REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-185/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar, Zagreb, Masarykova 7, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-739/2022 od 15. studenoga 2023., 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-739/2022 od 15. studenoga 2023. u točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747 dužan je tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB: 23759810849 platiti iznos od 6.534,22 EUR s zateznim kamatama tekućim od 07. travnja 2020. do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.778,31 EUR s zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“.

2. Nalaže se tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.666,47 EUR (tisućušestošezdesetšest eura i četrdesetsedam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.534,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 7. travnja 2020. do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.778,31 EUR s pripadajućim zateznima kamatama od 15. studenoga 2023. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 497,60 EUR, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da se štetni događaj, u kojem su nastala oštećenja na vozilu [registarska oznaka] u vlasništvu SJ koje je kod tužitelja imalo sklopljenu policu automobilskog kaska broj 1190- 4227296, zbio 1. studenog 2006., odnosno da je preostali iznos štete utvrđen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-439/20 od 18. veljače 2020., iz čega proizlazi da je tužitelj mogao znati za visinu štete najranije dostavom odnosno primitkom predmetne odluke (12. ožujka 2020.). Imajući u vidu da je tužitelj predmetnu isplatu izvršio 7. travnja 2020., a tužba je podnesena 9. rujna 2020., prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan prigovor zastare.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude u točkama I. i III. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je zastara tražbine osiguratelja (ovdje tužitelja) s naslova iznosa kojeg je isplatio svom osiguraniku po kasko polici počela teći najkasnije 15. studenog 2006. (izvid štete) kada je osiguranik tužitelja tj. oštećenik doznao okolnosti iz kojih se može utvrditi visina štete, bez obzira što se tada ne zna točan novčani iznos štete. Pritom se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2967/2014-2 od 5. veljače 2020. Također, osporava i odluku o troškovima postupka.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare.

6. Naime, tražbina tužitelja s osnova naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju ugovorene police osiguranja, zastarijeva u roku tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-955/2022 od 22. studenoga 2022., Revd-1830/2024-2 od 14. svibnja 2024.).

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj po osnovi police automobilskog kaska broj 1190-4227296 isplatio oštećeniku SJ **.**.2006. iznos od 13.061,54 EUR (tada 98.412,15 kuna), odnosno 8. lipnja 2007. iznos od 1.537,97 EUR (tada 11. 587,85 kuna).

7.1. Nadalje, oštećenik MJ pokrenuo je protiv tužitelja postupak radi isplate daljnjeg iznosa na ime oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te se postupak vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-296/18. Prvostupanjskom presudom tužitelju naloženo je SJ isplatiti iznos od 4.446,21 EUR (tada 33.500,00 kuna) s kamatom od 18. studenog 2019. do isplate te troškove parničnog postupka u iznosu od 3.156,50 EUR (tada 23.782,64 kuna) s kamatama od 18. studenog 2019. do isplate. Prvostupanjska presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-439/20 od 18. veljače 2020., u dijelu tijeka zatezne kamate na glavnicu od 4.446,21 EUR (tada 33.500,00 kuna) te je naloženo tužitelju plaćanje zatezne kamate na glavnicu od 2. studenog 2006. do isplate.

7.2. Potom je tužitelj oštećeniku SJ **.**.2020. na ime kamata na glavnicu od 4.446,21 EUR (tada 33.500,00 kuna) za razdoblje od 2. studenog 2006. do 17. studenog 2019. isplatio iznos od 6.534,22 EUR (tada 49.232,06 kuna), koji potražuje u ovom parničnom postupku.

8. Prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja navodi da iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-296/18 proizlazi da je u tom predmetu ovdje tužitelj utvrdio štetu izvidom štete od 15. studenog 2006., no da je u konačnici preostali iznos štete utvrđen tek presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-439/20 od 18. veljače 2020. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj mogao znati za visinu štete najranije primitkom predmetne drugostupanjske odluke pa da je trogodišnji zastarni rok počeo teći 12. ožujka 2020.

8.1. Takvo stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno. Naime, u situaciji (kao što je predmetna) kada oštećenik raspolaže relevantnim podacima o postojanju štete i počinitelju (slično i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-2457/12 od 5. veljače 2013., Rev-807/16-3 od 6. listopada 2020., Revx-873/2015-2 od 3. prosinca 2019., Rev-1205/2020-2 od 23. prosinca 2020. i Revx-156/2016-4 od 6. listopada 2020., Rev-1260/2021 od 11. siječnja 2022.), za početak tijeka zastare nije od utjecaja što je kasnijom pravomoćnom presudom i vještačenjem utvrđena visina štete (u predmetnom slučaju navedenom pravomoćnom presudom je tužitelju naloženo plaćanje zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 4.446,21 EUR) jer je tužitelj već izvidom štete od 15. studenoga 2006. raspolagao svim relevantnim podacima o postojanju štete (između ostalog i visini glavnice od 4.446,21 EUR koju je odbio platiti) i počinitelju (osiguraniku tuženika).

8.2. Imajući u vidu da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio parnični postupak između oštećenika SJ i tužitelja pod brojem Pn-296/18, radi isplate štete na ime oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] (koju štetu je tužitelj prethodno odbio platiti), a što je ovdje tužitelju svakako bilo poznato i prije podnošenja tužbe u prethodno spomenutom postupku jer je izvidom štete od 15. studenoga 2006. utvrđeno oštećenje vozila oštećenika SJ registracijskih oznaka [registarska oznaka], pogrešno je prvostupanjski sud primijenio čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kada je početak tijeka zastarnog roka vezao za primitak drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-439/20 od 18. veljače 2020.

8.3. Pritom treba imati na umu da je čl. 217. ZOO-a propisano da kad zastari glavna tražbina, zastarijevaju i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. U predmetnom slučaju tužitelj potražuje zatezne kamate na glavnicu od 4.446,21 EUR (tada 33.500,00 kuna) za razdoblje od 2. studenog 2006. pa do 17. studenog 2019., u ukupnom iznosu od 6.534,22 EUR (tada 49.232,06 kuna), koje su u smislu čl. 217. ZOO-a u vezi s čl. 230. st. 1. ZOO-a također zastarjele.

8.4. Imajući u vidu da je zastarni rok iz čl. 230. st. 1. u vezi čl. 234. st. 6. ZOO-a (uz primjenu čl. 963. st. 1. ZOO-a) počeo teći 16. studenoga 2006., trogodišnji zastarni rok je protekao prije podnošenja tužbe (9. rujna 2020.). Stoga je valjalo prihvatiti prigovor zastare tuženika i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8.5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I.1. izreke ove presude).

9. Imajući u vidu da je tuženik uspio u sporu u cijelosti, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka trebalo odbiti kao neosnovan. Tuženiku je trebalo priznati trošak odgovora na tužbu u iznosu od 199,00 EUR, trošak pristupa na ročišta od 16. studenoga 2021., 1. lipnja 2022. i 15. studenoga 2022. (svako po 199,00 EUR) te trošak podneska od 23. svibnja 2023. u iznosu od 199,00 EUR, odnosno ukupno 1.243,75 EUR (uključen PDV). Tome treba dodati i trošak sastava žalbe u iznosu od 310,93 EUR (uključen PDV), kao i trošak pristojbe u iznosu od 111,79 EUR. Stoga tuženiku pripada pravo na ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 1.666,47 EUR.

9.1. Stoga je na temelju čl. 380. t. 3. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I.2. izreke ove presude.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio