08. listopada 2024.g. u iznosu od 500,00 Eura rema Tbr. 9. st. 1. Tarife h) nagrada za zastupanje na ročištu glavne rasprave održane dana 20. studenoga 2024.g. u iznosu od 500,00 Eura rema Tbr. 9. st. 1. Tarife

Dakle, tuženiku prema specificiranom zahtjeva za naknadu troškova priznao bi mu ukupni trošak u iznosu od 4.000,00 Eura, pa kako je tuženik samo djelomično uspio u osporavaju osnove i visine tužbenog zahtjeva tuženike (i to u 68% prema zbroju vrijednosti tužbenog zahtjeva) time se tuženiku priznaje trošak u iznosu od 2.720,00 Eura

12. Stoga je sud sukladno ocjeni svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti (odredba čl. 8 ZPP-a), uz primjenu prednje rečenog materijalnog prava, uz danu mogućnost strankama u postupku na izjašnjavanje o predmetu spora (odredbe čl. 5. st. 1. ZPP-a), odlučio kako je naznačeno u izrijeci ove presude.

U Šibeniku, 21. siječnja 2025.g.

S u d a c:

Krešimir Krnić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu (odredbom čl 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14) propisano je da je za odlučivanje o žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u ostalim građanskim predmetima određuje se svaki županijski sud).

Žalba se podnosi putem Općinskog suda u Šibeniku, u roku od petnaest dana i to: a) za parničnu stranku koja je uredno obaviještena o ročištu objave presude i koja je pristupila na ročište objave presude od dana održanog ročišta objave presude

b) za parničnu stranku koja je uredno obaviještena o ročištu objave presude, a nije pristupila na ročište objave presude od dana održanog ročišta objave presude

c) za parničnu stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu objave presude od dana dostave prvostupanjske presude.

Dna.

1. Tužitelju, Šibenik, izravno na ročištu objave, odnosno u protivnom na e oglasnu ploču suda

2. Tuženiku po ODO Šibenik, izravno na ročištu objave, odnosno u protivnom na e oglasnu ploču suda

U Šibeniku, 21. siječnja 2025.g.

S u d a c:

Krešimir Krnić