Poslovni broj: K-37/2024-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljene NŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24– dalje u tekstu: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku: ODO u Varaždinu) broj KO- DO-24/2024 od 18. siječnja 2024., nakon zaključene i završne rasprave održane dana 16. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice ODO u Varaždinu ŽŠ, okrivljene NŠ te njezinog branitelja, odvjetnika Gorana Gložinića, dana 21. siječnja 2025. donio je, te objavio je i,

p r e s u d i o  j e

I.) Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 70/17, 126/19, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08.), stavlja se van snage ovosudni kazneni nalog pod brojem K-37/2024-2 od 2. veljače 2024.

II.) Okrivljena NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer N i JŠ, djevojački Ž, rođena **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, konobarica, završila srednju školu, zaposlena s mjesečnom plaćom u visini od 1.200,00 eura, razvedena, majka jednog mldb. djeteta, vlasnica kuće na adresi prebivališta te osobnog vozila marke Škoda Octavia 2018. godište, neosuđivana,

k r i v a  j e

III.) što je dana 08. siječnja 2024., u 20,07 sati, u Poljancu, sa nakanom zastrašivanja bivšeg supruga ČŠ, tijekom telefonskog razgovora, zagrozila mu se da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ, a koje grožnje su kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, te sigurnost i život ZŠ,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

IV.) čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. V.) Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., okrivljena ĐŠ,

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 8 (OSAM) MJESECI.

VI.) Na temelju članka 56. KZ/11., okrivljenoj NŠ,

se izriče

UVJETNA  OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII.) Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., okrivljena NŠ je dužna naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv okrivljene NŠ, u kojoj je zatraženo da sud izda kazneni nalog, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, te da se okrivljenicu osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno na 1 godinu. Razmatrajući prijedlog ovlaštenog tužitelja, sud se složio s gore navedenim zahtjevom ODO u Varaždinu, te je donio presude u kaznenom nalogu pod brojem K-37/2024-2 od 2. veljače 2024. No, okrivljenica je podnijela prigovor protiv kaznenog naloga, nakon čega je optužno vijeće potvrdilo optužnicu, te je određena rasprava.

2. Na raspravi, okrivljenica, upitana kakav stav zauzima prema optužbi, izjavila je da se ne smatra krivom.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženu NŠ, svjedoke ČŠ i RŠ, preslušana je obrana okrivljenice, pročitana je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 00057073 uz pripadajući zapisnik te slike zaslona mobilnog uređaja žrtve, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 9. siječnja 2024., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 9. siječnja 2024., imovinski podaci za optuženu, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

3.1. Druge dokaze ovaj sud nije izvodio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

4. Optužena NŠ je na raspravi iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je ranije iznijela. Na raspravi je iskazala da smatra da ju je ČŠ prijavio za ovo kazneno djelo s obzirom je tada bio pokrenuti postupak promjene skrbništva na njegovu inicijativu i smatra da ga je netko savjetovao da bi mu to pomoglo u tom postupku. Ona i ČŠ se sve dogovaraju oko viđanja djeteta i sukladno njihovom dogovoru i viđaju dijete. Sada je određeno da je ZŠ ponedjeljak, utorak i srijedu kod nje, a ostale dane u tjednu je kod njega, osim ako ja ona ima slobodan vikend tada je dijete, tog vikenda kod nje. Okrivljenica nije htjela odgovarati na pitanja suda i ODO u Varaždinu. Prilikom prvog ispitivanja, okrivljenica je iskazala da je kritične zgode nazvala ČŠ i to iz razloga što je prethodno dobila poziv od Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Kada se javio, ČŠ joj je rekao da nema što pričati s njom i poklopio, zbog čega ga je pokušala nazvati još u nekoliko navrata, no on joj se nije više javljao, da bi nakon nekog vremena kod nje došla policija. Ne smatra se krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Žao joj je ukoliko je nešto pogrešno izgovorila tijekom telefonskog razgovora, međutim, sigurna je da nije prijetila svojem bivšem suprugu. Nikada ne bi ništa nažao učinila ČŠ, a posebno nikada ne bi naudila svojem djetetu, a razlog zašto je zvala ČŠ je upravo taj da ga pita koji je razlog što je kontaktirao Hrvatski zavod za socijalni rad. Tom prilikom je okrivljenica izjavila da ne želi odgovarati na pitanja policijskog istražitelja.

5. Dakle, optuženica poriče da bi inkriminirane zgode počinila predmetno kazneno djelo, dakle, poriče da bi izrekla prijeteće riječi oštećeniku.

6. Nesporno je, da su okrivljenica i oštećenik bivši supružnici, te su stoga isti, sukladno članku 87. stavak 9. KZ/11, bliske osobe. Nesporno je, da je 8. siječnja 2024., u 20,07 sati, iz Poljanca, okrivljenica kontaktirala bivšeg supruga ČŠ.

7. Sporno je, je li okrivljenica, tijekom telefonskog razgovora, zagrozila ČŠ da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ, a koje grožnje bi kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, te sigurnost i život ZŠ.

8. Svjedok ČŠ je na raspravi iskazao da ga je spornog dana, dakle 8. siječnja 2024., u 20,07 nazvala ovdje okrivljena, te se javio na njezin poziv. Ona je počela govoriti da "što si ja umišljam", govorila je povišenim tonom, vikala je. Dalje je nastavila govoriti da ne bude pristala na nikaj takvoga, da je idiot, kaj si on umišljam i nakon toga je rekla jako ozbiljnim glasom "do 12.01. ne bude tebe, ni ZŠ, a ni mene". S obzirom je ona već prije pokušala suicid i to 27. na 28. prosinca 2022., kada više nije živio s njom, sada nije znao što joj se "mota po glavi", pa je ozbiljno shvatio ove njezine riječi, kao prijetnju usmrćenjem njemu i djetetu, pa je to prijavio policiji. Nakon što je ona izrekla te prijeteće riječi, poklopio je slušalicu. Nakon toga ga je okrivljena još par puta nazivala, ali se nije javio na njezin poziv, najprije je pospremio ZŠ na spavanje i nakon toga je otišao na policiju, tako ga je na policiju došao u 21 sat. Kad ga je ĐŠ zvala, izašao je van iz kuće tako da nitko nije bio prisutan tom telefonskom razgovoru. Ne zna gdje je bila ĐŠ kad ga je nazvala, može samo pretpostavljati. Sada kada su mjere opreza na snazi, on i ĐŠ ne razgovaraju. U vezi djeteta postignut je sporazum o viđanju djeteta na način da je ponedjeljak, utorak i srijedu dijete kod ĐŠ, a ostale dane u tjednu je kod njega, isto tako je dogovoreno i viđanje djeteta za vrijeme ljetnih praznika. ĐŠ poštuje postignuti sporazum o viđanju djeteta, a isto tako i on, pa tako sada u vezi toga nema problema. Ovaj sporazum je postignuti 9. listopada 2024. Ne boji se ĐŠ, međutim, s obzirom je ona pokušala suicid, ne zna, što se takvim ljudima koji su pokušali suicid mota po glavi no, ĐŠ se ne boji i što se njega tiče, mogu se ukinuti mjere opreza u odnosu na njega.

8.1. I prilikom prvog ispitivanja, svjedok ČŠ je iskazao da ga je okrivljenica nazvala iz razloga što je dobila poziv da pristupi u prostorije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, povodom njegovog zahtjeva za izmjenu odluke o susretima i druženjima sa njihovim zajedničkim djetetom ZŠ. Tijekom telefonskog razgovora da ga je prvotno vrijeđala, da bi mu se potom zagrozila da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ, a što ga je uplašilo, budući su dobili poziv od Zavoda da pristupe upravo tog datuma, pa se boji da te prijetnje ista ne ostvari, zbog čega je podnio kaznenu prijavu.

9. Svjedokinja JŠ je iskazala da je tu večer oko 20 sati, kod nje došla kćerka ĐŠ, tada je živjela na adresi [adresa], a ĐŠ u [adresa]. ĐŠ je bila uzrujana i rekla je da je danas dobila poziv od Centra vezano uz promjenu skrbništva. Rekla je da je zatim nazvala ČŠ da ga pita vezano za tu promjenu skrbništva i vezano za to što ju je prijavio Centru, rekla je da su se njih dvoje u tom telefonskom pozivu malo posvađali i da mu je na kraju rekla da je pokvareni i na to je on prekinuo telefonsku vezu. Rekla je da je nakon toga što je on prekinuo telefonsku vezu došla kod nje. Kad je bila kod nje pokušavala je nekoliko puta nazvati ČŠ da ga pita kako je ZŠ, no, ČŠ joj se više nije javljao. ĐŠ joj je samo rekla da je dobila poziv od Centra i da je ČŠ tražio promjenu skrbništva i ništa vezano za to joj drugo nije rekla. Prema njezinom saznanju do tog **.**.2024. ĐŠ i ČŠ imali su dobar odnos vezano uz dogovor da dijete, a ČŠ je otišao od ĐŠ u 9. mjesecu 2022. Ističe da nije bila prisutna telefonskom razgovoru između ĐŠ i ČŠ. Prije su imali dogovor o viđanju djeteta, na način da je jedan tjedan dijete kod ČŠ, a drugi tjedan kod ĐŠ i toga su se pridržavali.

10. Iz sadržaja snimke zaslona mobilnog telefona marke Motorola E20, vlasništvo ČŠ, proizlazi da je okrivljenica kritične zgode nazvala ČŠ, oko 20,07 sati, a koji razgovor je trajao 3,34 minute.

11. Dakle, svestranom analizom iskaza saslušanih svjedoka i obrane okrivljenice, svakog iskaza pojedinačno i potom svih zajedno, sud je utvrdio da je iskaz svjedoka ČŠ podudaran priloženoj materijalnoj dokumentaciji i to snimci zaslona iz koje proizlazi da je sporni razgovor između njega i okrivljenice trajao toliko da ga je okrivljenica prvo vrijeđala i potom i prijetila mu. Isto nije suglasno obrani okrivljenice koja ističe da je oštećenik, po njezinom pozivu, rekao da nema što pričati s njom i poklopio. Međutim, okrivljenica je potom dodala da joj je žao ukoliko je nešto pogrešno izgovorila tijekom telefonskog razgovora, ali je sigurna da nije prijetila svojem bivšem suprugu. Analizirajući ovakvu obranu okrivljenice, valja istači da je ista međusobno kontradiktorna, jer prvo navodi da je okrivljenik odmah poklopio slušalicu, a potom da joj je žao ako mu je nešto pogrešno rekla tijekom razgovora s njim. Međutim, ukoliko se uzme u obzir iskaz svjedoka ČŠ da je njihov razgovor trajao na način da ga je okrivljenica prvo vrijeđala i potom mu prijetila riječima „da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ“, a što se poklapa sa snimkom zaslona mobilnog telefona oštećenika, da je razgovor trajao 3,34 minuta, te da je svjedokinja JŠ iskazala da joj je okrivljenica odmah tu večer došla k njoj te joj rekla da je nazvala ČŠ i da su se ona i oštećenik u tom telefonskom pozivu malo posvađali i da mu je na kraju rekla da je pokvareni a na što je oštećenik prekinuo telefonsku vezu, tada je sud utvrdio da je iskaz svjedoka ČŠ vjerodostojan te potkrijepljen materijalnom dokumentacijom i u bitnom iskazom svjedokinje JŠ. To tim više što je svjedokinja JŠ navela da je okrivljenica tu večer uzrujana jer je tog dana dobila poziv od Centra vezano uz promjenu skrbništva zbog čega je još nekoliko puta nazivala ČŠ, ali joj se on nije javljao, a oštećenik je izjavio da se nije javljao jer mu je okrivljenica uputila prijeteće riječi usmrćenjem.

12. Dakle, sud je povjerovao svjedoku ČŠ da mu je kritične zgode okrivljenica prijetila riječima „da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ“, jer je njegov iskaz logičan, objektivan, vjerodostojan te potkrijepljen materijalnom dokumentacijom i u bitnom suglasan iskazu svjedokinje JŠ. Okrivljenica je imala motiv prijetiti oštećeniku kritične zgode jer je bila uzrujana zbog toga što je oštećenik tražio promjenu skrbništva i o tome se požalila svojoj majci JŠ. Iskaz svjedokinje JŠ sud je prihvatio u dijelu u kojem je isti suglasan iskazu svjedoka ČŠ, jer je takav njezin dio iskaza potvrđen i materijalnom dokumentacijom, a u preostalom dijelu je njezin iskaz ocijenjen kao nevjerodostojan, subjektivan zbog srodstva te dani u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljenice. Obranu okrivljenice sud nije prihvatio u dijelu u kojem je ista suprotna iskazu svjedoka ČŠ, te priloženoj materijalnoj dokumentaciji, pa je takvu njezinu obranu ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu.

13. Stoga je sud utvrdio da je okrivljenica dana 08. siječnja 2024., u 20,07 sati, u [adresa], sa nakanom zastrašivanja bivšeg supruga ČŠ, tijekom telefonskog razgovora, zagrozila mu se da do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ, a koje grožnje su kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, te sigurnost i život ZŠ, dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

14. Dakle, na naprijed opisani način optuženica NŠ je ozbiljno prijetila, da će usmrtiti oštećenika jer mu je rekla „do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ“, dakle, ozbiljno je prijetila jer je prijetnja usmjerena na usmrćenje sa ciljem da se druga osoba ustraši i kod njega izazove osjeća straha ili uznemirenost, neovisno o tome da li počinitelj ima ili nema namjeru ostvariti je, ali je bitno da je objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost ili osobnu ugroženost, pa je tako i u konkretnom slučaju to što je prijetila da neće biti njega, nesumnjivo objektivno prikladno za izazivanje straha za njegovu sigurnost i život, jer se isto smatra usmrćenje. Osim toga i svjedokinja JŠ je izjavila da je okrivljenica bila uznemirena, zbog čega je nazivala oštećenika koji joj se nije javljao, a sve iz razloga što ga je smatrala odgovornim jer je zatražio promjenu plana viđanja djeteta. Dakle, nema sumnje da je i oštećenik ozbiljno shvatio navedene prijeteće riječi, jer je izjavio da je okrivljenica već ranije imala pokušala suicid i to 27. na 28. prosinca 2022., kada više nije živio s njom, pa sada nije znao što joj se "mota po glavi", pa je ozbiljno shvatio ove njezine riječi, kao prijetnju usmrćenjem njemu i djetetu, pa je to prijavio policiji.

15. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženica, na naprijed opisani način, ostvarila objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela. Sud je utvrdio da je optuženica sporno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, jer je riječima do 12. siječnja 2024. više ne bude ni njega ni njihovog zajedničkog djeteta ZŠ“, htjela ustrašiti i izazvati kod njega strah, zbog čega je nakon toga odmah, već u 21,08 nazvao policiju, bila je svjesna protupravnosti svojeg djela, svih elemenata kaznenog djela, htjela je počiniti kazneno djelo, a za njezino ponašanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok optuženičina ubrojivost nije upitna.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na odluku o vrsti i mjeri kazne. Sud je kod optužene NŠ kao olakotne okolnosti ocijenio što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila neosuđivana, što upućuje na zaključak da je njezino ponašanje bilo usklađeno sa društvenim pravilima, što je u neosuđivana, što su za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupa okrivljenica i oštećenik dogovorili plan viđenja djeteta i toga se pridržavaju, dok su kao otegotne okolnosti ocijenjene činjenice što je optuženica u odnosu na oštećenika izražavala negativno ponašanje zbog lošeg odnosa s njim zbog određivanja kontakata s djetetom. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, stupanj krivnje i pogibeljnost djela sud ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 2 godine, jer sud smatra da okrivljenica u navedenom roku i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

17. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljena NŠ je dužna platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir dužinu trajanja ovog kaznenog postupka i složenost postupka, što je zaposlena, ima redovna primanja, pa plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 21. siječnja 2025.

SUDAC:

Snježana Lukač-Keretić

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu: na broj KO-DO-24/2024,

2. Okrivljena NŠ, [adresa],

3. Branitelj Goran Gložinić, odvjetnik iz Varaždina,

4. Oštećenik ČŠ.