Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-802/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj KO-DO-160/2022 od 10. srpnja 2023., 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-160/2022-11 od 21. travnja 2023., nakon održane rasprave 26. studenog 2024. i nastavljene 21. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Ivice Ovčara, 1. okrivljenog DK, 2. okrivljenog VK, branitelja 1. okrivljenika - odvjetnika Dobriše Rubesa, branitelja 2. okrivljenika - odvjetnika Zorana Galića i branitelja 3. okrivljenika - odvjetnika Nenada Dijanića

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. KZ/11, zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koje su 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK osuđeni te im se, na temelju članka 56 KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se 1. okrivljenom DK kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako u roku 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo a 2. okrivljenom VK kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, te žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, se odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-160/2022- 11 od 21. travnja 2023., pod točkom 1. izreke presude, 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teško kaznenog djelo protiv opće sigurnosti – označeno u članku 222. stavku 3. u vezi članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11 i kažnjivo po članku 222. savku 3. KZ/11 te su na temelju članka 222. stavka 3. KZ/11 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci – svaki, a 2. okrivljenom VK je na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 1. okrivljenom DK je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. prosinca 2013. do 12. prosinca 2013. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP) 1. okrivljenom DK vraćen je mobilni telefon marke Nokia C206, IMEI 1: [IMEI broj], IMEI2: [IMEI broj] s SIM karticom mobilnog operatera HT Cronet serijskog broja [broj SIM kartice], a UK vraćen je mobilni uređaj marke Nokia 3310, IMEI broja [IMEI broj], sa SIM karticom Tomato i mobilni uređaj marke Samsung model GT-S5670i, IMEI broja [IMEI broj]: [IMEI broj] sa SIM karticom Tomato pozivnog broja [broj SIM kartice] privremeno oduzeti po PP Ivanić Grad uz potvrde serijski broj [serijski broj] od 11. prosinca 2013. i 742241 od 11. prosinca 2013. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP 1. okrivljenom DK i 2. okrivljenom VK naloženo je da naknade troškove kaznenog postupka i to trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kuna, troškove pristupa svjedoka u iznosu od 209,63 eura / 1.579,46 kuna i paušalni iznos od po 70,00 eura / 527,42 kune - svaki, dakle sveukupno iznos od 611,44 eura / 4.606,89 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude. Nasuprot toga, pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 453. točke 3. ZKP 1. okrivljeni DK, 2. okrivljeni VK i 3. okrivljeni BK oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem znakova za obilježavanje robe, mjera i utega – iz članka 277. stavka 1. KZ/11 te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv oslobađajućeg djela presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u velikoj Gorici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP i povrede Kaznenog zakona iz članka 469. ZKP te je predložilo da se pobijana presuda preinači ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na osuđujući dio presude žalbu je podnio 1. okrivljeni DK po branitelju Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači i da se on oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.2. U odnosu na osuđujući dio presude žalbu je podnio i 2. okrivljeni VK po branitelju Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, navodeći da se žali iz svih žalbenih razloga, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i odluku o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se prvostupanjska presuda preinači i da se on oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. okrivljeni DK u kojem je predložio da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici odbije kao neosnovana i potvrdi oslobađajuća presuda.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 30. siječnja 2024. vijeće je utvrdilo da su podnijete žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK dale osnovu za ispitivanje pobijane presude radi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 1. činjeničnog opisa presude te odluke o kazni, a kako je prvostupanjska presuda već bila ukinuta i kako postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu članka 484.a stavak 1. ZKP, to je prema članku 484.a stavku 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud zakazao i proveo raspravu te donio presudu.

6. Na raspravi održanoj 26. studenog 2024. i nastavljenoj 21. siječnja 2025. drugostupanjski sud je na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP, u dokaznom postupku, proveo dokaze koje je proveo i prvostupanjski sud na način da je pročitao iskaze svjedoka ŠK od 15. siječnja 2015. i **.**.2016., RK od 15. siječnja 2015. i **.**.2016., PK od **.**.2016., IK od 19. runa 2016., AK od **.**.2016., ĆK od **.**.2017., SK od 12. prosinca 2013., 30. ožujka 2016., 30. ožujka 2021., 3. prosinca 2021. i **.**.2023., LK od 20. siječnja 2015., 14. lipnja 2016. i **.**.2021., ZK od 27. ožujka 2017. i **.**.2021., KK od **.**.2021. i DKN od 30. ožujka 2021. te je potom razgledana i pročitana dokumentacija spisa i to zapisnik očevida (list 9-13), izvješća kriminalističke pretrage (list 14-15, 47), nalazi i mišljenja Centra Ivan Vučetić (list 20-28, 29-37, 40-44, 54-59, 222-229, 231-234), izvješće o neposrednom opažanju policije (list 60, 124, 179), potvrde i zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (list 61-62, 69-70, 107-108, 118-119, 120-121, 125-126, 174-176, 192a- 193), zapisnik vraćanja predmeta (list 63, 136), povijesni izvod sudskog registra (list 64-68), računi, otpremnice, izjave o sukladnosti, teretni list, promet poslovnog računa (list 71-74, 75-84), zapisnik Porezne uprave Samobor (list 86-92, 93-106), Ugovor o zakupu (list 109, 180-181, 185-187, 216), zapisnik pretrage stana (list 115-116), prometna dozvola, zapisnik primopredaje (list 122-123), zapisnik pretrage pokretne stvari (list 132-133), medicinska dokumentacija (list 134-135), zabilješka iz registra (list 154), nalaz i mišljenje dipl. ing. FK (list 301-305), nalaz i mišljenje dr. Davora Mayera (list 361-362 i 478), liječnička dokumentacija KB Dubrava (list 412-422), nalaz i mišljenje dr. CK (list 423-424), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. studenog 2020. (list 441) i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici (list 451), povijesni izvadak iz registra za tvrtku Ivasin d.o.o. (list 486-497) te je na raspravi neposredno ispitana svjedokinja SK, a kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan je izvod iz kaznene evidencije za okrivljenike.

7. Žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK su djelomično osnovane u dijelu odluke o kazni, dok žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK nisu osnovane.

U odnosu na žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK

8. Nije u pravu 1. okrivljeni DK kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP jer da, unatoč uputi iz ukidnog rješenja, nije postupio prema članku 426. ZKP i predočio svjedokinji SK njene ranije iskaze nakon što je ista navela da se inkriminiranog događaja ne sjeća i pitao je zašto odstupa od ranijeg iskaza, a što je utjecalo na presudu. Međutim, uvidom u zapisnik s rasprave od 31. siječnja 2024. utvrđeno je da je prvostupanjski sud, tijekom iskaza svjedokinje SK na raspravi 31. siječnja 2023. (list 583-585) u kojem je navela da se više ne sjeća događaja, istoj predočio svaki od njenih ranijih iskaza te tražio njeno očitovanje o istom. Na raspravi pred drugostupanjskim sudom pročitani su iskazi svjedokinje SK te je ista neposredno ispitana, a u dijelu za koji je izjavila da se ne sjeća predočen joj je raniji iskaz i na tako provedeni dokazni postupak stranke nisu imale primjedbe. Stoga nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP. Nastavno, 1. okrivljeni DK navodi da se osuđujući dio presude temelji na nezakonitim dokazima jer očevid nije zakonito proveden zbog čega su dokazi „prikupljeni očevidom…te nalaz i mišljenje vještaka“ nezakoniti. Iako 1. okrivljeni DK u žalbi ne navodi zakonitost kojih dokaza osporava nego se „poziva na podnesak od 19. listopada 2019.“, ti dokazi bili su predmet ispitivanja zakonitosti tijekom rasprave te je prvostupanjski sud na raspravi 19. studenog 2020. donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prijedlog za izdvajanje zapisnika o očevidu od 11. i 12. prosinca 2013, naloga o provođenju vještačenja, izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 11. i 12. prosinca 2013. i od 13. veljače 2014., zapisnika o izvršenom kemijsko-fizikalnom vještačenju, zapisnika o mehanoskopskom vještačenju, zapisnika o biološkom vještačenju, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00442217, 742435, 742436, 742438 i 772272, zapisnika o pretrazi pokretne stvari od 19. prosinca 2013. i zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 19. prosinca 2013. kao nezakonitih dokaza, a Županijski sud u Velikoj Gorici je, rješenjem broj Kž-445/2020-3 od 20. siječnja 2021., na to rješenje odbio žalbu 1. okrivljenog DK kao neosnovanu. Navode koje su o zakonitosti navedenih, osporenih dokaza iznijeli prvostupanjski sud i Županijski sud u Velikoj Gorici prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, za poduzete radnje policijski službenici i istražitelj imali (su?) prvo usmeni nalog za provođenje očevida, a potom i pisani nalog za nastavak očevida sukladno članku 212. stavku 1. ZKP, članku 213. ZKP i članku 304. ZKP. U nalozima za provođenje potrebnih vještačenja navedeno je da su vještaci, kao stručne osobe, kod radnje očevida ovlašteni izuzeti tragove (članak 306. ZKP) te su prilikom provođenja očevida istom prisustvovale stručne osobe i vještak, izvršen je i kriminalističko tehnički pregled lica mjesta koje je i fotografirano, izuzeti su tragovi u svrhu očuvanja istih te su po vještacima odgovarajuće struke izuzeti tragovi u svrhu provođenja vještačenja. Člankom 244. točkom 4. ZKP određeno je da se pretraga može obaviti bez naloga (osim pretrage doma) ukoliko postoji opasnost, između ostalog, da bi se tragovi mogli uništiti, pa imajući na umu da se radilo o požaru gdje je u blizini zatečeno otključano kombi vozilo, došlo je do otvaranja bočnih kliznih vrata te kako su uočeni spremnici sa sumnjivom tekućinom, izuzeti su tragovi u svrhu provođenja vještačenja. Stoga dokazi čiju zakonitost osporava 1. okrivljeni DK nisu prikupljeni povredom odredaba kaznenog postupka niti su nezakoniti dokazi koji su proizašli i za koje se saznalo iz ovih dokaza zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP, kako to neosnovano tvrdi 1. okrivljenik u žalbi.

9. Premda 1. okrivljeni DK navodi da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi uopće ne obrazlaže koje odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio nego, jednako kao 2. okrivljeni VK, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja posebice da nije dokazan međusobni dogovor 1. okrivljenika i 2. okrivljenika te da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je 1. okrivljeni DK od trgovačkog društva "Brcko" d.o.o., zastupanog po direktorici SK, unajmio 200 m2 skladišnog prostora u Čemernici Lonjskoj, a 2. okrivljeni VK da je inkriminiranog dana unutar unajmljenog skladišnog prostora - hale vršio pretakanje lož ulja iz autocisterne u za to pripremljene PVC-spremnike. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskaz svjedokinje SK vjerodostojan te je životno da protekom vremena sjećanje o određenom događaju postaje sve slabije, odnosno da se osoba ne može sjetiti detalja događaja o kojem svjedoči. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je svjedokinja SK u svojim iskazima, vremenski bliže inkriminiranom događaju, detaljno i okolnosno iznijela svoja saznanja o iznajmljivanju predmetne hale – skladišta 1. okrivljenom DK. Svjedokinja SK navodi da je u razgovoru s 1. okrivljenim DK zaključila da je poznavala njegovog oca, znala je nadimak njegovog oca i da je bio poslovni partner njenog pokojnog izvanbračnog supruga. Takve činjenice upućuju na vjerodostojnost iskaza svjedokinje SK jer se radi o okolnostima koje druge osobe ne mogu znati zbog čega je i ostali dio njenog iskaza gdje opisuje da je s 1. okrivljenim DK postigla dogovor o iznajmljivanju predmetnog skladišta vjerodostojan. Nastavno, svjedokinja SK je detaljno opisala i daljnje kontakte s 1. okrivljenikom, kako osobne tako i telefonske, koji su rezultirali da je dobila potpisani ugovor o najmu predmetnog skladišta (list 109-110) između Brcko d.o.o. i Medena d.o.o. koji u svojim sastavnicama odgovara navodima iskaza svjedokinje SK o dogovoru nje i 1. okrivljenika. Okolnost da se kasnije svjedokinja SK nije mogla sjetiti kako joj je uručen ugovor, osobno ili poštom, nije odlučna činjenica koja bi dovodila u sumnju istinitost njenog iskaza, isto kao i činjenica da svojim zaposlenicima nije rekla detalje dogovora s 1. okrivljenikom, npr. o postavljanju vrata jer ih se to, zapravo, ne tiče i nije im dužna objašnjavati svoje dogovore što je potvrdila i svjedokinja KK kojoj je svjedokinja SK, na njeno pitanje o vratima, rekla „da ne gura nos gdje joj nije mjesto“. Stoga pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu 1. okrivljenog DK koji osporava da je unajmio 200 m2 skladišnog prostora u Čemernici Lonjskoj. Jednako tako, 2. okrivljeni VK ne spori da je bio kod betonare u Čemernici Lonjskoj s namjerom da kupi betonske ploče za popločavanje dvorišta kada je došlo do eksplozije i požara u kojem je ozlijeđen. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera proizlazi da je 2. okrivljeni VK zadobio tjelesne ozljede u vidu opeklina na licu, prednjoj strani vrata, hrptovima obje šake i u predjelu križa, od I. do II. stupnja koje su posljedica djelovanja izvora topline na kožu navedenih dijelova tijela što može biti i požar koji je nastao eksplozijom i sagorijevanjem naftnih derivata. Kako iz iskaza svjedokinje SK proizlazi da je iznajmljeni skladišni prostor udaljen oko 300 metara od mjesta gdje se nalazila betonska galanterija koja se nudila na prodaju, a iz iskaz svjedoka ZK proizlazi da je vidio 2. okrivljenog VK koji je zavarao vrata ograde i odlazio sa lokacije događanja nakon izbijanja požara dok vatrogasci i policija još nisu stigli, pri čemu mu je 2. okrivljenik rekao "nisi me vidio" te iz iskaza svjedokinje DKN, tada djevojke 2. okrivljenika, da su se našli u blizini njezine kuće, da je 2. okrivljenik došao pješice i bio je ozlijeđen te ga je ona vozila u bolnicu, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je obrana 2. okrivljenog VK da je na mjesto događaja došao kupiti betonske kocke neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer je potpuno neživotno da bi kupac koji se slučajno zatekao na mjestu požara tražio da ga se ne spominje da je tamo bio i da ne bi pričekao dolazak hitne pomoći te parkirao auto u šumarku blizu kuće svoje djevojke i tražio da ga ona vozi u bolnicu. Cijeneći sve navedeno, a posebno iskaz svjedoka ZK i RK da su vidjeli da u skladište dolaze cisterne, nalaz i mišljenje vještaka Renata Pačelata koji je utvrdio da je uzrok požara pretakanje goriva – naftnih derivata kojom je prilikom najvjerojatnije, uslijed mehaničke ili električne iskre, došlo do požara u unutrašnjosti skladišta, a požar se proširio na cijeli objekt koji je u potpunosti opožaren te svjedokinje DKN da 2. okrivljenik odlazi „do betonare… svaki drugi, treći ili peti dan“, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK zajedno i dogovorno dogovorili pretakanje lož ulja iz autocisterni u PVC spremnike, pri čemu su podijelili uloge i poslove gdje je 1. okrivljeni DK u ime trgovačkog društva "Medena" d.o.o. od trgovačkog društva "Brcko" d.o.o. unajmio 200 m2 skladišnog prostora koji je nakon toga, prema zapisniku o očevidu, opremljen s jedanaest PVC spremnika zapremnine od po 1000 litara, dva uređaja za filtriranje, filtrima za filtriranje, tri električne pogonske pumpe, više desetaka vreća betonita i električnu grijalicu za zagrijavanje većih skladišnih prostora – hala, u koji prostor su dolazile autocisterne s naftnim derivatom - lož uljem, a 11. prosinca 2013. 2. okrivljeni VK je, sukladno dogovoru, vršio pretakanje lož ulja iz autocisterne u za to pripremljene PVC spremnike, iako ovaj skladišni prostor nije bio namijenjen opisanoj djelatnosti niti je bio opremljen napravama za gašenje požara, pa su opisani propusti imenovanih uzrokovali da je mehanička ili električna iskra izazvala paljenje i eksploziju naftnog derivata i požar unutar tog prostora koji nije mogao na vrijeme biti ugašen, tako da je isti u cijelosti izgorio zajedno sa stvarima i opremom. Stoga, suprotno stavu oba okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi da su okrivljenici iz nehaja požarom izazvali opasnost za imovinu većeg opsega, a kaznenim djelom je uzrokovana šteta velikih razmjera jer je trgovačko društvo "Brcko" d.o.o. pretrpjelo štetu u iznosu od najmanje 1.500.000,00 kuna. Stoga je sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK proglasio krivim zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. KZ/11 jer su u utvrđenom ponašanju oba okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog im kaznenog djela. Stoga žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK u tom dijelu nisu osnovane.

10. Međutim, u pravu su 1. okrivljeni DK i 2. okrivljeni VK kada se žale zbog odluke o kazni tvrdeći da ih je prvostupanjski sud prestrogo kaznio. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je kao olakotno 1. i 2. okrivljenicima cijenio da je kazneno djelo počinjeno iz nehaja te njihove obiteljske i imovinske prilike. Tako je 1. okrivljenom DK sud cijenio da je oženjen, da je trgovac, da je nezaposlen, dok je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost.

2. okrivljenom VK sud je cijenio da je neoženjen, da je bez djece, da je zaposlen kao vozač i da je neosuđivan. Imajuću na umu navedeno, posebno da je od učina ovog kaznenog djela prošlo gotovo 10 godina, loše zdravstveno stanje 1. okrivljenog DK kome su amputirani prsti na nogama te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu izrečenih kazni zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koje su 1. i 2. okrivljenici osuđeni te primjenom članka 56. KZ/11 izricanjem uvjetne osude okrivljenicima na način da se 1. okrivljenom DK kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, a 2. okrivljenom VK da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo – da je takva kazna u cijelosti primjerena i da će se njome postići svrha kažnjavanja, da će se tako izrečenom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati kako na 1. i 2. okrivljenike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. ove odluke.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

11. Državni odvjetnik se, u odnosu na oslobađajući dio presude, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona gdje u odnosu na tu žalbenu osnovu polemizira s pretpostavkama prvostupanjskog suda o pravnoj oznaci djela koju prvostupanjski sud nije mijenjao, već je odluku donio o kaznenom djelu koje je bilo i optuženo. Državni odvjetnik u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da su pravilna utvrđenja činjeničnog stanja, ali je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan te je trebao donijeti drugačiju odluku. Naime, državni odvjetnik u obrazloženju žalbe ponavlja utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na osuđujući dio presude zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. KZ/11 te dodaje da iz iskaza HK proizlazi da se 3. okrivljeni BK bavi postavljanjem centralnog grijanja i plinskih instalacija iz čega zaključuje da je 3. okrivljenik imao potrebna znanja radi kojih je zajedno i dogovorno s 1. okrivljenim DK i 2. okrivljenim VK u predmetno skladište dovezao svoje vozilo te izvršio spajanje cijevi pumpi i uređaja za filtriranje pomoću kojih su okrivljenici vršili pretakanje goriva. Međutim, 3. okrivljeni BK navodi da je da je vozilo Peugeot Boxer s ključevima ostavio u dvorišnom prostoru trgovačkog društva Brcko d.o.o. jer je od svjedokinje SK posudio njeno kombi vozilo radi prijevoza cijevi, a njegovo ostavljeno vozilo je izgorjelo u požaru. Svjedokinja SK je izjavila da njeno poduzeće Brdsko d.o.o. nije iznajmljivalo vozila niti se time bavilo, ali 3. okrivljenik niti ne spominje iznajmljivanje vozila uz ugovor nego opisuje privatnu posudbu. Kada se ima na umu da je opušak s

DNA profilom 2. okrivljenog VK pronađen u kombi vozilu VW Transporter, koje je s mjesta događaja odvezao RK, djelatnik trgovačkog društva Brcko d.o.o. po nalogu zaposlenice tog društva ŠK, a ne u vozilu 3. okrivljenog BK kako to pogrešno navodi državni odvjetnik u žalbi, to činjenica da 3. okrivljeni BK ima znanja o postavljanju instalacija konkretnom slučaju, ne dokazuje da je 3. okrivljeni D postupao zajedno i dogovorno s 1. i 2. okrivljenicima niti da je u skladišni prostor dovezao svoje vozilo "Peugeot Boxer" i unutar hale izvršio spajanje crijeva, pumpi, uređaja za filtriranje i auto-cisterne s pripremljenim PVC spremnicima. Stoga, okolnosti koje ističe državni ne predstavljaju zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da su 1. okrivljeni DK, 2. okrivljeni VK i 3. okrivljeni BK preinačili prave znakove za obilježavanje robe, kao pečate, žigove ili marke kojima se žigoše zlato, srebro, stoka, drvo ili kakva druga roba i time počinili kazneno djelo iz članka 277. stavka 1. KZ/11 na način kako se terete. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da s obzirom da nije dokazano da bi okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se optužuju iz članka 277. stavka 1. KZ/11, iste je na temelju članka 453. točke 3. ZKP trebalo osloboditi od optužbe. Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a zbog čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

12. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP). Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom da su žalbe 1. okrivljenog DK i 2. okrivljenog VK prihvaćene samo u odluci o kazni, pobijana presuda je preinačena na način kako je to opisano pod točkom I. ove odluke, dok su žalbe državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalbe 1. i 2. okrivljenika odbijene kao neosnovane zbog čega je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda, slijedom čega je primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.