Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-322/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ...KBC Zagreb OIB 46377257342, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862 sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1501/2022 od 12. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1501/2022 od 12. siječnja 2024. godine te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu:

- 13.992,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos 13.669,75 EUR teče od 1. travnja 2014. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 322,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 10.497,47 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u iznosu 13.992,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Žalba izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP nije osnovana. Naime, prvostupanjski je sud dao razumljive razloge o odlučnim činjenicama a u odnosu na žalbeni navod da je odbio prijedlog tužiteljice za obnovom vještačenja po drugim vještacima (žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi članka 261. ZPP) navedeno nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu o čemu će u daljnjem tijeku ove odluke biti riječi. Ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica dana 9. travnja 2013. godine hitno primljena kod tuženika u 41-om tjednu trudnoće zbog bolova u donjem dijelu trbuha, mučnine i povraćanja,

- da je postavljena medicinska indikacija za planirani carski rez koji je izvršen 12. travnja 2013. godine i porođeno zdravo žensko dijete, te zašiven carski rez a u dokumentaciji navedeno da je prilikom zatvaranja rane hemostaza bila uredna što znači da tijekom zatvaranja trbušne šupljine nakon carskog reza nije bilo krvarenja,

- da je kod tužiteljice, nakon 40 minuta, došlo do pogoršanja stanja, velikog krvarenja u trbušnoj šupljini i hemoragičnog šoka,

- da je tužiteljica hitno operirana, izvršena je relaparatomija kojom je sanirano krvarenje iz arterije uterine, te izvršeno odstranjenje maternice, te jajovoda i jajnika s lijeve strane,

- da je nakon relaparatomije tužiteljica liječena od anemije i infekcije operativne rane, a otpuštena je iz bolnice 10. svibnja 2013. godine,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. prim. dr. sc. DH i dr. med. specijaliste ginekologije i opstetricije, subspecijaliste fetalne medicine i opsestricije i prof.prim.dr.sc. PH proizlazi da je tijekom izvođenja carskog reza najvjerojatnije došlo do otrgnuća arterije uterine a to je maternična arterija koja krvlju opskrbljuje maternicu,

- da do takvog otrgnuća dolazi tupom silom, najčešće tijekom vađenja glavice djeteta i manipulacije prstom ili ekstrakcijom djetetove glavice koja kao kruto tijelo sa kostima može učiniti otrgnuće krvnih žila maternice koja je prerastegnuta u trudnoći i pri porodu,

- da u stručnoj literaturi ne postoje statistički podaci o oštećenju arterije uterine, da je to atipična situacija i najčešće se javlja kod višerotki sa rastegnutim donjim segmentom maternice gdje se tijekom presijecanja tkiva maternice arterija uterina može retrahirati, što znači povući se i stisnuti, pa da je mehanički i fizikalno moguće da je retrahirana arterija uterina u trenutku šivanja rane nakon izvršenog carskog reza bila okultna, bez aktivnog krvarenja,

- da kroz arteriju uterinu u jednoj minuti prolazi 0,5 l krvi, da je nemoguće ne primijetiti krvarenje iz krvne žile koja je otvorena i koja ima takav volumen krvi prilikom zatvaranja maternice i trbušne šupljine nakon carskog reza, jer bi tijekom šivanja reza maternice koji traje nekoliko minuta iz te arterije u operacijsko polje iscurilo barem 2 litre krvi što bi bilo zamjetljivo i onemogućavalo šivanje maternice,

- da je stoga tijekom obavljanja zahvata carskog reza očito došlo do retrahiranja otrgnute arterije uterine, te da je nepoznat podatak koliko mora proći vremena da se krvna žila ponovno otvori na što utječe porast krvnog tlaka što može biti uvjetovano i stanjem iza anestezije gdje je tijekom izvođenja carskog reza krvni tlak najčešće znatno niži posebice ako se izvodi u spinalnoj ili epiduralnoj anesteziji,

- da je krvarenje u trbušnu šupljinu moguća komplikacija izvođenja carskog reza i bilo koje druge operacije.

7. Temeljem naprijed izloženog činjeničnog supstrata prvostupanjski je sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, zaključio da je krvarenje u trbušnu šupljinu nakon izvedenog carskog reza i bilo koje druge operacije moguća komplikacija i slijedom toga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Žaliteljica je u pravu kada u žalbi osporava pravilnost ovog zaključka prvostupanjskog suda. Ispitujući pobijanu presudu temeljem podnijete žalbe ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da stanje spisa predmeta omogućava donošenje odluke u ovom žalbenom postupku temeljem odredbe članka 373.a st. 1. ZPP.

8.1. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka prof.prim.dr.sc. DH, dr.med.specijaliste ginekologije i opstetricije, subspecijaliste fetalne medicine i opsestricije i prof.prim.dr.sc. PH, koje i ovaj drugostupanjski sud smatra objektivnim i danim po pravilima struke, proizlazi da je uzrok krvarenja kod tužiteljice bilo otrgnuće arterije uterine. Vještaci su također naveli da ne postoje statistički podaci o oštećenju arterije uterine te opisali detaljno mehanizam koji može dovesti do otrgnuća arterije uterine – uporabom tupe sile, najčešće tijekom vađenja glavice djeteta i manipulacije prstom ili ekstrakcijom djetetove glavice koja kao kruto tijelo sa kostima može učiniti otrgnuće krvnih žila maternice koja je prerastegnuta u trudnoći i pri porodu. Carski rez se obavlja u središnjem dijelu maternice, podalje od krvnih žila.

8.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je hemostaza pri završetku prve operacije, carskog reza, bila uredna a da otrgnuće nije bilo vidljivo zato jer je arterija vjerojatno retrahirala u trenutku šivanja rane carskog reza i bila bez aktivnog krvarenja. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda a kraj činjenice da kroz arteriju uterinu u minuti prolazi do 0,5 l krvi, logično je i životno uvjerljivo da je hemostaza tijekom završavanja operacije carskog reza bila uredna jer bi bilo nemoguće ne primijetiti od strane operatera tako obimno krvarenje.

8.3. Do krvarenja u trbušnu šupljinu tužiteljice došlo je izvjesno vrijeme nakon završetka carskog reza, prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka vjerojatno zbog stanja iza anestezije tijekom koje je u pravilu krvni tlak niži.

8.4. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je uzrok krvarenja kod tužiteljice, a time posljedično i druge operacije tijekom koje su tužiteljici odstranjeni maternica, jajnik i jajovod, bilo upravo otrgnuće arterije uterine za koje ne postoje statistički podaci u medicinskoj literaturi slijedom čega to nije komplikacija koja inače prati carski rez. Cijeli tijek trudnoće sve do iza obavljenog carskog reza smatrao se urednim. Stoga se, prema ocjeni ovog suda, radi o liječničkoj pogrešci kojom se, prema sudskoj praksi, smatra postupanje liječnika u okviru medicinskog zahvata nad pacijentom, protivno pravilima zdravstvene struke odnosno postupanje liječnika koje je u neskladu s provjerenim standardima postojeće medicinske znanosti (pažnja dobrog stručnjaka) a što je posljedično dovelo do povrede zdravlja tužiteljice (povrede prava osobnosti).

9. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka (str. 431. – 434. spisa predmeta) proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta tijekom 60 dana; da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 15 dana, manjeg intenziteta u trajanju 20 dana, a kasni oscilirajući strah je trajao kumulativno 3 mjeseca; da posljedica odstranjenja maternice u generativnoj dobi predstavlja smanjenje životnih aktivnosti od 25% a jednostrano odstranjenje jajnika i jajovoda 10% što ukupno iznosi 30% smanjenja životnih aktivnosti; da je na području prednje trbušne stjenke zaostao ožiljak koji predstavlja naruženost srednjeg stupnja vidljivu kad tužiteljica ne nosi gornji dio odjeće tj. kad je u donjem rublju.

9.1. Tužiteljici je, nadalje, bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju sumarno 14 dana po 3 sata dnevno, zatim 30 dana po 2 sata dnevno, te još 60 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove.

9.2. Kada se uzme u obzir dužina i intenzitet trajanja fizičkih bolova, straha, utvrđena naruženost, kao i stupanj duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, što su sve u svojoj ukupnosti kriteriji temeljem kojih se utvrđuje visina pretrpljene neimovinske štete, ovaj drugostupanjski sud pravičan iznos naknade po ovom osnovu cijeni u iznosu 13.347,23 EUR (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Na navedeni iznos tužiteljici pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate (čl. 1103. ZOO).

9.3. Odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege koji je tužiteljica zatražila u iznosu 322,52 EUR, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom koje je utvrđeno interdisciplinarnim vještačenjem daje osnovu za dosudu ovog iznosa. Na utvrđeni iznos naknade nenovčane imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata koja teče od 12. siječnja 2024. godine do isplate (čl. 1086. ZOO).

10. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je temeljem članka 373.a ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

11. Tužiteljica je imala opravdani trošak sastava tužbe u iznosu 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 2.12. 2014., 10.03.2015, 14.10.2015., 4.02.2016., 3.05.2016., 7.02.2018., 11.09.2018., 12.03.2021. i 30.11.2023. u iznosu po 250 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 12.06.2015. i 2.05.2018. u iznosu po 50 boda za svako (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) te za ročište objave presude 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife). Nadalje, opravdani je trošak i za sastave podnesaka od 8.06.2017. i 8.06.2022. u iznosu po 250 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za podneske od 14.04.2014., 10.11.2015., 10.05.2016., 8.09.2017., 12.06.2019., 2.12.2019., 27.05.2022. i 5.04.2023. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8. toč. 4. Tarife). Tužiteljica je imala i opravdani trošak sastava žalbe od 6.05.2021. u iznosu zatraženih 250 bodova, te trošak sastava žalbe od 25.01.2024. u iznosu 312,3 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife).Ukupan iznos naprijed navedenog troška je 3.912,30 bodova što iznosi 7.824,6 EUR (Tbr. 54. Tarife), a uvećano za PDV od 25% 9.780,75 EUR.

12. Ovom iznosu valja pridodati i trošak vještačenja u ukupnom iznosu 716,72 EUR. Stoga je ukupan iznos opravdanih troškova žaliteljice 10.497,47 EUR.

13. Tužiteljici nije kao opravdan priznat trošak podnesaka od 29.08.2017,

5.04.2018. i 25.08.2021., jer se radi o navodima koji su mogli biti izneseni i na ročištima glavne rasprave. Također, nije joj priznat kao osnovan ni zatraženi trošak sudskih pristojbi obzirom da iz spisa (str. 400. – 403.) proizlazi da je žaliteljica rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 12.10.2015. godine oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, slijedom čega se na ovaj dio troška primjenjuje članak 13. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23).

14. Stoga je temeljem članka 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Šibeniku, 21. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić