REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4490/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja LM ELECTRONICS d.o.o., Zagreb, Đorđićeva ulica 6, OIB: 62464006226, kojega zastupa opunomoćenik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Orehović, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska 41/4, OIB: 16488001145 i Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane javne rasprave dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/227, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 12. lipnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

III Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu GB troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

IV Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu OB troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek (Centar, Črnomerec) KLASA: UP/I-942-01/10-013/6, URBROJ: 251-19-11- 2/003-20-51 od 26. kolovoza 2020., kojim je OB u 37368/240000 dijela, UB u 37368/240000 dijela i HB u 37392/240000 dijela vraćen u vlasništvo poslovni prostori površine 22,10m[2] koji koristi tužitelj kao zakupnik, poslovni prostor površine 36,47m[2] koji koristi zakupnik RB i poslovni prostor površine 26,83m[2] koji je u posjedu Turizam Ivan i Irena j.d.o.o., s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće pop.br. 7839 i dvorište u Đorđićevoj ulici 6 sagrađeni na zk.č.br. 2913/2 površine 344m[2] (95,6 čhv) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II izreke kao obveznik vraćanje određen je Grad Zagreb. Točkom III je odlučeno da se ugovor o zakupu poslovnog prostora površine 22,10 m2, sklopljen na neodređeno vrijeme, dana 18. lipnja 1999., između Grada Zagreba i LM ELEKTRONICS d.o.o., raskida po sili zakona danom pravomoćnosti ovog rješenja. Novi vlasnici, OB, UB i HB, ne mogu tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora zakupnika LM ELEKTRONICS d.o.o., prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od godine dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja. Zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed OB, UB i HB, sve dok mu isti, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ne isplate naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke. Točkom IV. određeno je da je zakupnik tijekom korištenja poslovnog prostora dužan u roku od godine dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja, plaćati OB, UB i HB, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, naknadu u visini zakupnine utvrđene dosadašnjim ugovorima o zakupu, a OB, UB i HB ne smiju istu povećati u navedenom roku. Točkom V. određeno je da to rješenje ima snagu ovršne isprave istekom roka iz točke IV. izreke ovog rješenja. Za provođenje postupka ispražnjenja i predaje poslovnog prostora OB, UB i HB, nadležan je sud. Točkom VI. određeno je da će zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti tog rješenja provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja, sukladno točci 1. izreke ovog rješenja. Točkom VII. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da nije jasno zbog čega je HB vraćen poslovni prostor kojeg on koristi, kad je u rješenju kojim je predmetna zgrada nacionalizirana navedeno jedanput OBM, a drugi put TB. Također ističe da prema zaključku sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske, a sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2006. godine, oduzete nekretnine vraćaju se prijašnjim vlasnicima u omjeru u kojem su imali u trenutku oduzimanja, a što znači da u slučaju postojanja suvlasništva na nekretnini ovlaštenicima naknade utvrđuje se pravo na naknadu prema oduzetim idealnim suvlasničkim dijelovima nekretnina. Ističe da je pravnom predniku podnositelja zahtjeva OB, NB i UB, pok. CB predmetna zgrada nacionalizirana u 2/8 dijela, koliko je bio njegov suvlasnički dio u toj zgradi. To znači da je OB i UB moglo biti vraćeno najviše 60000/240000 (2/8) dijela predmetne nekretnine, odnosno 25%. Međutim, pobijanim rješenjem ovlaštenicima je vraćeno ukupno 74736/240000 (9/20) dijela predmetne nekretnine, odnosno 31,14%. Stoga smatra pogrešnim utvrđenje vještakinje Ivanke Divjak glede suvlasničkih omjera, a s obzirom na pravno stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Navodi da se sve kad bi se površina zgrade povećavala i smanjivala, suvlasnički omjeri uvijek ostaju isti kakvi su bili u vrijeme nacionalizacije. Također napominje da je razvidno da su zahtjev za povrat imovine OB, NB i UB podnijeli poštom 30. lipnja 1997., a koji zahtjev je prvostupanjsko tijelo zaprimilo 1. srpnja 1997., a budući da zahtjev nisu podnijeli preporučenom pošiljkom dan podnošenja zahtjeva smatra se dan kad je upravno tijelo zahtjev zaprimilo, a što je 1. srpnja 1997. Stoga smatra da su oni zahtjev podnijeli izvan roka propisanog člankom 65. Zakona o naknadi te je zahtjev trebalo odbaciti. Nadalje, ističe da im se vraća poslovni prostor kojeg on koristi, uz navođenje da isti ima površinu od 22,10m[2] . Ističe da je iz priloženih dokaza, a posebice ugovora o zakupu koji je on sklopio sa Gradom Zagrebom 18. lipnja 1999., neprijeporno proizlazi da predmetni poslovni prostor ima površinu od 14,04m[2] , a ne 22,10m[2] . Stoga navodi Navodi da kada bi se uzeli kao relevantni tako izmijenjeni suvlasnički udjeli i površina predmetnog poslovnog prostora koju on koristi, onda je jasno da ovlaštenicima ne pripada pravo da im se vrati cijeli prostor u vlasništvo. Navodi da je on uz suglasnost zakupodavca uložio znatna sredstva u poslovni prostor i kako je navedeno u pobijanom rješenju sam je dogradio 8,06m[2] te je na taj način postao njegov suvlasnik u odgovarajućem djelu, a što će zahtijevati u sudskom postupku.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Ministarstvo financija u odgovoru na tužbu navodi da je suglasno pravnim shvaćanjem tuženika.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu navodi da je sukladno članku 65. stavku 3. Zakona o naknadi prijašnji vlasnik bio dužan podnijeti zahtjev u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona. Budući da je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 1997., krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio je 1. srpnja 1997. pa su zahtjevi podneseni unutar toga roka pravovremeni. U odnosu na površinu poslovnog prostora, ističe da se prema članku 49. stavku 1. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, bez obzira na način korištenja u kojem se nalazila u trenutku oduzimanja. Ističe da prema očitovanju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivanke Divjak proizlazi da je ista izvršila izmjeru predmetnih poslovnih prostora, prema kojoj poslovni prostor koji koristi tužitelj ima površinu od 22,10m[2] , uslijed čega je nastala i razlika u suvlasničkim omjerima. U odnosu na ulaganja u predmetni poslovni prostor, ističe kako prema članku 49. stavku 2. Zakona o naknadi, ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja u stanju nekretnine kakva je bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjih vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima. Slijedom toga, smatra da je u pogledu razlike vrijednosti predmetnog poslovnog prostora pravilno primijenjen članak 49. stavak 2. Zakona o naknadi.

9. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Zainteresirana osoba GB, zakonska nasljednica iza pok. HB, u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da tužitelj u tužbi ponavlja navode koje je iznosio u žalbi, a na koje se tuženik osvrnuo u obrazloženju osporavanog rješenja te smatra da tužitelj samo odugovlači postupak, osobito što se tiče prigovora da zahtjev nije podnesen u roku. Ističe da je nesporno rok za pokretanje postupka povrata imovine bio 1. srpnja 1997., budući da je to u skladu s odredbama o računanju rokova koji se određuju u mjesecima. Također, provedenim vještačenjem nesporno su utvrđeni potrebni podaci vezani za predmetni poslovni prostor koji koristi tužitelj.

11. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

12. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu OB u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da su prigovori tužitelja neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Napominje da su promjene u površini prilikom izmjere stambenih i poslovnih prostora utvrđene provedenim vještačenjem. Budući da je nedvojbeno došlo do povećanja u površini poslovnih prostora, isto je imalo za posljedicu promjenu u suvlasničkim omjerima. Navodi da, sukladno članku 49. stavku 1. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade prijašnjem vlasniku vraća se prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Ističe da tužitelj nije dužan predati posjed nekretnine novim vlasnicima dok mu isti, u skladu sa svojim suvlasničkim omjerima ne isplate naknadu za učinjena ulaganja. Pobija i osnovanost tužiteljevog prigovora glede nepravodobnosti podnošenja zahtjeva. Navodi da su ona, NB i UB zahtjeve podnijeli 30. lipnja 1997., putem ovlaštenog pružatelja poštanskih usluga, a što se smatra danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen podnesak. Dodaje kako je sudski postupak iniciran od strane tužitelja kao zakupnika poslovnog prostora, a ne vlasnika i da mu je jednini cilj odugovlačiti postupak koji traje više od 25 godina.

13. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročište i pristup ročištu za objavu presude, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eura

14. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu UB, iako uredno pozvan, nije dostavio ovom Sudu odgovor na tužbu.

15. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

16. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. (Narodne novine, broj 36/24

- dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

17. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

18. Iz podataka spisa predmeta , dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom Odboru da je 26. prosinca 1958., odnosno danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/58), nacionalizirana i postala društveno vlasništvo zgrada u [adresa]. sagrađena na zk.č. 2913/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije suvlasništvo MB. VB, TB, ŠB, IB, ĆB, svakog u 1/8 dijela i CB u 2/8 dijela.

19. Nadalje, rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom Odboru Općine Donji grad, Zagreb, Broj: 02/KN-1256/9-1959 od 16. lipnja 1960., koje je izmijenjeno rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Grada Zagreba, Broj: N- 5932/1-1960 od 24. studenoga 1960., a koje je izmijenjeno rješenjem

Komisije za nacionalizaciju pri Izvršnom vijeću Sabora broj: N-6390/4-1960 od 12. srpnja 1960., izuzeti su iz nacionalizacije i ostavljeni u vlasništvo kao posebni dijelovi zgrade: jedan trosobni stan na polukatu desno ĆB, jedan trosobni stan na prvom katu desno UBM, jedan dvosobni stan na prvom katu lijevo i jedan jednosobni stan u prizemlju desno VB, jedan trosobni stan na drugom katu desno ŠB, jedan dvosobni stan na trećem katu lijevo i jedan dvosobni stan na drugom katu lijevo CB, jedan trosobni stan na trećem katu desno IB i jedan stan u prizemlju MB.

20. Zahtjev za povrat oduzetih poslovnih prostora podnijeli su OB, NB, UB i HB.

21. Odredbom članka 65. stavka 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) propisano je da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. ovoga Zakona.

22. Stavkom 4. istog članka toga Zakona propisano je da će se zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. toga Zakona odbaciti, a podnositelj gubi sva prava iz tog Zakona.

23. Odredbom članka 80. istog Zakona, između ostalog, propisano je da taj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 1997. godine.

24. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su OB, NB i UB zahtjev za povrat oduzete imovine podnijeli putem pošte dana 30. lipnja 1997., a prvostupanjsko tijelo je zahtjev zaprimilo 1. srpnja 1997., što je unutar 6 mjeseci od stupanja na snagu toga Zakona. Budući da je, protivno mišljenju tužitelja, zadnji dan roka za podnošenja zahtjeva za naknadu oduzete imovine bio 1. srpnja 1997. godine, zahtjev su podnijeli roku pa je u tom smislu neosnovan prigovor tužitelja.

25. Nadalje, člankom 49. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.

26. S tim u vezi i radi radi utvrđivanja suvlasničkih omjera koje pripadaju ovlaštenicima naknade, u postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanki Divjak.

27. Korekcija u omjerima poslovnih prostora izvršena je u svrhu namirenja. Naime, zbog izuzimanja iz nacionalizacije došlo je do situacije da je MB, VB

VB, ŠB, IB i ĆB, odnosno kako oni nisu podnijeli zahtjev onda Republici Hrvatskoj, pripalo više, što je korigirano kroz povrat poslovnih prostora na način da je višak u površini raspoređen ostalim suvlasnicima sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima.

28. Budući da su ovlaštenici naknade prihvatili tako utvrđene suvlasničke omjere, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, tužitelj je zakupnik jednog od poslovnih prostora koji se vraćaju ovlaštenicima naknade te on nije dužan tu nekretninu predati ovlaštenicima naknade u posjed, sve dok mu oni ne isplate naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom.

29. Također je neosnovan prigovor tužitelja da nije bilo osnove da se predmetni poslovni prostori vrate i HB, budući da se u rješenju o nacionalizaciji navodi OBM, osnosno TB. Naime, u postupku je utvrđeno da se radi o istoj osobi, kako i proizlazi iz podataka spisa predmeta, a koje utvrđenje tužitelj ničim nije doveo u sumnju.

30. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

31. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

32. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

33. Odluka u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura, sukladno Tbr. 27, 46. i 53. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

34. Odluka u točki IV izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura, sukladno Tbr. 27, 46. i 53. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), dok trošak ročišta za objavu i trošak sudskih pristojbi nije priznat jer zainteresirana osoba nije niti imala navedeni trošak. U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Đorđe Anđelković, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Odvjetnik Tomislav Orehović, [adresa] Zagreb, Smičiklasova 18

4. UB, [adresa]

5. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić Begović, [adresa] Zagreb, Ksaverska cesta 35a

6. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska 41/4,

8. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, [adresa] Zagreb, Ivana Lučića 6

9. U spis