Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3387/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB: 26187994862, i II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po Ivi Miljko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2402/2016-192 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2402/2016-192 od 27. ožujka 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi II. tuženika za naknadom troška žalbe i odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2402/2016-192 od 27. ožujka 2024. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika Croatia osiguranje d.d. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od ukupno 10.605,09 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 141,74 eur od podnošenja tužbe, tj. od 26.01.1998. do 31.12.2007. godine po čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

- na iznos od 827,03 eur od povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od 12.07.2002. do 31.12.2007. godine po čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

- na iznos od 1.125,57 eur od povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od 13.10.2005. godine do 31.07.2015. godine po čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

- na iznos od 1.143,87 eur od povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od 17.04.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

- na iznos od 1.498,39 eur od povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od 17.10.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

- na iznos od 5.868,49 eur od povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od 17.10.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 10.605,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 141,74 eur od 26.1.1998. pa do isplate,

- na iznos od 827,03 eur od 12.7.2002. pa do isplate,

- na iznos od 1.125,57 eur od 13.10.2005. pa do isplate,

- na iznos od 1.143,87 eur od 17.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.498,39 eur od 17.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5.868,49 eur od 17.10.2011. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da I. tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 305,87 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 630,43 eur, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio zahtjeva I. tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 862,69 eur.“

2. Protiv navede presude, u dijelu u dijelu pod točkama I. i III. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijane dijelove presude preinači na način predložen žalbom ili podredno ukine.

3. Protiv navede presude, u dijelu pod točkama II. i IV. izreke, pravodobno se žali II. tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP, te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili podredno ukine. Traži i naknadu troška sastava žalbe.

4. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu II. tuženika u kojem osporava njegove žalbene razloge.

4.1. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu tužitelja u kojem osporava njegove žalbene razloge. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i II. tuženika nisu osnovane.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja HZMO da mu osiguravatelji štetnika naknade štetu koju je pretrpio jer je u više navrata, temeljem propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju, isplatio oštećeniku GĐ naknade zbog njegovog tjelesnog oštećenja pretrpljenog u predmetnom štetnom događaju. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- dana 2. ožujka 1995. oko 19,45 sati, na cesti [adresa] – [adresa], u šumi [adresa], dogodila se prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala (po tvrdnji tužitelja) dva vozila, jedno nepoznato, a drugo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠĐ, a na suvozačkom sjedištu nalazio se putnik GĐ;

- prema skici mjesta događaja, policijskom zapisniku o uviđaju, alkotestu i zapisniku o vađenju krvi (u državnoodvjetničkom spisu u prilogu, listovi 1- 12), ŠĐ se kretao kroz šumu [adresa] i ušao je u za njega desni zavoj pravokutnog oblika te je na izlasku iz zavoja sletio vozilom ulijevo izvan kolnika, u jednu udolinu, gdje je naletio automobilom u stablo, a nakon nesreće je alkometrom "dräger" kod njega očitana koncentracija alkohola od 1,16 g/kg, dok je nakon ispitivanja uzoraka krvi i mokraće (uzorci uzeti 2. ožujka 1995. u 21,50 sati) kod njega utvrđena koncentracija od 1,01 promil alkohola u mokraći i 1,80 promila u krvi;

- tom je prilikom GĐ zadobio višestruke tjelesne ozljede i to: nagnječenje mozga, intercerebralni traumatski hematom sljepoočno lijevo, krvarenje unutar tvrde moždane opne – akutni lamelarni subduralni hematom temporoparietalno lijevo, nakupljanje zraka u mekim moždanom opnama – pneumocefalus, krvarenje i oticanje moždane tekućine – likvora na lijevi zvukovod, gnojnu upalu moždanica te prijelom baze i prijelom svoda lubanje;

- vozilo reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja, bilo je obvezno osigurano kod prednika II. tuženika OS Mediteran d.d. Ploče temeljem Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj [broj police osiguranja] od 22. prosinca 1994. (list 80 spisa);

- GĐ je dana 11. prosinca 1995. ustao s tužbom radi naknade štete protiv ovdje I. tuženika Croatia osiguranje d.d., koji po teritorijalnom principu, temeljem čl. 87. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99, 11/02, 140/05, 151/05, dalje ZO), odgovara za nepoznato vozilo, ali i protiv osiguravatelja vozila ŠĐ registarske oznake [registarska oznaka], ovdje II. tuženika kao slijednika Mediteran osiguranje d.d., pa je presudom Općinskog suda u Zagreb Pn-9457/95 od 14. listopada 1999., djelomično potvrđenom odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž-5669/00 od 21. listopada 2003, kao i presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-6448/03 od 23. veljače 2007, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2769/07 uspio sa svojim zahtjevima, a tuženicima je naloženo da mu solidarno naknade štetu i plate 295.665,66 kn, potom još i 458.043,99 kn, kao i mjesečnu rentu od 540,00 kn, uz sporedna potraživanja;

- limit osiguranja za predmetni štetni događaj jest 1.000.000,00 kn, a sve naknade šteta, za sve oštećenike u ovom štetnom događaju, u zbiru iznose 1.163.211,69 kn pa limit u zbiru naknada čini razmjer od 85,97%;

- tužitelj, HZMO, je od štetnog događaja pa do zaključenja rasprave u prvostupanjskom postupku platio GĐ utuženi novčani iznos od 80.227,40 kn, od 23. ožujka 1996. do 11. listopada 2011, umanjen za utvrđeni limit od 85,97%, dinamikom opisanom u obrazloženju pobijane odluke, na ime naknade za tjelesno oštećenje 3 stupnja (80%), a temeljem propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju;

- nije dokazao da je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo;

- osiguranik II. tuženika ŠĐ upravljajući vozilom na cesti kritične zgode izvršio je povredu odredbe čl. 21. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 84/92, 5/93 i 6/93, dalje ZSPC) kojom odredbom je propisano da se vozač mora za kretanje svojeg vozila koristiti isključivo kolnikom, odnosno sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom ili stazom namijenjenom za promet one vrste vozila kojoj njegovo vozilo pripada.

10. Na ove bitne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87. st. 1., čl. 82. st. 1., čl. 178. st. 4. Zakon o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje: ZOO) kao i članke 210. st. 1., čl. 211., čl. 212. st. 1., 213. st. 1., 214. i 216. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ broj 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 71/91, 26/93, 96/93, 29/94, 37/94, 44/94, 59/96, 20/97, 102/98, dalje: ZMIO), čl. 81. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 9/1994, 20/1997, 50/1999, 116/1999, 11/2002, 140/2005, 151/2005, dalje: ZO), čl. 21. ZSPC, te odlučio kao u izreci.

11. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene presude obrazlaže kako II. tuženik odgovara kao osiguratelj motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je kritične zgode upravljao ŠĐ. Nije bilo moguće utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo svjedoka ŠĐ neposredno prije slijetanja s kolnika. Zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova na kolniku tehničkim putem nije moguće niti približno zaključivati kojim se točno smjerom i brzinom kretalo vozilo svjedoka ŠĐ prije slijetanja s kolnika pa stoga nije moguće niti utvrditi što je bio uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Granična brzina prolaska predmetnog desnog zavoja na mjestu štetnog događaja iznosi 40 km/h, što znači da bi svaka brzina kretanja vozila svjedoka ŠĐ veća od 40 km/h bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Nije dokazano da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo. Kako je, nakon provedenog prometnog vještačenja utvrđeno da je vozilo kojim je upravljao osiguranik II. tuženika na izlasku iz predmetnog desnog zavoja prešlo preko sebi suprotnog lijevog ruba kolnika i sletjelo niz nizbrdicu u šumu pri čemu je najvjerojatnije svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stablo, sud smatra da je osiguranik II. tuženika ŠĐ upravljajući vozilom na cesti kritične zgode izvršio povredu odredbe čl. 21. ZSPC kojom odredbom je propisano da se vozač mora za kretanje svojeg vozila koristiti isključivo kolnikom, odnosno sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom ili stazom namijenjenom za promet one vrste vozila kojoj njegovo vozilo pripada.

13. Nadalje, sud prvog stupnja obrazlaže kako je II. tuženik Adriatic osiguranje d.d. obvezno tužitelju naknaditi štetu, a ta odgovornost temelji se na čl. 212. st. 1. ZMIO kojim je propisano da Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete u slučajevima iz čl. 210. st. 1. i čl. 211. ZMIO i neposredno od organizacije za osiguranje imovine i osoba u kojoj su štetnici osigurani. Tužiteljevo pravo na regres prema II. tuženiku temelji se i na odredi čl. 81. st. 1. ZO, kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Ovaj viši sud prihvaća gornja činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja kao pravilna. Njihovu pravilnost žalitelji svojim žalbenim razlozima nisu doveli u sumnju. To što je Općinsko državno odvjetništvo Krapina 1995. godine odbacilo kaznenu prijavu protiv vozača ŠĐ (list 2 spisa) ne veže ovaj parnični sud. To nije pravomoćna kaznena presuda koja bi, glede činjenice postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, ako je osuđujuća, vezala ovaj parnični sud po čl. 12. st. 3. ZPP.

15. Također niti to što je u presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 9457/1995 od 14. listopada 1999., koja je postala djelomično pravomoćna 21. listopada 2003. nakon što je u dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu (spis u prilogu), naloženo objema predmetnim osiguravajućim društvima isplata naknade štete ozlijeđenom SĐ, a što podrazumijeva kako je u nesreći sudjelovalo nepoznato vozilo. Također valja istači kako vještački nalaz iz tog predmeta nije moguće koristiti kao dokaz u ovom predmetu, ako se stranke s tim ne slože.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ereša jasno proizlazi kako nema dokaza da je u nesreći sudjelovalo nepoznato vozilo. Iskaz vozača ŠĐ kako je on, da bi izbjegao nalet na nepoznato vozilo koje mu je nailazilo u susret "zakazčio nabankinu" (zagazio na bankinu) je krajnje neuvjerljiv, s obzirom na izgled lica mjesta, pružanje kolnika i mjesto izleta B vozila s kolnika. Naime, to se dogodilo na izlazu iz, za njega, desnog zavoja, a prema tragovima zanošenja B vozilo na bankini i izvan površine kolnika (vidi skicu na listu 6 državnoodvjetničkog spisa u prilogu), ono je izletjelo na, za njega, lijevu strane ceste. Dakle, isključena je mogućnost da je on izbjegavao nepoznato vozilo koje mu je nailazilo u susret jer bi u tom slučaju skretao u desno i sletio preko desne bankine. A tu su i druge okolnosti koje uvjerljivo u svom nalazu i mišljenju izlaže vještak Ereš (listovi 379, 755 spisa).

17. Drugim riječima, vozač ŠĐ i njegov ozlijeđeni suputnik SĐ dali su neistinit i lažan iskaz pred državnim i pravosudnim tijelima opisujući kako je došlo do predmetne nezgode.

18. Pravo na regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima temelji se na propisu iz čl. 210. ZMIO koji je bio na snazi na dan štetnog događaja. Taj propis glasi: Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu nanesene joj štete od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Drugotuženik odgovara jer je osiguravatelj imaoca motornog vozila [registarska oznaka], a po čl. 212. st. 1. ZMIO koji glasi:

Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu nanesene joj štete u slučajevima iz člana 210. stava 1. i člana 211. ovoga zakona i neposredno od organizacije za osiguranje imovine i osoba u kojoj su štetnici osigurani.

19. Tvrdnje II. tuženika o koliziji ovih propisa s čl. 81. ZO te odredbama Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje URH) nisu točne. Odredba iz čl. 81. st. 1. ZO glasi: Društvo za osiguranje obvezno je pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Taj propis nije u koliziji s gore navedenim odredbama ZMIO jer II tuženik upravo i odgovara „u okviru odgovornosti svojeg osiguranika“.

20. S druge strane sud je prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev protiv I. tuženika jer u nesreći nije sudjelovalo nepoznato vozilo. Utvrđeno je kako su nepoznato vozilo izmislili i o njegovom sudjelovanju u nesreći lažno iskazivali vozač ŠĐ i ozlijeđeni suputnik GĐ, pa ne postoji osnov za odgovornost I. tuženika.

21. Ni prigovor iscrpljenosti svote osiguranja nije osnovan. Prvostupanjski sud je na valjan način utvrdio limit, zatim ukupan iznos svih naknada po predmetnom štetnom događaju, i prihvatio zahtjev tužitelja koji je prethodno ovaj umanjio za navedeni razmjer pri čemu je pravilno primijenio materijalno pravo.

22. Žalbeni razlog II. tuženika kako je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud je sudio u granicama zahtjeva i naložio II. tuženiku da plati upravo ono što tužitelj od njega zahtjeva, kako glavnični iznos tako i zatezne kamate. To što je tužitelj tražio to isto i od I. tuženika, a s tim dijelom zahtjeva je odbijen, ne znači da od II. tuženik zahtjeva isplatu manje svote. To je smisao solidarne odgovornosti, oba su dužna istu novčanu svotu u punom iznosu, a tražbina prestaje kad ju jedan od dužnika namiri.

23. Sadržajno II. tuženik tvrdi kako je sud donio presudu iznenađenja, odnosno da je sudio preko činjeničnih navoda tužitelja, jer da je utvrdio drugačije činjenično stanje od onog kog u tužbi izlaže tužitelj. Taj žalbeni razlog nije osnovan jer po čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva, a ne u granicama činjeničnih tvrdnji tužitelja. Po čl. 7. st. 1. sve su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Dakle, ne iznosi činjenice samo tužitelj već i tuženici. A I. tuženik je tijekom cijelog postupka tvrdio kako nije postojalo nepoznato vozilo i kako je za nezgodu kriv vozač ŠĐ. Tek je zbir činjeničnih navoda svih stranaka, načelno, okvir suđenja. Sud jedino ne smije odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (čl. 7. st. 3. ZPP). U ovom je predmetu i te kako raspravljano o krivnji vozača ŠĐ, o postojanju ili nepostojanju nepoznatog vozila i o dinamici kretanja vozila kojim je ŠĐ upravlja. Izvođeni su i dokazi na te okolnosti. Konačno, kad bi činjenični navodi tužitelja među strankama bili nesporni, što ih II. tuženik nije priznao. Stoga sud prvog stupnja nije počinio povrede procesnih propisa iz čl. 4. i 7. ZPP.

24. Prigovor zastare također nije osnovan. Od časa plaćanja pojedinih iznosa od strane tužitelja ozlijeđenom G do utuženja nisu protekli opći zastarni rokovi. Nije točno da je tužitelj podneskom od 11. listopada 2011. povukao tužbu u odnosu na II. tuženika. Kako je objasnio u podnesku od 17. listopada 2011, on je očitom omaškom u naslovu ispustio II. tuženika u tom podnesku.

25. Sud je prvog stupnja jasno opisao krivnju vozača ŠĐ i uzročnu vezu s nastankom ozljeda kod suputnika GĐ. U osporenoj presudi je jasno navedeno kako je utvrđeno da ŠĐ nije poštovao odredbu čl. 21. ZSPC te kako nije vozio isključivo kolnikom već je upravljao vozilom tako da je ono na izlasku iz predmetnog desnog zavoja prešlo preko sebi suprotnog lijevog ruba kolnika i sletjelo niz nizbrdicu u šumu pri čemu je najvjerojatnije svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stablo. To je opis krivnje, to jest nepažnje iz čl. 1049. ZOO. U postupku nije ni bilo sporno kako je GĐ u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. To što sud nije mogao, zbog nedostatka tragova na kolniku, utvrditi brzinu O vozila, i neke druge detalje nezgode, nije odlučno.

26. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Suprotno tvrdnji II. tuženika sud je prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a trošak nastao zastupanjem o odvjetniku pravilno obredio po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12) koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o trošku.

27. Kako tužitelj nije uspio s tužbom protiv I. tuženika, dužan mu je po čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi potrebne troškove, kako je sud prvog stupnja i odlučio pod točkom III. izreke.

28. Budući II. tuženik nisu uspio sa svojom žalbom njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti i o tom odlučiti temeljem čl. 166. st. 1. ZPP. Također je valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu tužitelja jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu propisa iz čl. 155. st. 1. ZPP.

29. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi sve ožalbljene dijelove osporene presude i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević