REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-510/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 09. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" „Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 5.444,64 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.10.2023. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO IA smrtno stradao kao pješak u prometnoj nesreći dana 29.04.1987. te da je na temelju navedene nesreće udovici NA priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da je odgovornost tužitelja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-4303/96 od 17.02.2004., da je na temelju navedene nesreće udovici NA priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem tužitelja broj MP-372685 od 14.09.1987., da je za razdoblje od 01.09.2021. do 31.08.2023. HZMO s osnova obiteljske mirovine ukupno isplatio 7.778,05 €, pa kako je osiguranik HZMO suodgovoran za prometnu nezgodu 30% to iznos od 5.444,64 € (70% od 7.778,05 €) predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju, da se dana 28.09.2023. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete potražujući naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine, da je tuženik zahtjev primio, ali nije izvršio uplatu u roku određenom u zahtjevu. Slijedom navedenoga predlaže u skladu s člankom 161. i 164. ZOMO donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je osiguranik HZMO IA smrtno stradao kao pješak u prometnoj nesreći dana 29.04.1987. te da je na temelju navedene nesreće udovici NA priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da je odgovornost tužitelja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-4303/96 od 17.02.2004., kao i da je na temelju navedene nesreće udovici NA priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem tužitelja broj MP-372685 od 14.09.1987. U odnosu na odgovornost ističe da je u ovom predmetu riječ o regresnom zahtjevu HZMO-a protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika, da HZMO dakle u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osobe u smislu odredbi ZOO-a jer pojam treće osobe obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji (u zahtjevima za naknadu štete zbog smrti i naročito teškog invaliditeta bliske osobe), da sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, te se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji, a teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visinu štete je na tužitelju. Nadalje navodi da tužbeni zahtjev tužitelja nije pravno utemeljen i da je neosnovan u cijelosti iz razloga što je tužitelj udovici svog osiguranika IA utvrdio pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem od 14.09.1987., koji datum potom valja uzeti kao nastup štetnih posljedica štetnog događaja, a obzirom je dakle šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine po rješenju od 14.09.1987. da se na odnos između stranaka primjenjuju odredbe iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 152/14), koji je u konkretnom slučaju lex specialis, te je istim regulirano pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske(obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike, da obveza tuženika nije apsolutna za razliku od štetnika, nego je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o osiguranju, naglašava kako se u predmetnoj odredbi nedvojbeno i izričito navodi da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela (razmjerni iznos mirovine) radi čega se ističe da tužitelj nikako ne može od tuženika potraživati puni iznos mirovine za period iz tužbe, pa kako je nesporno da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, te konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Tuženik osporava visinu zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, osporava da bi tužitelj platio utužene izdatke kao i da bi isprave tužitelja predstavljale javne isprave smislu čl. 230. ZPP-a obzirom ih nije izdalo financijska institucija/tvrtka koja provodi plaćanje/novčanu transakciju. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o uviđaju (list 3-6 spisa), rješenje broj MP-372685 od 14.09.1987. (list 7-10 spisa), obračun isplata HZMO-a od 20.09.2023. (list 11-23 spisa), zahtjev za naknadu štete od 28.09.2023. s povratnicom (list 24-25 spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (list 26 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine NA udovici osiguranika tužitelja IA, u razdoblju od 01.09.2021. do 31.08.2023.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u rješenje tužitelja broj MP-372685 od 14.09.1987. (list 7-10 spisa), utvrđeno je da se NA rođenoj **.**.1952., udovici umrlog osiguranika IA, određuje obiteljska mirovina počevši od 04.05.1987. u iznosu od 43.846,00 dinara mjesečno, da je ovaj iznos povećan za 43,87% te iznosi 63.081,00 dinara mjesečno, da umjesto ove mirovine korisnicima pripada minimalna mirovina u iznosu od 104.732,00 dinara mjesečno, da pravo na obiteljsku mirovinu traje dok za to postoje zakonski uvjeti. Nadalje je iz obrazloženja navedenog rješenja utvrđeno da je na temelju činjenica utvrđeno da je pok. osiguranik na dan smrti ispunjavao uvjete za stjecanje prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 67 ZOMIO jer je osiguranik umro pod okolnostima koje se smatraju povredom na radu.

8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, obiteljska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Kako je prema rješenju tužitelja broj MP-372685 od 14.09.1987., utvrđeno da se NA rođenoj **.**.1952., udovici umrlog osiguranika IA, priznata obiteljska mirovina počevši od 04.05.1987., čijom isplatom tužitelj trpi štetu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi ovaj sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219 ZPP-a, to je sud na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

13. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku