REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4928/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tužiteljice EC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], treće tužitelja MC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], četvrto tužiteljice ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i šesto tužitelja AC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ediju Crnovršaninu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulije Zele-Janjanin i Adrijane Jovanović u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Zürich Insurance plc, Njemačka, Frankfurt am Main, Solmsstrasse 27-37, zastupanog popunomoćniku Marijanu Fosinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin, Božica Petak Vujec i Andreja Fosin u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3443/2024-2 od 16. srpnja 2024., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki X. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1203/2023-199 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3443/2024-2 od 16. srpnja 2024. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3443/2024-2 od 16. srpnja 2024., u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava na odgovor za prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3443/2024-2 od 16. srpnja 2024., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki X. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1203/2023-199 od 21. svibnja 2024., zbog pravnih pitanja za koje smatraju važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, ali i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a postavljena pitanja glase:

1. Treba li sud prema odredbi članka 154. stav 2. Zakona o parničnom postupku ( dalje ZPP ), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, utvrditi naknadu troškova parničnog postupka svake pojedine radnje za svaku stranku u postupku ( opis radnje, troškovi i vrijednost svake pojedine radnji ) prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) u vrijeme poduzimanje radnje, i treba li sud prilikom obračuna naknade troškova postupka uzeti u obzir dostavljene troškovnike stranka ( tuženika)?

2. Treba li Sud u presudi naznačiti radnje koje je priznao tuženiku za obračun parničnoga troška, kao i iznosa u kojima je iste priznao kod djelomičnog uspjeha u parnici.

3. Je li u ponovljenom postupku kojim se odlučuje o preostalom dijelu tužbenoga zahtjeva za koji dio je predmet vraćen na ponovni postupak, prilikom odlučivanja o troškovima postupka ukupnoga sudskoga postupka, relevantna vrijednost predmeta spora, prema omjeru uspjeha stranaka u sporu za radnje do ukidnoga rješenja Županijskoga suda i Vrhovnoga suda RH, a za daljnje radnje nakon ukidnoga Rješenja prema vrijednost predmeta spora za preostali / daljnji dio tužbenoga zahtjeva o kojima sud odlučuje, isto tako prema omjeru uspjehu stranaka u sporu.

4. Pripada li stranci pripada pravo na naknadu parničnog troška za više od četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8.6. u svezi 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138 / 2023 - novina ), odnosno ostvaruju li stranke pravo na naknadu troškova za nova / daljnja 4. obrazložena podneska u “postupku povodom ukidne odluke, koji se smatra novim prvostupanjskim postupkom “u svezi sa člankom 155. stav 2. ZPP-a?"

2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvali su se na odluke VSRH broj Rev-562/2024., Rev 1052/11, Rev 1389/09, Rev 2575/11, Rev 2785/11, Rev 885/06., te tvrdi da je u njima Vrhovni sud RH već zauzeto shvaćanje, koje je suprotno pravnom shvaćanja u drugostupanjskoga suda u pobijanoj odluci.

3. Uz navedena pitanja, tvrde da im je počinjena povreda ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i ustavnog prava na obrazloženu sudsku odluku, ističući time i razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a, te se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-635/2010 od 25. travnja 2013., u kojoj je Ustavni sud iznio shvaćanje o zabrani arbitrarnosti i proizvoljnoj primjeni prava, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u članku 29. stavku 1. Ustava i jednakost pred zakonom (U-III/374/2008 od 27.10.2010., U- III/1423/2004 od 12.03.2007., U-III-350/07 od 09.03.2011.).

4. U odgovoru na prijedlog tuženik smatra "da Zakon o parničnom postupku iz 2022., koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, uopće ne predviđa mogućnost dopuštenja revizije protiv rješenja o parničnom trošku, jer takvo rješenje, bez obzira što je sadržano u presudi, ne stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. ZPP-a i nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija, pa prijedlog smatra nedopuštenim odnosno neosnovan te predlaže da ga Vrhovni sud RH temeljem odredbe čl. 389.a ZPP-a odbaci, odnosno temeljem odredbe čl. 389.b odbije u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelje na naknadu troška ovog odgovora tuženiku."

5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

6. Prvostupanjski sud je troškove postupka obrazložio na slijedeći način: "45. Kako su tužitelji u postupku uspjeli sa 74% svog zahtjeva (tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 380.102,59 eur, a dosuđen ukupni iznos od 280.991,60 eur), dok je tuženik u postupku uspio sa 26%, tužiteljima pripada 48% troška (74% - 26% = 48%), tj. iznos od 58.781,60 kojem iznosu treba u cijelosti pribrojiti trošak provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 2.094,19 eur, koji trošak vještačenja se tužiteljima priznaje u cijelosti, jer je taj trošak nastao u navedenom iznosu bez obzira na omjer uspjeha tužitelja u postupku. Dakle, tužiteljima na ima naknade parničnog troška pripada iznos od 60.875,76 eur.

7. Drugostupanjski sud je zakonitom ocijenio prvostupanjsku odluku vezano za troškove postupka, te je žalbene navode tužitelja vezano za troškove postupka ocijenio neosnovanim uz obrazložene:

"13. Nadalje, nije sporno da je Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP), u svojim brojnim odlukama zauzeo stav vezano uz troškove postupka. Stav je ESLJP da nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na pristup sudu, zajamčenog čl. 6. st. 1. EKLJP-a (Klauz protiv Hrvatske, toč. 77.; Čolić protiv Hrvatske, toč. 45.) i znatno smanjenje dosuđenog iznosa naknade štete, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo vlasništva podnositelja zahtjeva (Čolić protiv Hrvatske, toč. 68.). U takvom slučaju potrebno je ispitati je li ograničenje ili miješanje predviđeno zakonom, težilo legitimnom cilju i bilo razmjerno.

14. Prvostupanjski sud je pravilno svoju odluku o trošku utemeljio u čl. 154. i 155. ZPP i odredbama Tarife. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu "gubitnik plaća" ima zakonsku osnovu u čl. 154. ZPP, a načelo "gubitnik plaća" ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; N i E, toč. 96.). Nadalje, čl. 155. ZPP ima za cilj pravednost u dosuđivanjutroškova, jer se dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni i nužni u vođenju parnici te također sud je obvezan to učinit brižljivo vodeći se načelom ekonomičnosti i efikasnosti. Obzirom da su tužitelji uspjeli s tužbenim zahtjevom u omjeru od 48% (280.991,60 Eur) te da im je dosuđena visina troškova postupka u iznosu od 60.875,76 Eur, pobijana odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak parničnog postupka je bila razmjerna/razumna.

15. Pozivanje žalitelja na presudu Čolić protiv Republike Hrvatske, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, koja se odnosi na troškove postupka. Naime, tom presudom, je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je podnositelju g. Čoliću povrijeđeno pravo na pošteno suđenje – pravo na pristup sudu (članak 6. stavak 1. Konvencije) i pravo na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju) zbog prekomjernih troškova parničnog postupka koje su mu domaći sudovi naložili naknaditi protivnoj strani. U konkretnom slučaju, žaliteljima je dosuđen troška postupka u iznosu od 60.875,76 Eur, te je pobijana odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak parničnog postupka razmjerna i razumna."

8. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno više pravnih pitanja, te da je za postavljena pitanja razlog važnosti navedena odluka broj Rev- 562/2024., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem;

''Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna 1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (...)"

8. 2. U odluci Rev 1052/11 od 09. 0. 2014. navedeno je:

''Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u spomenutim odlukama u slučaju djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu uzimaju se u obzir kako uspjeh tužitelja tako i uspjeh tuženika u parnici. Nakon što se odmjeri parnični trošak tužitelja taj iznos valja umanjiti za iznos troška koji bi prema uspjehu u sporu tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku. Nakon što se izvrši prijeboj tako utvrđenog parničnog troška može se utvrditi koja stranka je dužna i u kojem iznosu naknaditi protivnoj stranci parnične troškove''.

8. 3. U odluci Rev 1389/09 od 15. 09. 2011. navedeno je:

''Tužitelju prema Troškovniku i Odvjetničkoj tarifi pripada trošak za zastupanje po odvjetniku u iznosu 37.870,80 kn, tj. prema uspjehu od 32,36% u iznosu 19.692,81 kn. Tuženiku prema uspjehu u sporu od 47,64% te prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku koji je priložio spisu pripada nagrada za rad odvjetnika u iznosu 17.005,00 kn.''

8. 4. U odluci Rev 2575/11 od 10. 09. 2012. navedeno je:

''Tuženiku su priznati troškovi zastupanja putem odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 59/07, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 80.000,00 kn. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja na ročištima 28. listopada 2005., 16. listopada 2006., 1. veljače 2007., 2. srpnja 2007., 16. listopada 2007., 11. veljače 2008. i 29. travnja 2008. po 1.000,00 kn (Tbr 9/1 Tarife), za sastav podnesaka od 26. listopada 2005. i 25. listopada 2006. po 1.000,00 kn te za sastav podneska od 3. srpnja 2007. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 Tarife), što ukupno iznosi 9.250,00 kn te uvećano za PDV od 2.035,00 kn ukupni trošak tuženika iznosi 11.285,00 kn. S obzirom na uspjeh tuženika u parnici od 37,5%, valjalo je tuženiku odmjeriti trošak u tom omjeru, odnosno u iznosu od 4.231,87 kn. Slijedom izloženog, a nakon što se od troška tužitelja (8.109,37 kn) odbije trošak tuženika (4.231,87 kn ), tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 3.877,50 kn (čl. 154. st. 2.)“.

9. Prema navedenom, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja naprijed citirana odluka revizijskog suda Rev-562/2024., nije odgovarajući razlog važnosti tim pitanjima. Naime, razlog važnosti se odnosi na pitanje primjene "nove Odvjetničke tarife" na radnje odvjetnika poduzete prije stupanja na snagu "nove" odvjetničke Tarife, dok se ni jedno postavljeno pitanje ne odnosi na primjenu te "nove odvjetničke Tarife".

10.1. Time što se predlagatelji u prijedlogu pozivaju na ostale citirane odluke revizijskog suda, s obzirom da izneseno, shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupaju od iznesenih shvaćanja revizijskog suda. Naime i u pobijanim odlukama su sudovi uzeli u obzir kako uspjeh tužitelja tako i uspjeh tuženika u parnici, a nakon što je odmjeren parnični trošak tužitelja on je umanjen za utvrđeni uspjeh tuženika.

10. 2. Osim toga, predlagatelji u odnosu na postavljena pitanja zapravo samo osporavaju po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.

11. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 1. ZPP-a u dijelu prijedloga koji se odnosi na postavljena pitanja valjalo riješiti kao u točki II izreke.

12. Postupajući u skladu s odredbom čl. 389. st. 1. u svezi s čl. 385.a st. 2. ZPP-a, revizijski sud ocjenjuje da tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelji vežu uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH.

13. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

14. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih odluka proizlazi da su sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 154. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu odluke sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tužitelji nisu obrazložili u čemu bi se sastojala povreda tog prava.

15. Slijedom iznesenog tužiteljima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić