REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-30/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ALPHA ADRIATIC d.d., ranije ULJANIK PLOVIDBA d.d., Pula, Carrarina 6, OIB 49693360447, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja odluke glavne skupštine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3975/2013-2 od 21. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-3400/2011-49 od 26. lipnja 2012., na sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3975/2013-2 od 21. rujna 2016, izuzev u dijelu odluke o parničnim troškovima, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3975/2013-2 od 21. rujna 2016. u dijelu odluke o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu revizije se odbijaju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, navedenoj u izreci ove odluke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odluka skupštine društva tuženika, (dalje: Odluka), te je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenje te Odluke, te je odlučeno o troškovima postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o troškovima žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu preinačiti pobijanu odluku kao i prvostupanjsku presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijane presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi istoj kao neosnovanoj. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

5. Revizija protiv drugostupanjske presude, osim u dijelu odluke o parničnom trošku, nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku nedopuštena.

6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,- dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 4.000.000,00 kuna, u odnosu na odluku o glavnom zahtjevu (primarnom i eventualno kumuliranom).

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Revizijom tužitelj prigovara da se pobijana presuda ne može ispitati jer da nema razloga (o odbijanju zajedničkog djelovanja osoba u društvu i obvezi objave ponude za preuzimanje društva tuženika te zabrani prava glasa na glavnim skupštinama tuženika) ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su oni nejasni ili međusobno proturječni ili proturječni sadržaju spisa, da nisu obrazloženi svi žalbeni prigovori tužitelja kao i da nisu pribavljeni predloženi dokazi koje može pribaviti samo sud službenim putem. Ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti točka 3. Odluke o izmjeni i dopuni statuta društva (ranije označeno kao dalje u tekstu: Odluka). U tužbenom zahtjevu naveden je sadržaj te Odluke skupštine društva kao – da se ovlašćuje Uprava Društva da donese odluku o povećanju temeljnog kapitala (u roku od pet godina od upisa te izmjene u sudski registar, najviše za nominalni iznos od 116.000.000,00 kuna odnosno najviše do iznosa temeljnog kapitala od 348.000.000,00 kuna) te da Uprava Društva ima ovlast uz prethodnu suglasnost Nadzornog odbora Društva povećati temeljni kapital društva izdavanjem novih dionica putem uloga u novcu ili u stvarima i pravima, s tim da nominalni iznos dionica bude 400,00 kuna i da svaka nova dionica daje pravo na jedan glas na Glavnoj skupštini društva; - da je tom Odlukom Uprava društva ovlaštena odlučiti o izdavanju dionica za zaposlenike Društva te isključiti u cijelosti ili djelomično pravo prvenstva postojećih dioničara; za te odluke da je direktoru Društva potrebna prethodna suglasnost Nadzornog odbora.

9.2. Eventualno kumuliranim zahtjevom traži se poništenje te Odluke.

10.1. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da je dio tužbenog zahtjeva u prekluziji i to onaj koji se odnosi na ništetnost Odluke iz razloga što da ona nije unesena u zapisnik na propisan način. To jer je tužba podnesena nakon upisa Odluke u sudski registar, u smislu odredbe čl. 356. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/93., 34/99., 121/99. - vjerodostojno tumačenje, 52/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15., - dalje: ZTD). Isto tako da su u zapisnik unesene sve relevantne okolnosti propisane odredbom čl. 286. ZTD i da isti nema nedostataka, pa tako da je uneseno protivljenje odlukama, način i rezultat glasovanja te utvrđenje predsjednika skupštine, a što sve prigovora tužitelj. Zatim da je neosnovan prigovor ništetnosti odluke zbog protivnosti odredbi čl. 323. st. 4. ZTD (jer da tužitelj tvrdi da se izdavanje dionica zaposlenicima određuje statutom, a ne da bi ovlaštenje imala uprava). To jer da protivnost odredbi čl. 323. st. 4. ZPP nije osnova za utvrđenje ništetnosti, a da je pobijana Odluka u skladu s odredbom ZTD jer je istom upravo izmijenjen Statut tuženika. Nadalje, da nema mjesta utvrđenju ništetnosti zbog suprotnosti biti društva, kao odluci suprotnoj moralu/dobrim poslovnim običajima, jer da je Odluka u suglasnosti s odredbama čl. 323.-327. i čl. 308. ZTD.

10.2. Sud prvog stupnja odbija i eventualno kumulirani zahtjev za pobojnost, prema odredbi čl. 360. st. 1. i st. 2. ZTD, te cijeni da su pobijane odluke donesene u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZTD budući da je njima izmijenjen Statut društva na način da se ovlašćuje upravu da u roku od najviše pet godina nakon upisa u sudski registar poveća temeljni kapital izdavanjem novih dionica uz uplate uloga, te da su odluke u skladu s odredbom čl. 323. st. 4 ZTD kojom je određeno da se nove dionice izdaju zaposlenicima, kao i sa st. 1. te odredbe kojom je data ovlast upravi društva da izdavanjem novih dionica uz uplate uloga poveća temeljni kapital društva. Nadalje, taj sud naglašava da Odluka u bitnome ne predstavlja povećanje temeljnog kapitala, nego samo mogućnost da se to učini, pa da nema mjesta primjeni odredbi Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ br. 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13., 148/13.). Spornom Odlukom da još uvijek nije došlo do nikakve promjene u smislu stjecanja novih dionica već je samo utvrđen okvir u kojem se može odlučiti o izdavanju dionica za zaposlenike te isključiti u cijelosti ili djelomično pravo prvenstva postojećih dioničara, a tko će i u kojem iznosu od zaposlenika sudjelovati, da to za sada nije jasno, već da će se to moći utvrditi tek po eventualnoj odluci uprave društva i da će tek tada moći doći do primjene odredbe čl. 5. st.1. i 2. Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Uz to da je djelomično isključenje prava prvenstva pri upisu dionica predviđeno odredbom čl. 308. st. 4. ZTD.

10.3. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti razloge prvostupanjske odluke vezane za neosnovanost zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti i otklanja mogućnost primjene (analogijom) odredbe čl. 293. ZTD, na koju se u žalbi poziva podnositelj, te prihvaća i razloge prvostupanjske presude da sporna odluka nije pobojna, uz naglasak da su u ovoj pravnoj stvari dioničari glasovali za predmetnu odluku, a da kod odluke o utvrđenju/pobijanju odluke skupštine nije relevantno mišljenje dioničara o tome treba li prilikom eventualnog budućeg izdavanja dionica sudjelovanje HANFA- e. Taj sud cijeni neosnovanim i ostale prigovore - o diskriminaciji, pribavi dokaza, nedokazanosti pretpostavki za primjenu Zakona o preuzimanju dioničkih društava).

11.1. Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer obrazloženje nižestupanjskih presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, i ti razlozi nisu proturječni, niti proturječe sadržaju spisa i one nemaju nedostatak zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda prvostupanjskog/drugostupanjskog suda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle, kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

11.2. Uz to, drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode, obrazlažući svoju odluku pravno uvjerljivim razlozima koje u cijelosti prihvaća revizijski sud, dakle, ocjenjuje sve žalbene razloge koji su od odlučnog značenja kao i one na koje pazi po službenoj dužnosti te stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP na koju se tužitelj poziva u reviziji. Dakle, drugostupanjska odluka sadrži sve potrebne razloge koji su jasni, razumljivi i potpuni, sama presuda je sačinjena prema kriterijima koji zahtijevaju načelo dostatnosti i razmjernosti, odgovoreno je na sve žalbene navode u odnosu na postupovne povrede, a u odnosu na ostale prigovore drugostupanjski sud se na temelju ovlasti iz čl. 375. st. 5. ZPP pozvao na razloge prvostupanjske odluke, jer je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom te primijenjeno materijalno pravo, kao pravilno.

11.3. Nadalje, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Cijeneći tu odredbu, činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te sve okolnosti konkretnog slučaja, i prema shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud je pravilno prihvatio odluku prvostupanjskog suda da nije bilo mjesta pribavi onih dokaza koje je predložio tužitelj da ih sud pribavi po službenoj dužnosti.

12. U reviziji tužitelj u osnovi ponavlja žalbene prigovore, međutim, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i njihove razloge obrazloženja presuda.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća.

14. Kako na utvrđeno činjenično stanje ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge primjene materijalnoga prava, na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP tužitelj se upućuje na razloge prvostupanjske presude.

15. Sukladno odredbi čl. 396.a st.2. ZPP, na mrežnim stanicama ovoga suda će se pored ove odluke objavit presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P-3400/2011-49 od 26. lipnja 2012.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP.

17. Prema čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava postupak, s tim da se odluka o troškovima sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima tog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koji određuje da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

17.1. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor ni počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Stoga u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP.

17.2. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja točka I.

17.3. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu revizije odbijen je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer sa revizijom nije uspio. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. rješenja.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug