REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-601/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika LN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1644/16-2 od 14. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4205/13-24 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1644/16-2 od 14. studenoga 2017., odbacuje se, kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni dana 23.06.2005. godine po javnome bilježniku Ivanu Parlovu iz Zagreba, kojim je tužitelj prodao a tuženik kupio stan na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, i to u 3. Etaži – stan na I katu stambene zgrade označen sa D koji se nalazi u trokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], n i š t a v.

II. Utvrđuje se da je tražbina tuženika prema tužiteljima, u visini od 80.000,00 € (osamdesettisuća Eura), p r e s t a l a.

III. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču da na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, i to u 3. Etaži – stan na I katu stambene zgrade označen sa D koji se nalazi u trokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], b r i š e pravo vlasništva upisano u korist tuženika. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču da po brisanju prava iz prethodnog stavka a na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, i to u 3. Etaži – stan na I katu stambene zgrade označen sa D koji se nalazi u trokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], u p i š e pravo vlasništva u korist tužitelja, a što je tuženik dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu računajući od presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.912,50 kuna, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan."

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4205/13-24 od 21. srpnja 2015., u točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka, te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/0 8,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. ali i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, zbog pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih građana u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu ili da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost podnesene revizije, predlaže istu odbiti i potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je nedopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavim Ugovora o kupoprodaji nekretnine, utvrđenje prestanka tražbine tuženika prema tužitelju u visini od 80.000 €, zahtjev za brisanje prava vlasništva sporne nekretnine na ime tuženika i upis prava vlasništva u korist tužitelja.

7. 1. S obzirom da je tužitelj podnio uz reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a i reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (Izvanrednu reviziju) u kojoj je postavio određena pravna pitanja za koja smatra da su važna za pravilnost primjene materijalnog prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, revizijski sud je podnesenu reviziju raspravio po pravilima za izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2.

ZPP-a, (izvanrednu reviziju) iz slijedećih razloga.

7. 2. Naime, s obzirom da se radi o nenovčanim zahtjevima, (radi se o tužbenim zahtjevima na utvrđenje i brisanje) i da je vrijednost predmeta spora za sve navedene nenovčane zahtjeve označena u tužbi na 200.001,00 kn, tako označena vrijednost predmeta spora je vrijednost predmeta spora za sve navedene nenovčane zahtjeve.

8. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

9. U ovom predmetu tužitelj je postavio navedena dva nenovčana tužbena zahtjeva pa je za sve navedene zahtjeve mjerodavna je vrijednost predmeta spora od 200.001,00 kn, koja je naznačena u tužbi, a ona se, za prosudbu dopuštenosti redovne revizije, dijeli se s brojem navedenih postavljenih zahtjeva i brojem tuženika po svakom od tih zahtjeva, pa vrijednost predmeta spora za svaki navedeni tužbeni zahtjev i prema tuženiku na temelju odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a, ni u kojem slučaju ne prelazi iznos od 200.000,00 kn (tako i u Rev-1940/2019-2 od 22. veljače 2022., Rev-x- 762/2017-2 od 29. kolovoza 2017. i dr.).

10. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je analizom i ocjenom provedenih dokaza u na temelju čl. 8. ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi postojao bilo koji razlog zbog kojeg bi predmetni predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 23. lipnja 2005, (koji je zapravo, po njegovom sadržaju, čisti ugovor o prodaji nekretnine) bio ništetan, te da uz to tužitelj nije dokazao da je na ime navodno usmeno sklopljenog ugovora o zajmu sa tuženikom, tuženiku vratio 80.000,00 eura, kao niti još naknadno plaćeni iznos od 35.000,00 eura, te je pozivom na odredbe čl. 322. st. 1., čl. 282., čl. 329. st. 1., čl. 285. st. 1. i 2., čl. 269. st. 1. i 2., čl. 270. st. 1., čl. 271., čl. 272. st. 1., čl. 273. st. 1. i 2., i čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. 1. Drugostupanjski sud je utvrdio da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO/05), jer je trebalo na predmetni pravni odnos stranaka primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora, ali da je unatoč tome, tužbeni zahtjev pravilno odbijen. Nadalje je utvrdio da se ne radi niti o prividnom niti zelenaškom ugovoru, (čl. 63, čl. 66. čl. 141 ZOO), niti da bi predmetni (pred)Ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, pa je i on ocijenio da nisu ostvareni ni razlozi za ništavost iz čl. 103 st. 1 ZOO-a.

11. 2. Iz navedenih razloga je dalje utvrdio da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tražbina tuženika prema tužiteljima u visini od 80.000,00 € prestala (čl. 104 st. 1. ZOO), kao i tužbeni zahtjev kojim se nalaže nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje prava vlasništva upisanog u korist tuženika te upis prava vlasništva u korist tužitelja, a što je tuženik dužan trpjeti (čl. 129 Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 37/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK).

12. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanrednu reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

13. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da pitanje sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Prema odredbi čl. 385.a ZPP-a protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizija se može podnijeti samo materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno izložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

15. Tužitelj u reviziji, osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava postavlja pitanje:

"Je li drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretni žalbeni prigovor tu žitelja iznesen u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsku presudu?", te se poziva na odluke revizijskog suda (Rev-1011/79, Rev-3288/1993-2 od 30. ožujka 1995., idr. u kojima je izneseno pravno shvaćanje da je drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretni žalbeni prigovor žitelja iznesen u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsku presudu. Međutim, imajući na umu naprijed navedeno, revizijski sud ocjenjuje da navedeno pitanje, postavljeno u reviziji, nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u sporu. Naime, cijeneći da uz navedenu tvrdnju tužitelj u podnesenoj reviziji ne navodi na koji mu konkretno žalbeni prigovor, glede odlučnih i kojih to činjenica, nije odgovoreno, što je bio dužan na temelju odredbe čl. 386. ZPP-a, da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio sve odlučne činjenice vezano za svaku pravnu osnovu po kojoj je tužitelj tražio da se utvrdi predmetni (pred)ugovor ništetnim, u takvoj situaciji drugostupanjski sud, kada je prihvatio pravilnim takva utvrđenja prvostupanjskog suda nije imao potrebe još i dodatno obrazlagati i ponavljati navode toga suda. Stoga ne stoji tvrdnja tužitelja o "paušalnim odgovorima" drugostupanjskog suda na iznesene žalbene prigovore.

16. Uz navedeno pitanje tužitelj u reviziji pita i:

"Može li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda a koja su utvrđenja protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja?" U odnosu na taj revizijski prigovor tužitelja, postavljen kroz navedeno pitanje, navodi se da revizijski sud ima čvrsto shvaćanje, izneseno uostalom i u podnesenoj reviziji tužitelja, na koje se tužitelj pozvao (Rev-1143/1994-2 od 31. srpnja 1996 i Rev-2572/1998-2 od 13. veljače 2002.), da drugostupanjski sud svoju odluku ne može temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda kada su utvrđenja protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja. Međutim u ovom konkretnom slučaju i navedeni prigovor i navedeno postavljeno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud svoju odluku temeljio na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su protivna sadržaju provedenih dokaza iz kojih je prvostupanjski sud crpio utvrdio odlučne činjenice, navedena utvrđenja. Na temelju kojih dokaza i na kojih je način prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i utvrdio odlučne činjenice taj sud je detaljno obrazložio, a obrazloženje i sadržaj provedenih dokaza ni po ovome sudu nisu protivni zaključcima i utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

17. Neosnovano tužitelj tvrdi, uz pitanje:

"Može li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda, a koji je prvostupanjski sud zanemario ocijeniti iskaz svjedoka koji je iskazivao o relevantnim činjenicama?", da su nižestupanjski sudovi samo cijenili sadržaj predmetnog (pred)ugovora, a da iskaze svjedoka GN i KN nisu uzeli u obzir, jer je njihove iskaze prvostupanjski sud detaljno analizirao, kao što je obrazložio i zašto tim svjedocima nije poklonio vjeru, a suprotno daljnjoj tvrdnji tužitelja, utvrđivali su i pravu volju stranaka.

18. Prema navedenom, revizijskim navodima tužitelja u biti se osporavaju utvrđenja i zaključci nižestupanjskih sudova i u cijelosti predstavljaju po njemu subjektivnu i neprihvatljivu ocjenu provedenih dokaza, a koja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer taj trošak, po ocjeni ovoga suda, nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić