Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2807/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, DFI, izvjestiteljice i DF, članice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Dugaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. građevinskog obrta [obrt], zastupanog po punomoćnici Angeli Kranjčević, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika SF kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku- protutužitelju AF iznos od 1.597,98 EUR–a[1] (12.040,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tužitelju-protutuženiku SF isplatiti tuženiku- protutužitelju AF iznos preko 1.597,98 EUR–a (12.040,00 kn) do 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn) (za iznos od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.809,36 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja AF za isplatu iznosa od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju AF naknaditi tužitelju- protutuženiku SF trošak parničnog postupka u iznosu od 1.809,36 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja AF kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku SF iznos od 1.360,84 EUR–a (10.253,24 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3251/14-51 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju AF isplatiti tužitelju- protutuženiku SF iznos preko 1.360,84 EUR–a (10.253,24 kn) do 2.237,85 EUR–a (16.861,04 kn) (za iznos od 877,01 EUR–a (6.607,80 kn)) , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom IV. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.534,24 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika SF za isplatu iznosa od 877,01 EUR–a (6.607,80 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku SF naknaditi tuženiku- protutužitelju AF trošak parničnog postupka u iznosu od 1.534,24 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju AF naknaditi tužitelju- protutuženiku SF trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 94,02 EUR–a u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika SF za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 324,93 EUR–a kao neosnovan.

VII. Nalaže se tužitelju-protutuženiku SF naknaditi tuženiku- protutužitelju AF trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 97,50 EUR–a u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja AF za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 401,46 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.911,21 EUR–a (14.400,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn) od 25. kolovoza 2012. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, a na iznos od 995,42 EUR–a (7.500,00 kn) od 7. listopada 2014. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i naknaditi mu trošak postupka osiguranja dokaza R1-745/12 u iznosu od 326,64 EUR–a (2.461,04 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 3. travnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 1.371,00 EUR–a (10.329,80 kn) (točka II. izreke),

- nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. travnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka III. izreke),

- svaka stranka snosi svoj dio troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. i III. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja-protutuženika prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika-protutužitelja odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 418,95 EUR–a (3.156,25 kn).

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tuženika-protutužitelja prihvati u cijelosti i da se zahtjev tužitelja-protutuženika odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 498,96 EUR–a (3.759,41 kn).

3.1. Žalba tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika-protutužitelja je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik- protutužitelj isplati:

- iznos od 1.880,12 EUR–a (14.165,80 kn) na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala zbog nestručno izvedenih radova u stanu u vlasništvu tužitelja- protutuženika, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 406,66 EUR–a (3.064,00 kn) na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala zbog dvostrukih režijskih troškova, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 995,42 EUR–a (7.500,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to duševnog zdravlja, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. listopada 2014., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate,

- iznos od 326,64 EUR–a (2.461,04 kn) na ime troškova postupka radi osiguranja dokaza koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem R1-745/12,

dakle ukupan iznos od 3.608,84 EUR–a (27.190,84 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.346,26 EUR–a (32.746,90 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Predmet ovog postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužitelj-protutuženik na ime naknade za radove koje je izvršio u stanu u vlasništvu tužitelja-protutuženika isplati iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.521,68 EUR–a (19.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja-protutuženika i žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, predmetna presuda u dijelu u kojem ju svaka od stranaka pobija nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upiru.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike prijedloga za osiguranje dokaza od 27. rujna 2012. (list 17-18 spisa), preslike zapisnika s očevida provedenog 26. listopada 2012. (list 20 spisa), preslike tužiteljevog dopisa od 14. veljače 2014. (list 22-23 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 13. prosinca 2012. (list 24-42 spisa), preslike obračuna radova izrađenog od strane tuženika-protutužitelja (list 75-76 spisa), iskaza tužitelja-protutuženika saslušanog na ročištu od 11. svibnja 2016. (list 86-88 spisa), iskaza tuženika-protutužitelja saslušanog na ročištu od 11. svibnja 2016. (list 88-90 spisa), iskaza svjedokinje ŠF saslušane na ročištu od 29. kolovoza 2016. (list 93-95 spisa), iskaza svjedoka UF saslušanog na ročištu od 7. travnja 2017. (list 120-121 spisa), iskaza svjedokinje IF saslušane na ročištu od 7. travnja 2017. (list 121 spisa), iskaza svjedoka GF saslušanog na ročištu od 7. travnja 2017. (list 121-122 spisa), zapisnika s očevida provedenog 22. ožujka 2018. (list 134 spisa), dopunskog pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 18. siječnja 2019. (list 138-175 spisa), dopunskog usmenog očitovanja dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo na ročištu od 15. svibnja 2019. (list 181-184 spisa), zapisnika s očevida provedenog 2. listopada 2019. (list 198 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 12. listopada 2021. (list 204-218 spisa), dopunskog pisanog očitovanja dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 15. listopada 2022. (list 243-247 spisa) te dopunskog usmenog očitovanja dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina na ročištu od 9. veljače 2023. (list 251-252 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

- da su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj, kao vlasnik građevinskog obrta [obrt], **.**.2012. sklopili usmeni ugovor o izvođenju radova u stanu na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: Stan), a koji je bio u vlasništvu tužitelja-protutuženika,

- da usmeni ugovor o izvođenju radova od 20. kolovoza 2012. po svome sadržaju, u smislu odredbe iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), predstavlja ugovor o djelu (u daljnjem tekstu Ugovor o djelu),

- da se na temelju Ugovora o djelu tuženik-protutužitelj obvezao izvršiti radove koji su obuhvaćali adaptaciju kupaonice i druge radove u Stanu, i to konkretno demontažu sanitarija, saniranje i odvoz keramike, obradu zidova, zidanje stupa (oslonca) za postavljanje vrata tuš kabine, postavljanje umivaonika, montažu kadice, dovod hladne vode i odvod, postavljanje vrata za tuš kabinu te rušenje stupa dimenzija 15 cm X15 cm X 220 cm i nadvoja, uz ugradnju novog nadvoja s čeličnim nosačem, dok se tužitelj-protutuženik obvezao isplatiti tuženiku-protutužitelju naknadu za izvršene radove u iznosu od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), a što je sve vidljivo iz obračuna radova izrađenog od strane tuženika-protutužitelja,

- da je tuženik-protutužitelj rekao tužitelju-protutuženiku da će radovi biti gotovi za šest dana, dakle do subote 25. kolovoza 2012.,

- da je tužitelj-protutuženik nakon početka radova preselio u stan kod IF (majke tadašnje tužiteljeve djevojke ŠF) u [adresa], u kojem je živio nepuna 4 mjeseca (od kolovoza do prosinca 2012.),

- da je tužitelj-protutuženik za vrijeme boravka u stanu kod IF, zajedno s ŠF, sudjelovao u plaćanju režijskih troškova,

- da je tužitelj-protutuženik tijekom šest dana, koliko su trajali radovi, predao tuženiku-protutužitelju na njegov zahtjev ukupan iznos od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn) na ime izvršenih radova, a za koji iznos tuženik-protutužitelj nije tužitelju- protutuženiku izdao račun,

- da je tuženiku-protutužitelju u izvršenju radova pomagao njegov sin OF,

- da je tužitelj-protutuženik došao u Stan zajedno s ŠF u subotu 25. kolovoza 2012. radi pregleda izvršenih radova te (nestručnom procjenom) utvrdio da postoje nedostaci u izvršenim radovima, i to: da je u kupaonici na tuš kabini postavljeno staklo koje se može otvoriti samo nekih 55%, s obzirom na to da je na pogrešnom mjestu postavljen radijator čiji ventil ometa nesmetano otvaranje vrata; da je u tuš kabini ugrađena miješalica za toplu i hladnu vodu koja viri iz kupaonskih pločica, odnosno da se ista može pomicati lijevo–desno i gore–dolje nekoliko centimetara; da postoji rupa između zida i postavljenih knauf ploča na koje su zalijepljene pločice te voda od tuša može ulaziti u tu rupu; da je umivaonik postavljen nakoso te da iz ruba gdje je isti postavljen voda curi na pod; da postoje rupe u spoju pločica, odnosno u dijelu fuga; da na nekim mjestima nisu postavljene pločice;

- da su tužitelj-protutuženik i ŠF nakon toga zvali tuženika-protutužitelja, ali da se isti nije javljao, nakon čega su se nekih mjesec i pol dana poslije završetka radova našli s tuženikom-protutužiteljem u kafiću te da je tužitelj-protutuženik tom prilikom rekao tuženiku-protutužitelju da ima dvije opcije, ili će mu vratiti uloženi novac za radove koje nije izvršio i materijal ili će to morati tražiti sudskim putem, a na što mu je tuženik-protutužitelj odgovorio da je on uredno izvršio svoje radove i da nema namjeru vraćati novac,

- da tužitelj-protutuženik ni pisanim niti usmenim putem nije tuženika-protutužitelja pozvao na otklanjanje nedostataka,

- da je tužitelj-protutuženik prijedlogom od 27. rujna 2012. pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sklopu kojeg je dipl. ing. građ. Dario Šerer, stalni sudski vještak za graditeljstvo 26. listopada 2012. proveo očevid u [adresa],

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 13. prosinca 2012. proizlazi u bitnom:

- da su radovi u [adresa] izvršeni prema usmenom ugovoru, i to bez projektne dokumentacije s pripadajućim opisima i nacrtima iz kojih bi bilo razvidno na koji način i s kojim materijalima su radovi trebali biti izvedeni,

- da je iz stanja zatečenog prilikom očevida razvidno da su radovi nedovršeni te izvedeni protivno pravilima struke po pitanju završne obrade konstrukcije podova, zidova i stropa, kao i postave sanitarnih uređaja i njihove povezanosti s konstrukcijom zidova,

- da od trenutka završetka radova tuženika-protutužitelja do dolaska vještaka za osiguranje dokaza u [adresa] nisu vršeni nikakvi radovi,

- da je tužitelj-protutuženik nakon provedenog postupka radi osiguranja dokaza angažirao druge izvođače na radovima sanacije kupaonice,

- da je tužitelj-protutuženik dopisom, koji je 14. veljače 2014. upućen tuženiku- protutužitelju preporučenom poštom, obavijestio istog o tome:

- da raskida Ugovor o djelu,

- da traži od njega da vrati novac koji mu je isplaćen za izvršenje radova te da naknadi štetu koju je nastala zbog upropaštenog materijala, sudskih troškova koji su nastali u postupku osiguranja dokaza, nemogućnosti stanovanja u predmetnom stanu zbog neupotrebljivosti kupaonice, odnosno primoranosti plaćanja najma i režijskih troškova u drugoj nekretnini, troškova minimalnih popravaka radi sprečavanja daljnjeg nastanka štete te troškova koji će nastati da bi se kupaonica stavila u normalnu funkciju,

- zbog čega potražuje od njega ukupan iznos od 3.118,99 EUR–a (23.500,00 kn),

- da tuženik-protutužitelj nije postupio po dopisu koji mu je uputio tužitelj- protutuženik,

- da je 22. ožujka 2018. proveden očevid u [adresa] u prisutnosti dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a na kojem je tužitelj-protutuženik pokazao vještaku radove sanacije koje je dao izvesti nakon što je proveden postupak radi osiguranja dokaza, koje je vještak izmjerio i fotografirao, dok je tuženik-protutužitelj naveo da je izvršio radove koji su navedeni u obračunu radova izrađenog od strane tuženika-protutužitelja (list 75-76 spisa) te pokazao vještaku koje je radove izvršio u [adresa], koje je vještak također izmjerio i fotografirao,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pn-3251/14-25 od 26. rujna 2018. (list 136 spisa), postupajući po prijedlogu obiju stranaka za provođenjem dopunskog građevinskog vještačenja, pozvao dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo da izradi nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati:

- kolika je ukupna šteta nastupila tužitelju-protutuženiku uslijed nestručno izvršenih radova od strane tuženika-protutužitelja, a koja šteta se sastoji od štete zbog uništenog materijala koji je kupio tužitelj, kao i štete koja nastala zbog sanacije kupaonice, kako bi radovi bili izvedeni sukladno pravilima građevinske struke,

- o ukupnoj cijeni radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 18. siječnja 2019. (list 138-175 spisa) proizlazi:

- da se ukupna šteta koja je nastala tužitelju-protutuženiku uslijed nestručno izvedenih radova od strane tuženika-protutužitelja, a koja se sastoji od štete zbog uništenog materijala koji je kupio tužitelj-protutuženik, kao i štete koja nastala zbog sanacije kupaonice, kako bi radovi bili izvedeni sukladno pravilima građevinske struke, procjenjuje na 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) za materijal i 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) za radove koje je bilo potrebno izvršiti na sanaciji stanja utvrđenog prilikom očevida provedenog 26. listopada 2012. u odnosu na stanje utvrđeno prilikom očevida provedenog 22. ožujka 2018., dakle ukupno 663,61 EUR–a (5.000,00 kn),

- da procijenjena vrijednost radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja prema stanju utvrđenom na očevidima provedenima 26. listopada 2012. i 22. ožujka 2018. te iskazu tužitelja, s uključenim radovima rušenja stupa dimenzija 15,00 cm X 15,00 cm X 220 cm i izvedbe novog nadvoja s čeličnim nosačem, s vrijednošću u paušalnom iznosu od 1.791,76 EUR–a (13.500,00 kn), za što su stranke na očevidu provedenom 22. ožujka 2018. suglasno iskazale da su izvedeni, iznosi 2.668,79 EUR–a (20.108,00 kn), što umanjeno za 663,61 EUR–a (5.000,00 kn) radi uništenog materijala i potrebnih troškova sanacije iznosi 2.005,18 EUR–a (15.108,00 kn),

- da procijenjena vrijednost radova izvedenih od strane tuženika-protutužitelja prema stanju utvrđenom na očevidima provedenima 26. listopada 2012. i 22. ožujka 2018. te iskazu tuženika, s uključenim radovima rušenja stupa dimenzija 15,00 cm X 15,00 cm X 220 cm i izvedbe novog nadvoja s čeličnim nosačem, s vrijednošću u paušalnom iznosu od 1.791,76 EUR–a (13.500,00 kn), za što su stranke na očevidu provedenom 22. ožujka 2018. suglasno iskazale da su izvedeni, iznosi 2.837,61 EUR–a (21.380,00 kn), što umanjeno za 663,61 EUR–a (5.000,00 kn) radi uništenog materijala i potrebnih troškova sanacije iznosi 2.174,00 EUR–a (16.380,00 kn),

- da je tužitelj-protutuženik na ročištu od 15. svibnja 2019. predložio provođenje novog građevinskog vještačenje, uz prethodan očevid u [adresa] u prisutnosti građevinskog vještaka, a koji prijedlog je prvostupanjski sud rješenjem donesenim na istom ročištu prihvatio te kao vještaka odredio dipl. ing. arh. Mirka Hvalu, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina,

- da je 2. listopada 2019. proveden očevid u [adresa] u prisutnosti dipl. ing. arh. Mirka Hvalu, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, a na kojem su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj pokazali vještaku što je od građevinskih radova naručeno i izvedeno, što je vještak izmjerio i fotografirao, dok je tuženik- protutužitelj naveo da je izvršio radove koji su navedeni u obračunu radova izrađenog od strane tuženika-protutužitelja (list 75-76 spisa) te pokazao vještaku koje je radove izveo u [adresa], koje je vještak također izmjerio i fotografirao,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pn-3251/14-37 od 21. svibnja 2020. (list 200 spisa) pozvao dipl. ing. arh. Mirka Hvalu, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina da izradi nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati:

- kolika je ukupna šteta nastupila tužitelju-protutuženiku uslijed nestručno izvedenih radova od strane tuženika-protutužitelja, a koja se sastoji od štete zbog uništenog materijala koji je kupio tužitelj, kao i štete koja je nastala zbog sanacije kupaonice, kako bi radovi bili izvedeni sukladno pravilima građevinske struke,

- o ukupnoj cijeni radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 12. listopada 2021. (list 204-218 spisa) proizlazi:

- da ukupna šteta koja je tužitelju-protutuženiku nastupila uslijed nestručno izvršenih radova od strane tuženika-protutužitelja iznosi 1.034,20 EUR–a (7.792,20 kn) te da se ista sastoji od:

- štete zbog slabije postignute kvalitete u iznosu od 140,16 EUR–a (1.056,00 kn),

- nužnih sanacijskih radova kako bi se otklonio prodor vlage iz smjera tuš kabine u iznosu od 894,05 EUR–a (6.736,20 kn),

- da je vještak štetu zbog slabije postignute kvalitete procijenio paušalno prema izgledu i iskustvenoj procjeni,

- da bi zbog nestručno izvršenih radova i utvrđenih nedostataka bilo neekonomično kompletno obnoviti sve izvršene radove i ugrađene materijale, ali da zbog loše izvedene hidroizolacije i opločenja od keramičkih pločica u tuš kabini treba kompletno obnoviti tuš kabinu, i to na način da se demontiraju tuš kada s miješalicom i vrata, da se otuče postojeće opločenje, da se zidovi izravnaju vodonepropusnim mortom te da se ponovno precizno postave keramičke pločice i vrati demontirana oprema,

- da ukupna cijena radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja (prema specifikaciji radova tuženika-protutužitelja), umanjena za stupanj nedovršenosti radova, iznosi 2.723,34 EUR–a (20.519,00 kn),

- da se ne može egzaktno utvrditi kolika je vrijednost uništenog materijala, budući da stranke daju kontradiktorne izjave, i to tužitelj-protutuženik u pogledu kupljenog materijala, a tuženik-protutužitelj u pogledu ugrađenog materijala,

- da je vrijednost realno uništenog materijala ponovno zaračunata i sadržana u vrijednosti nužnih sanacijskih radova,

- da je dipl. ing. arh. Mirko Hvala, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u dopunskom pisanom očitovanju od 15. listopada 2022. u cijelosti otklonio prigovore koje su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj imali na nalaz i mišljenje vještaka od 12. listopada 2021.,

- da je dipl. ing. arh. Mirko Hvala, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina dopunski usmeno saslušan na ročištu od 9. veljače 2023. te da je otklonio dodatne prigovore koje su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj imali na nalaz i mišljenje vještaka od 12. listopada 2021.,

- da tužitelj-protutuženik tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika-protutužitelja ukupan iznos od 3.608,84 EUR–a (27.190,84 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji se sastoji od:

- iznosa od 1.880,12 EUR–a (14.165,80 kn) na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala zbog nestručno izvedenih radova u Stanu,

- iznosa od 406,66 EUR–a (3.064,00 kn) na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala zbog dvostrukih režijskih troškova jer je od kolovoza pa do prosinca 2012. bio prisiljen živjeti u stanu od majke njegove tadašnje djevojke u [adresa],

- iznosa od 995,42 EUR–a (7.500,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to duševnog zdravlja, a koja mu je nastala zbog umanjenja kvalitete života jer je u razdoblju od kolovoza pa do prosinca 2012. morao preseliti u stan od majke njegove tadašnje djevojke u [adresa] i promijeniti svoje životne navike (tužitelj-protutuženik je u to vrijeme bio razveden te je na susrete i druženja sa svojom maloljetnom kćeri morao trošiti više vremena jer je isti tada živio u [adresa], dok je njegova kćer živjela na [adresa]),

- iznosa od 326,64 EUR–a (2.461,04 kn) na ime troškova postupka radi osiguranja dokaza koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem R1-745/12,

- da tuženik-protutužitelj protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja- protutuženika na ime naknade za radove koje je izvršio u [adresa] iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio predmetnu presudu kojom je naložio tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 1.911,21 EUR–a (14.400,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak postupka radi osiguranja dokaza R1-745/12 u iznosu od 326,64 EUR–a (2.461,04 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 1.371,00 EUR–a (10.329,80 kn) (točka II. izreke), naložio tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke) te odredio da svaka stranka snosi svoj dio troška parničnog postupka (točka IV. izreke), obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj usmeno sklopili ugovor o izvođenju radova na uređenju kupaonice u stanu tužitelja-protutuženika, prema kojem ugovoru je tuženik-protutužitelj trebao izvršiti radove u roku od šest dana,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka nije moguće sa sigurnošću utvrditi koji su sve pojedinačni radovi trebali biti izvršeni i za koju cijenu,

- da je nedvojbeno utvrđeno da radovi nisu bili u cijelosti završeni, kao i da je dio izvršenih radova bio nekvalitetan, a da kupaonica nakon izvršenih radova nije izgledala kao uređena i obnovljena kupaonica,

- da iskaz tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj-protutužitelj nabavljao materijal loše kvalitete i da ga je on upozoravao na to, kao i na nemogućnost izvođenja nekih radova kako je to traženo, nije prihvaćen jer tuženik- protutužitelj evidentno nastoji umanjiti svoju odgovornost za nekvalitetno izvršene radove,

- da nije prihvaćen iskaz tuženika-protutužitelja da ga tužitelj-protutuženik nikada nije pozvao na otklanjanje nedostataka, kao i da mu nije platio za izvođenje radova nijedan iznos, s obzirom na to da suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja-protutuženika, a koji potvrđuje i iskaz svjedokinje ŠF,

- da je sud prihvatio iskaz tužitelja-protutuženika da je tuženiku-protutužitelju isplatio iznos od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn) jer iskaz u tom dijelu potvrđuje i svjedokinja BF, s time da iskaz istih nije uvjerljiv u dijelu u kojem navode da bi to bila ukupno ugovorena cijena za sve izvedene radove, budući da nije uvjerljivo da bi bilo koji majstor ugovorio više nego dvostruko jeftiniju cijenu za radove koje su stalni sudski vještaci procijenili na vrijednost od cca 2.654,46 EUR–a (20.000,00 kn) u vrijeme njihovog izvođenja,

- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, s obzirom na to da je isti izrađen i obrazložen jasno, objektivno i stručno,

- da su nalaz i mišljenje dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina u bitnom suglasni s nalazom i mišljenjem dipl. ing. građ. Darija Šerera, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, osobito u pogledu vrijednosti radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja, dok se isti razlikuju u odnosu na visinu utvrđenih troškova za sanaciju kupaonice, a koja razlika po ocjeni suda nije odlučna činjenica o kojoj ovisi odluka u ovom predmetu, budući da je tuženik-protutužitelj odustao od prijedloga da se navedeni vještaci usuglase u tom dijelu,

- da je odlučno to što su oba vještaka navela da nije potrebno sve izvršene radove ponovno izvoditi, iako isti nisu u cijelosti izvršeni sukladno pravilima struke,

- da je, slijedom toga, utvrđeno da se šteta uslijed nestručno izvedenih radova prema nalazu i mišljenju vještaka sastoji od umanjene vrijednosti zbog slabije postignute kvalitete i nužnih sanacijskih radova u ukupnom iznosu od 1.034,20 EUR–a (7.792,20 kn), dok ukupna cijena radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja (prema specifikaciji radova tuženika-protutužitelja), umanjena za stupanj nedovršenosti radova, iznosi 2.723,34 EUR–a (20.519,00 kn),

- da je prigovor prekluzije (koji je tuženik-protutužitelj istaknuo još u odgovoru na tužbu) neosnovan, budući da je odredbama iz čl. 608. ZOO–a propisano da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok (st. 1.), s time da on ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga (st. 2.), a da je u konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj odbio uklanjanje nedostataka, slijedom čega je tužitelj-protutuženik izabrao raskinuti Ugovor o djelu i od tuženika-protutužitelja potraživati naknadu štete,

- da sukladno odredbama iz čl. 368. ZOO–a, kojima se regulira učinak raskida ugovora, tužitelj-protutuženik, kao naručitelj, nema pravo zahtijevati da mu tuženik- protutužitelj, kao izvođač, plati novčani iznos u vrijednosti radova koji bi se tek imali izvesti radi uklanjanja nedostataka,

- da tužitelj-protutuženik, iako je tvrdio da je radove naknadno izvršio po drugim izvođačima, o čemu je iskazivao i svjedok LF, nije dokazao koliko je za navedene radove platio i je li mu u tom smislu uopće nastao neki trošak,

- da tužitelj-protutuženik uopće ne traži naknadu troškova sanacije sve i kad bi na to imao pravo,

- da je na temelju iskaza tužitelja-protutuženika i svjedokinje ŠF utvrđeno da je tužitelj-protutuženik isplatio tuženiku-protutužitelju iznos na ime izvršenih radova, tako da tužitelj-protutuženik ima pravo na povrat tog iznosa, a koji mu je sukladno odredbama iz čl. 368. ZOO–a valjalo i dosuditi,

- da tužitelj-protutuženik potražuje naknadu štete radi umanjenja kakvoće življenja, obrazlažući da je zbog navedenog trpio duševne bolove, sve u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 19. st. 1. ZOO–a,

- da je, imajući u vidu da je utvrđeno da tužitelj-protutuženik nije mogao živjeti u [adresa] dok nije proveden postupak radi osiguranja dokaza i dok se određeni radovi nisu izveli kako bi kupaonica bila u funkciji, da je zbog toga morao odseliti u stan od majke njegove tadašnje djevojke, gdje je koristio jednu sobicu, te da zbog navedenog nije mogao imati kvalitetne susrete sa svojim maloljetnim djetetom s kojim ne živi, kod tužitelja-protutuženika došlo do povrede duševnog zdravlja u smislu duševnih bolova koje je zbog opisanog sasvim sigurno trpio, slijedom čega tužitelju-protutuženiku pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu, a koja mu je dosuđena u iznosu od 995,42 EUR–a (7.500,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da tužitelju-protutuženiku također pripada naknada troškova postupka radi osiguranja dokaza jer mu je taj trošak nastao krivnjom tuženika-protutužitelja, a bio je potreban za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, s time da se radi o trošku koji je opravdan neovisno o uspjehu stranaka u postupku,

- da tužitelj-protutuženik nije dokazao da mu pripada trošak materijala koji je kupio jer na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno koliko je od nabavljenog materijala utrošeno u radove koji su izvedeni i koji se ne moraju ponovno izvoditi te koliko je materijala uništeno, a koliko je ostalo neutrošeno,

- da je, kako tužitelj-protutuženik nije dokazao koji dio materijala nije utrošen ili je neosnovano uništen, tako zahtjev tužitelja-protutuženika za navedeni iznos kupljenog materijala valjalo odbiti,

- da je odbijen i zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 406,66 EUR–a (3.064,00 kn) na ime dvostrukih režijskih troškova jer tužitelj-protutuženik nije specificirao, a niti dokazao na koje se to točno troškove odnosi, kada ih je platio, u kojem iznosu i da li ih je platio samo on ili ih je platio zajedno s ŠF,

- da je, slijedom toga, odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke predmetne presude,

- da je u odnosu na protutužbeni zahtjev sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da su određeni radovi od strane tuženika-protutužitelja izvršeni i da ih nije potrebno u potpunosti ponavljati, s time da je vještak utvrdio koliko iznosi umanjenje vrijednosti zbog slabije kvalitete,

- da je točno da su radovi bili nedovršeni, ali da je vještak uzeo u obzir stupanj nedovršenosti radova i u tom smislu umanjio njihovu vrijednost,

- da je, slijedom toga, valjalo prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u iznosu od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), a koji mu je pod točkom III. izreke predmetne presude i dosuđen, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je sud, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka te odlučio kao i pod točkom IV. izreke predmetne presude.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, djelomično su osnovani daljnji osnovani žalbeni navodi tužitelja-protutuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom II. i III. izreke, kao što su djelomično osnovani i daljnji žalbeni navodi tuženika-protutužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke.

10.1. Naime, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužitelj-protutuženik osnovano od tuženika-protutužitelja potražuje iznos od 1.034,20 EUR–a (7.792,20 kn) na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala zbog nestručno izvedenih radova u Stanu, a koja se sastoji od štete zbog slabije postignute kvalitete u iznosu od 140,16 EUR–a (1.056,00 kn) i nužnih sanacijskih radova kako bi se otklonio prodor vlage iz smjera tuš kabine u iznosu od 894,05 EUR–a (6.736,20 kn).

10.2. Odredbom iz čl. 606. st. 1. ZOO–a propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok, a odredbom iz čl. 606. st. 2. ZOO–a propisano je da on (naručitelj) ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.

10.3. Kako je tužitelj-protutuženik obavijestio tuženika-protutužitelja da izvršeni radovi imaju nedostatke, a da je tužitelju-protutuženiku zbog nestručno izvedenih radova u [adresa] nastala imovinska šteta koja se, sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, sastoji od štete zbog slabije postignute kvalitete i nužnih sanacijskih radova kako bi se otklonio prodor vlage iz smjera tuš kabine, tako isti ima pravo na naknadu imovinske štete koja mu je nastala zbog nestručno izvedenih radova u Stanu u ukupnom iznosu od 1.034,20 EUR–a (7.792,20 kn) (140,16 EUR–a (1.056,00 kn) + 894,05 EUR–a (6.736,20 kn)).

10.4. Ovdje valja napomenuti da odredbe iz čl. 606. st. 1. i 2. ZOO–a valja tumačiti na način da naručitelj, u situaciji kada je obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak, ima pravo istovremeno zahtijevati od izvođača da nedostatak ukloni, i za to mu odrediti primjeren rok, kao i da mu naknadi štetu koju zbog tog nedostatka trpi. Prema tome, iako tužitelj-protutuženik, nakon što je obavijestio tuženika-protutužitelja da izvršeni radovi imaju nedostatke, zaista nije zatražio od istog da otkloni nedostatke, i za to mu odredio primjereni rok, ta činjenica, suprotno mišljenju tuženika-protutužitelja, nije od utjecaja na pravo tužitelja-protutuženika da od tuženika-protutužitelja u ovom predmetu potražuje naknadu štete koju je zbog nedostataka u izvršenim radovima u [adresa] pretrpio.

10.5. Tužitelj-protutuženik ima pravo na zatezne kamate tekuće na iznos od 1.034,20 EUR–a (7.792,20 kn) od 25. kolovoza 2012. pa do isplate, sve u smislu odredbe iz čl. 1086. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

10.6. U odnosu na žalbene navode tužitelja-protutuženika u kojima on u bitnom ističe da mu je na ime naknade imovinske štete trebalo dosuditi veći iznos jer je prije radova u Stanu kupio materijal koji je, prema njegovim navodima, od strane tuženika-protutužitelja nepovratno uništen, valja ponoviti da je dipl. ing. arh. Mirko Hvala, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. listopada 2021. naveo da se ne može egzaktno utvrditi kolika je vrijednost uništenog materijala, budući da stranke daju kontradiktorne izjave, i to tužitelj-protutuženik u pogledu kupljenog materijala, a tuženik-protutužitelj u pogledu ugrađenog materijala.

11. Tužitelj-protutuženik u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 168. st. 2. ZPP–a ima pravo i na naknadu troškova postupka radi osiguranja dokaza koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem R1-745/12 u iznosu od 326,64 EUR–a (2.461,04 kn), budući da su ti troškovi bili potrebni za pokretanje i vođenje ovog postupka, koji je uslijedio nakon okončanja postupka radi osiguranja dokaza, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 3. travnja 2023., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate koje tužitelju- protutuženiku također pripadaju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a, a kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje.

12. Tužitelj-protutuženik u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknade imovinske štete u iznosu od 406,66 EUR–a (3.064,00 kn), a za koju tvrdi da mu je nastala zbog dvostrukih režijskih troškova jer je od kolovoza pa do prosinca 2012. bio prisiljen živjeti u stanu od majke njegove tadašnje djevojke u [adresa], budući da nije dokazao na koje se točno troškove navedeni iznos odnosi, kada ih je platio, u kojem iznosu i je li ih platio samo on ili ih je platio zajedno s ŠF, a kako to prvostupanjski sud također pravilno zaključuje.

13.1. Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužitelj-protutuženik nema pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to duševnog zdravlja, u iznosu od 995,42 EUR–a (7.500,00 kn), a koja mu je, prema njegovim navodima, nastala zbog umanjenja kvalitete života jer je u razdoblju od kolovoza pa do prosinca 2012. morao preseliti u stan od majke njegove tadašnje djevojke u [adresa] i promijeniti svoje životne navike, s time da je tužitelj-protutuženik u to vrijeme bio razveden pa je na susrete i druženja sa svojom maloljetnom kćeri morao trošiti više vremena jer je isti tada živio u [adresa], dok je njegova kćer živjela na [adresa].

13.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra da, kada se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja, tužitelju-protutuženiku zbog preseljenja u stan od majke njegove tadašnje djevojke u razdoblju od kolovoza pa do prosinca 2012. i promjene životnih navika kvaliteta njegovog svakodnevnog života nije bila umanjena u tolikoj mjeri da bi to dovelo do povrede njegovog prava osobnosti, i to duševnog zdravlja, pa da bi zbog toga bili ispunjeni uvjeti iz odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 19. st. 1. ZOO–a da mu se dosudi i pravična novčana naknada.

13.3. Naime, tužitelj-protutuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da je smještaj u stanu od majke njegove tadašnje djevojke u razdoblju od kolovoza pa do prosinca 2012. po bilo kojem kriteriju bio lošiji od smještaja u [adresa] u kojem je on živio do početka radova. Isto tako, tužitelj-protutuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije specificirao koliko su česti bili susreti između tužitelja- protutuženika i njegove kćerke u tom razdoblju pa da bi se mogao procijeniti konkretan utjecaj veće udaljenosti između tužitelja-protutuženika ([adresa]) i njegove kćerke (D) na povećanje vremena koje je tužitelj-protutuženik trošio na njihove susrete i druženja, kao i na kvalitetu istih.

14.1. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tuženiku-protutužitelju na ime naknade za radove koje je izvršio u Stanu pripada cjelokupni iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn) koji isti svojim protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja- protutuženika.

14.2. Naime, imajući u vidu da sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. arh. Mirka Hvale, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 12. listopada 2021. ukupna cijena radova izvršenih od strane tuženika-protutužitelja, umanjena za stupanj nedovršenosti radova, iznosi 2.723,34 EUR–a (20.519,00 kn), da tuženik-protutužitelj svojim protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja- protutuženika (manji) iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), a da je tužitelj- protutuženik za vrijeme trajanja radova predao tuženiku-protutužitelju ukupan iznos od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn), proizlazi da tuženiku-protutužitelju na ime naknade za radove koje je izvršio u [adresa] pripada razlika između iznosa od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn) i 915,79 EUR–a (6.900,00 kn), dakle konačan iznos od 1.597,98 EUR–a (12.040,00 kn), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog (i dosuđenog) iznosa od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn) ne pripada, sve u smislu odredbe iz čl. 590. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate koje tuženiku-protutužitelju također pripadaju u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 183. st. 1. ZOO–a.

15. Djelomično su osnovani i preostali žalbeni navodi tužitelja-protutuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada pod točkom IV. izreke nije prihvatio njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, kao što su djelomično osnovani i preostali žalbeni navodi tuženika-protutužitelja kada pod točkom IV. izreke nije prihvatio njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

16.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema tužbenom zahtjevu iznosi 3.608,84 EUR–a (27.190,84 kn), tužitelj- protutuženik ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 7. listopada 2014. u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 4. prosinca 2015. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 7. siječnja 2016. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,50 EUR–a, troška pristupa na ročište od 11. svibnja 2016. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 29. kolovoza 2016. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 7. travnja 2017. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na očevid od 22. ožujka 2018. u iznosu od 199,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 6. veljače 2019. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 15. svibnja 2019. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na očevid od 2. listopada 2019. u iznosu od 199,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) od 9. veljače 2022. u iznosu od 199,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 17. listopada 2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,50 EUR–a te troška pristupa na ročište od 9. veljače 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,00 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 2.388,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 597,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 2.985,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., 2. i 7., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16.2. Tužitelj-protutuženik ima pravo i na naknadu troška predujma za provođenje očevida u iznosu od 40,44 EUR–a, troška predujma za provođenje dopunskog građevinskog vještačenja u iznosu od 132,72 EUR–a, troška predujma za pristup vještaka na ročište radi dopunskog usmenog očitovanja u iznosu od 33,18 EUR–a, troška predujma za provođenje novog građevinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR–a i troška pristupa suca na očevid u iznosu od 40,44 EUR–a jer su navedeni troškovi bili neophodni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16.3. Tužitelj-protutuženik također ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,23 EUR–a, sve u smislu odredbe iz Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16.4. Tužitelj-protutuženik u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 13. siječnja 2015. i 4. svibnja 2017. jer isti po svome sadržaju (obavještavanje prvostupanjskog suda o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, plaćenom predujmu za provođenje očevida i plaćenom predujmu za provođenje dopunskog građevinskog vještačenja) nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

17.1. S obzirom na to da je tužitelj-protutuženik u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.360,84 EUR–a (10.253,24 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 3.608,84 EUR–a (27.190,84 kn), odnosno u omjeru od 38%, vidljivo je da je tužitelj-protutuženik uspio u sporu u omjeru od 69% (100% + 38% = 138%; 138% ÷ 2 = 69%), dok je tuženik-protutužitelj uspio u sporu u preostalom omjeru od 31%.

17.2. Kada se uspjeh tužitelja-protutuženika u sporu umanji za uspjeh tuženika- protutužitelja u sporu, proizlazi da je tužitelj-protutuženik, kada se gleda samo tužbeni zahtjev, uspio u sporu u konačnom omjeru od 38%.

17.3. Prema tome, tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudske pristojbe na tužbu prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 1.164,41 EUR–a (38% od 3.064,23 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje očevida, troška predujma za provođenje dopunskog građevinskog vještačenja, troška predujma za pristup vještaka na ročište radi dopunskog usmenog očitovanja, troška predujma za provođenje novog građevinskog vještačenja i troška pristupa suca na očevid od 644,95 EUR–a, kao troškova koji su bili neopshodni za vođenje ovog postupka, što znači da tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.809,36 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. siječnja 2025., kada je ova drugostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju- protutuženiku također pripadaju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a.

18.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema protutužbenom zahtjevu iznosi 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), tuženik- protutužitelj ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 20. ožujka 2015. u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 4. prosinca 2015. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 7. siječnja 2016. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 EUR–a, troška pristupa na ročište od 11. svibnja 2016. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 29. kolovoza 2016. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 7. travnja 2017. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na očevid od 22. ožujka 2018. u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 15. svibnja 2019. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na očevid od 2. listopada 2019. u iznosu od 199,08 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 5. siječnja 2022. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 17. listopada 2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 EUR– a te troška pristupa na ročište od 9. veljače 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 2.189,88 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., 2. i 7., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18.2. Tuženik-protutužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za provođenje dopunskog građevinskog vještačenju u iznosu od 132,72 EUR–a jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19.1. S obzirom na to da je tuženik-protutužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.597,98 EUR–a (12.040,00 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 2.513,77 EUR–a (18.940,00 kn), odnosno u omjeru od 64%, vidljivo je da je tuženik-protutužitelj uspio u sporu u omjeru od 82% (100% + 64% = 164%; 164% ÷ 2 = 82%), dok je tužitelj-protutuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 18%.

19.2. Kada se uspjeh tuženika-protutužitelja u sporu umanji za uspjeh tužitelja- protutuženika u sporu, proizlazi da je tuženik-protutužitelj, kada se gleda samo protutužbeni zahtjev, uspio u sporu u konačnom omjeru od 64%.

19.3. Prema tome, tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 1.401,52 EUR–a (64% od 2.189,88 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje dopunskog građevinskog vještačenju od 132,72 EUR–a, kao troška koji je bio neopshodan za vođenje ovog postupka, što znači da tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.534,24 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. siječnja 2025., kada je ova drugostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tuženiku- protutužitelju također pripadaju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. i IV. izreke ove odluke.

21. U pogledu zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 418,95 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 310,95 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv predmetne presude u iznosu od 108,00 EUR–a, valja reći da tužitelj-protutuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 3.844,77 EUR–a (1.371,00 EUR–a + 2.513,77 EUR–a), da je sa žalbom uspio u iznosu od 915,79 EUR–a (6.900,00 kn) u odnosu na ukupno pobijani iznos od 3.844,77 EUR–a, odnosno u omjeru od 24% te da je sudsku pristojbu platio u iznosu od 79,27 EUR–a, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 94,02 EUR–a (24% od 312,50 EUR–a + 24% od 79,27 EUR– a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 324,93 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom V. i VI. izreke ove odluke.

22. U pogledu zahtjeva tuženika-protutužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 498,96 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv predmetne presude u iznosu od 250,00 EUR–a, valja reći da tuženik-protutužitelj, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 2.237,85 EUR–a (1.911,21 EUR–a + 326,64 EUR–a), da je sa žalbom uspio u iznosu od 877,01 EUR–a (6.607,80 kn) u odnosu na ukupno pobijani iznos od 2.237,85 EUR–a, odnosno u omjeru od 39% te da sudsku pristojbu nije platio, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 97,50 EUR– a (39% od 250,00 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 401,46 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 52. st.

3. i Tbr. 54. Tarife, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom VII. i VIII. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac