Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4538/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja LF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], protiv tuženice AF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa MČ, odvjetnik iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-577/2020-19 od 25. lipnja 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-577/2020-19 od 25. lipnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nepravodobna dopuna žalbe tužitelja podnesena 4. listopada 2024. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-577/2020-19 od 25. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-577/2020-19 od 25. lipnja 2024. je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 750.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 23. rujna 2014. do isplate, za povlačenje zabilježbe na imovini tužitelja (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 9.375,00 eura sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2024. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravodobno 3. srpnja 2024. podnio tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), dok bi iz sadržaja žalbe proizlazilo ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje pred drugog suca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tužitelj je 4. listopada 2024. (predajom pošti) podnio i dopunu žalbe protiv prvostupanjske presude.
5. Žalba protiv presude podnesena 3. srpnja 2024. je neosnovana.
6. Dopuna žalbe od 4. listopada 2024. je nepravodobna.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 750.000,00 kuna na ime naknade štete i "povlačenje zabilježbe na imovini tužitelja", koje tužitelji temelji na navodima da je tuženica protiv njega nezakonito vodila parnice i ovrhe radi naplate novčanih tražbina, između ostalog i na njegovim nekretninama u privatnom vlasništvu i da je zbog nemogućnosti raspolaganja tim nekretninama, koje po njemu nisu mogle biti predmetom ovrhe radi namirenja potraživanja iz djelatnosti njegovog obrta, pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu.
8. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, niti pogrešna primjena materijalnog prava, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9. Iz rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi da je:
- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P- 61/2006 od 5. travnja 2006. naloženo tužitelju iz predmetne parnice isplatiti tuženici (tužiteljici u toj parnici) na ime naknada plaća iznos od 37.567,02 kune sa zateznim kamatama (potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2399/2006 od 12. listopada 2006.);
- pravomoćnom presudom istog suda poslovni broj P-2/2004 od 24. veljače 2004. (Gž-2341/2004-2 od 21. prosinca 2005.) naložena isplata iznosa od 4.958,24 kuna sa zateznim kamatama (u daljnjem tekstu: ovršne isprave);
- tužitelj kao dužnik odbio dobrovoljno ispuniti obveze iz ovršnih isprava;
- po prijedlozima tuženice 17 godina vođenja ovrha, na svim dopuštenim predmetima i sredstvima ovrhe (novčanim sredstvima, plaći, pokretninama i zadnje na nekretninama tužitelja kao ovršenika) radi naplate novčane tražbine iz ovršnih isprava;
- provedba ovrhe jedino bila moguća na nekretninama tužitelja,
- i da je tužitelj nakon zakazana dva ročišta za prodaju nekretnina i provedenih ovršnih radnji prije toga, 2023. godine podmirio tražbine zbog kojih je ovrha vođenja, posljedično čemu je tuženica (ovrhovoditeljica) povukla ovršni prijedlog, ovrha pravomoćno obustavljanja i određeno brisanje zabilježba ovrhe na nekretninama (rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4449/2015-54 od 4. svibnja 2023. /raniji brojevi Ovr-304/2014 i Ovr- 7718/2015/).
10. Navedene okolnosti su osnova za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da nisu ispunjene ZOO-a[1] kumulativno određene pretpostavke za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu iz članka 1045. u vez s člankom 1046., člankom 1049. (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štete oštećeni / štetnik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje) i člankom 6. ZOO-a, koji je propisana zabrana zloupotrebe prava, odnosno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.
11. To iz razloga, što su navedene presude izvor prava za konkretan pravni odnos stranaka, o kojem je pravomoćno odlučeno, prema kojem je tužitelj iz predmetne dužan isplatiti tuženici novčane iznose iz tih presuda i što su prema odredbama OZ- a[2] te presuda osnova za određivanje i provedbu ovrhe radi prisilne naplate novčanih tražbine, protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (članak 23. točka 1., članak 24. stavak 1., članak 25. stavak 1. članak 29. stavak 1. OZ-a), onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu (članak 5. stavak 1. OZ-a).
12. Prema tome, kao se tuženica svojim vjerovničkim pravom poslužila u skladu sa zakonom predviđenim načinom, to vođenje ovrhe radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz ovršnih isprava, nakon što tužitelj kao dužnik u paricijskom roku nije dobrovoljno ispunio iste, nema samo po sebi značenje protupravnosti koja bi rezultirala odgovornosti tuženice, kako je to u biti pravilno zaključio i prvostupanjski sud (točka 21. - 23. obrazloženja prvostupanjske presude), a pri čemu naravno treba imati u vidu i da je tužitelj mogao izbjeći sve neugodnosti koje sobom nosi ovrha da je kao dužnik svoje novčane obveze dobrovoljno ispunio u roku iz ovršne isprave.
13. Tužitelj, osim neosnovanog pozivanja na zloupotrebu prava koja je odraz pogrešnog stava da za obveze iz ovršnih isprava ne odgovara svojom privatnom imovinu, koji je otklonjen pod točkom 12. i 13. obrazloženja prvostupanjske presude, nije naveo druge činjenice koji bi ukazivali na štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu, odnosno dokazao postojanje okolnosti u smislu tih pretpostavki. 1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) 2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.)
14. Stoga, nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je tuženica vođenjem ovrha zloupotrijebila pravo, da je "… sud trebao odrediti vještačenje štete, a ne donositi paušalnu odluku", da iz točaka 21. – 23. obrazloženja i odbijanja zahtjev proizlazi "pristranost tuženici …“ i da je "…izvršen pritisak na sutkinju …".
15. Žalbeni navodi usmjereni na osporavanje pravomoćnih presuda (ovršnih isprava) nisu razmatrani iz razloga što se o stvari o kojima je odlučeno tim presudama ne može ponovo meritorno raspravljati niti odlučivati (članak 333. ZPP-a) povodom predmetne tužbe.
16. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tuženici, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tužitelj, i pravilno je primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve.
17. Kako tužitelj ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda vezano za odluku o parničnom trošku pod stavkom II. izreke, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
18. Iz navedenih razloga je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-577/2020-19 od 25. lipnja 2024., odnosno odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
19. Dopuna žalbe podnesena 4. listopada 2024. protiv prvostupanjske presude je nepravodobna (tužitelju je uručena prvostupanjska presuda 21. svibnja 2024. /list 152. spisa/, a dopuna žalbe podnesena 4. listopada 2024. /list 15. - 24. drugostupanjskog predmeta/ - istekom zakonom određenog roka od 15 dana /članak 348. stavak 1. ZPP-a/) i kao takva ne može biti predmetom razmatranja (članak 348. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja (članak 367. stavak 1. ZPP-a).
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović