Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2544/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Sanja Restović Mirčeta, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Macura i partneri u Šibeniku, protiv 1. tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica AN, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja od 5. travnja 2023. godine (list 377 spisa) i o žalbi 1. i 2. tužitelja od 5. travnja 2023. godine (list 454 spisa) protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1171/2017 od 22. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1171/2017 od 22. ožujka 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
II O trošku žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
I Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. "Utvrđuje se da su prestala potraživanja tuženika da 1 i ad 2 koja proizlaze iz Ugovora br. 9/06 o korištenju kratkoročne kreditne linije za izdavanje činidbenih garancija dana 13.11.2006. godine te Dodatka br. 1 Ugovoru od 4.4.2007. godine, Dodatka br. 2 od 21.10.2009., Dodatka br. 3 od 11.11.2010. godine, Dodatka br. 4 od 12.10.2011, Dodatka br. 5 od 29.11.2012.g., Dodatka br. 6 od 02.09.2013.g., Dodatka br. 7 od 11.10.2013.g., Ugovora o dugoročnom kreditu br. 64/12 od 5.6.2012. godine, Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu br. 34/13 od 20.09.2013. godine, Okvirni ugovor o faktoringu od 19.8.2013. godine temeljem kojeg je sklopljen ugovor o faktoringu br. 118/13 od 23.8.2013. godine u ukupnom iznosu od 7.395.110,80 kuna i to davanjem Izjave o prijeboju dana 17.4.2015. godine,
2. Utvrđuje se da je prestao važiti Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 18.12.2006.g. s potvrdom ovršnosti od dana 27.10.2015. godine, OV-1466/16, Javni bilježnik Alisa Kale, Dodatka br. 1 Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 18.12.2006.g. od 28.2.2012.g. s potvrdom ovršnosti od dana 27.10.2015. godine, OV-1467/16, Javni bilježnik Alisa Kale, Sporazum od dana 16.09.2013.g. s potvrdom ovršnosti od dana 16.09.2014. godine, OV-1464/16, Javni bilježnik Alisa Kale i Sporazum od 12.6.2012.g. s potvrdom
ovršnosti od dana 17.07.2015. godine, OV- 1468/16, Javni bilježnik Alisa Kale.
3. Dužni su tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku ad 2 trošak parničnog postupka u iznosu od 77.120,18 EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žale se 1. i 2. tužitelji žalbom od 5. travnja 2023. godine (list 377 spisa) i žalbom od 5. travnja 2023. godine (list 454 spisa) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru 2. tuženika na žalbu 2. tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalbe su osnovane.
5. U ovome predmetu 1. i 2. tužitelji potražuju utvrđenje da su prestala potraživanja 1. i 2. tuženika koja proizlaze iz ugovora o korištenju kratkoročne kreditne linije za izdavanje činidbenih garancija. Dodataka tom ugovoru, ugovora o dugoročnom kreditu, ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu, okvirnog ugovora o faktoringu (pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude) u ukupnom iznosu od 7.395.110,80 kn i to davanjem izjave o prijeboju od 17. travnja 2015. godine te isto tako potražuju utvrđenje da je prestao važiti Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 18. prosinca 2006. godine, dodatak br. 1 tom sporazumu, sporazum od 16. rujna 2013. te sporazum od 12. lipnja 2012. godine, tvrde da je 1. tuženik 30. ožujka 2016 zatražio od javnog bilježnika temeljem naprijed navedenih sporazuma kojima su bile osigurane tražbine iz predmetnih ugovora prodaju nekretnina temeljem čl. 274. f Ovršnog zakona dok je 2. tuženik 28. lipnja 2017. obavijestio javnog bilježnika da je temeljem ugovora o naplatnom ustupanju- kupoprodaji potraživanja zaključenog između Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Jadranske banke Šibenik i SPV za sanaciju d.o.o., Jadranska banka prenijela tražbinu koja je predmet postupka i koji se pred javnim bilježnikom vodi pod poslovnim brojem OU-70/16, da 1. tuženik u svom zahtjevu tvrdi da dug tužitelja na dan 1. siječnja 2016. iznosi 3.035,00 kn po jednom ugovoru po drugom ugovoru o kratkoročnom kreditu 573.278,15 kn, po ugovoru o faktoringu 59.131,86 kn na dan 2. studeni 2015., po ugovoru o dugoročnom kreditu 8.589.219,10 kn ali da ne postoji potraživanje 1. tuženika a time niti 2. tuženika prema Krki inženjering d.o.o. jer je njihovo potraživanje prestalo prijebojem obzirom je Krka inženjering d.o.o. 15. travnja 2015. dostavila reobračun-račun broj 002/2015/rn s pripadajućom specifikacijom i reobračun-račun broj 003/2015/rn sa pripadajućom specifikacijom na ukupan iznos od 7.395.110,80 kn te tim računima nikad nitko nije prigovorio niti ih vratio tužiteljima, da je tuženik društvu Krka inženjering d.o.o. 10. ožujka 2017. dostavio obavijest o prijenosu tražbine na dan 31. prosinca 2016. sa 1. tuženika Jadranske banke na 2. tuženika, a na taj dopis Krka inženjering d.o.o. se očitovala na način da ponovo obavještava o izvršenim prijebojima i dostavlja reobračune i knjigovodstvene kartice podsjećajući da je 22. travnja 2015. te 13. srpnja 2015. zahtjevala od 1. tuženika izdavanje brisovnih očitovanja u pogledu nekretnina koje su predmet ovrhe koju je 1. tuženik pokrenuo, a 2. tuženik nastavio temeljem danas nevažećih sporazuma o osiguranju novčane tražbine i dodataka istima.
6. Prvostupanjskom presudom odbačen je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja a sud navodi da tužitelji svoja potraživanja temelje na pravomoćnoj odluci kojom je utvrđeno da nisu prestala njihova potraživanja pa da stoga nemaju pravni interes za postavljanje tužbenog zahtjeva kojim bi se utvrdilo da je prestao dug trećem (Krka inženjering d.o.o. u stečaju) već da upravo suprotno dužnik Krka inženjering d.o.o. u stečaju nije priznao u cijelosti dug prema tuženicima kako je utvrđeno pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zadru broj St-947/16 od 16. listopada 2016., da sporazumi koje tužitelji pobijaju a koje su sklopili radi osiguranja tražbine koja je utvrđena tim pravomoćnim rješenjem predstavljaju ovršnu ispravu i imaju snagu sudske nagodbe, pozivom na čl. 288. ZPP.
7. Žalitelji osnovano ukazuju da je u postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a to stoga jer je obrazloženje prvostupanjskog suda nejasno te nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa se iz tog razloga prvostupanjska presude ne može ispitati.
8. Naime, osnovano žalitelji ukazuju na to da iz razloga prvostupanjske presude nije jasno na kojoj to pravomoćnoj odluci tužitelji temelje svoja potraživanja (odluci kojom bi bilo utvrđeno da nisu prestala njihova potraživanja pa da stoga posljedično nemaju pravni interes). Žalitelji navode da je predmet broj P-115/16 prekinut zbog nastupa otvaranja stečajnog postupka nad Krkom inženjering d.o.o. pa da su stoga 1. i 2. tužitelji kao jamci Krke inženjeringa d.o.o. pokrenuli ovaj parnični postupak. Također treba reći da u prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o točki 2. tužbenog zahtjeva kojom tužitelji traže utvrđenje da su prestali važiti sporazumi radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 18. prosinca 2006. godine, dodatak broj 1 tom sporazumu, sporazum od 16. rujna 2013. godine i sporazum od 12. lipnja 2012. godine.
9. Uz to se ukazuje sudu prvog stupnja da ukoliko se odbacuje tužba (a ne tužbeni zahtjev tužitelja) takva odluka predstavlja rješenje, a ne presudu, sukladno čl. 288. ZPP.
10. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 369. st.
1. ZPP i čl. 371. ZPP).
11. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić