Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-305/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HZ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-563/2024-6 od 13. rujna 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog HZ te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se na temelju članka 158. stavaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo Aureus Capillus d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

II. U preostalom djelu žalba optuženog HZ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog HZ zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 osudio (iako je u izreci prvostupanjske presude pogrešno navedeno da se optuženiku „izriče kazna zatvora“) na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom na temelju članka 56. stavka 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženom HZ naložena je posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti oštećenom trgovačkom društvu Aureus Capillus d.o.o. isplati iznos od 12.479,99 Eur-a.

1.2. Potom je odlučeno kako se na temelju članka 58. stavka 5 KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati, ako optuženi HZ u navedenom roku, odnosno u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

1.3. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu Aureus Capillus d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 12.479,99 Eur- a, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva, koji se odnosi na zatezne kamate, oštećeno trgovačko društvo upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 optuženi HZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od 200,00 Eur-a na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi HZ po braniteljici Sanji Kelavi Zorica, odvjetnici u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, uvjetnoj osudi, posebnoj obvezi, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojeg je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Žalba optuženog HZ je djelomično osnovana.

5. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da postoji proturječnost „između navoda presude koji za sud predstavljaju temelj za dokazivanje prijevarne namjere te samog spisa u kojem se ne nalazi nikakva dokumentacija koja bi potvrdila navedeno“. Nadalje, istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi i u tome što iz činjeničnog opisa kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude „te obrazloženja presude uopće nije razvidno na koji način i kako je to optuženik lažno prikazivao ili pak prikrivao činjenice pa da bi time oštećenika doveo u zabludu na sklapanje pravnog posla i isporuku same robe" i u tome što su u presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici koja se odnosi na postojanje prijevarne namjere u trenutku sklapanja pravnog posla.

7.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude jasna i neproturječna, u činjeničnom opisu jasno su navedena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, izreka presude u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama pa i o onima koje se donose na prijevarnu namjeru optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, prvostupanjski sud dao je jasne, neproturječne i dostatne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onog što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku iz samih tih isprava i iskaza.

7.2. Optuženik u žalbi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 nalazi i u tome što obrazloženje pobijane presude u odnosu na sporne činjenice naznačene u točkama 10., 12., i 13. predstavlja doslovno "prekopirane navode državnog odvjetnika iz završnog govora i to od riječi do riječi". Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu ovih žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio kako je u obrazloženju svoje presude, dajući razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na sporne činjenice, a poglavito u pogledu postojanja prijevarne namjere optuženika, prvostupanjski sud interpretirao navode državnog odvjetnika koje je ovaj iznio u završnom govoru na kraju rasprave. Međutim na taj način ipak nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud dao razloge o svim odlučnim činjenicama, a pogotovo o spornim činjenicama u odnosu na postojanje prijevarne namjere kod optuženika. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje u pobijanoj presudi upravo na način kako se optuženik tereti optužnicom, to je i logično da su razlozi o spornim, odlučnim činjenicama u bitnome istovjetni navodima državnog odvjetnika iz završnog govora.

7.3. Isto tako nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da su nejasni razlozi prvostupanjske presude u 12. i 13. odlomku jer „da je svjedočenje oštećenika potkrijepljeno i sadržajem pregledane dokumentacije", ali da takva dokumentacija „ne egzistira u spisu" i da sud niti ne obrazlaže o kakvoj dokumentaciji bi se radilo. Naime, u dokazne svrhe pročitani su prijedlog vjerovnika društva AureusCapillus d.o.o. Financijskoj agenciji za provedbu ovrhe od 13. listopada 2016., rješenje o ovrsi javnog bilježnika Martine Dražine iz Benkovca broja Ovrv-113/2016 od 24. ožujka 2016. s računima, obavijest o vraćanju osnove za plaćanje Financijske agencije od 22. listopada 2016., opomena pred tužbu odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. od 10. veljače 2016., analitička kartica konta trgovačkog društva Aureus Capillus d.o.o., izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt], u vlasništvu HZ, stoga je jedino logično zaključiti kako je iskaz oštećenika potkrijepljen upravo pročitanim ispravama, rješenjima i drugoj navedenoj dokumentaciji. Iako prvostupanjski sud to izričito nije naveo, taj propust prvostupanjskog suda nije takve naravi da bi zbog toga prvostupanjska presuda bila nerazumljiva pa se unatoč tome presuda može ispitati.

8. Pobijajući činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi navodi kako nije dokazano da bi u trenutku sklapanja pravnog posla između obrta [obrt] iz [adresa] i društva Aureus Capillus d.o.o. postojala na njegovoj strani prijevarna namjera jer da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu to jest da je kaznena prijava oštećenog društva podnesena isključivo s ciljem da se „pokuša natjerati optuženika na podmirenje duga". No, ovim žalbenim navodima optuženik ipak nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu ovih žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, a potom za svoja činjenična utvrđenja dao detaljne, jasne i logički obrazložene razloge, koje prihvaća u cijelosti jer imaju potporu u stanju spisa. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka ĐZ, direktora oštećenog društva Aureus Capillus d.o.o. jer je taj svjedok vrlo detaljno opisao postupanje optuženika kako prije inkriminiranog događaja, a potom u kakvim okolnostima je sklopljen sporni pravni posao između obrta u vlasništvu optuženika i društva Aureus Capillus d.o.o., kao i postupanje optuženika nakon sklopljenog pravnog posla, iz kojeg u bitnom proizlazi kako robu koju je naručio od oštećenog društva i koja mu je dostavljena, optuženik nikada nije platio, izbjegavao je pozive predstavnika oštećenog društva, oglušio se i na njegov prijedlog da robu plati u više obroka. Osim toga, da je optuženik doista imao unaprijed stvorenu namjeru da robu koju mu je isporučilo društvo Aureus Capillus d.o.o. neće platiti, proizlazi iz činjenice da dug nije platio niti do zaključenja rasprave, a kada mu je konačno oštećenik ponudio da „međusobno prebiju dug, tako što će uzeti robu natrag, optuženi mu je počeo prijetiti".

8.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik postupio na način kako je opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud ispravno je primijenio kazneni zakon u dijelu kada je optuženika proglasio krivim zbog tog kaznenog djela, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja i jednog ispričavajućeg razloga.

9. Nije u pravu optuženik kada pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 jer da je odlukom o posebnoj obvezi prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu jer da se posebna obveza „na popravak štete može izreći samo, ako je dosuđen imovinskopravni zahtjev, a kako imovinskopravni zahtjev nije moguće dosuditi jer je doneseno rješenje o ovrsi da je izrečena posebna obveza neutemeljena".

9.1. Iako je u pogledu iznesenih navoda optuženik u pravu jer iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. rujna 2014. broja Su IV k-24/14-52 proizlazi kako se posebna obveza da optuženik popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela može izreći samo, ako je dosuđen imovinskopravni zahtjev, optuženik gubi iz vida da u slučaju kada je u nekom drugom postupku parničnom ili izvanparničnom već odlučeno o obvezi optuženika da naknadi štetu oštećeniku, tada se u kaznenom postupku ne dosuđuje imovinskopravni zahtjev jer on odgovara odluci o naknadi štete u tom drugom postupku. Kako izrečena posebna obveza optuženika iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 korespondira s pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovrv-113/2016 od 24. ožujka 2016. tako nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju optuženik u žalbi ukazuje.

9.2. No, ispravno optuženik pobija presudu o odluci o imovinskopravnom zahtjevu, ali pri tome pogrešno označava da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 da mu je odlukom o imovinskopravnom zahtjevu teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tako ispravno optuženik u žalbi navodi kako je imovinskopravni zahtjev po svojoj naravi adhezijski postupak u okviru kaznenog postupka, obzirom da za isti dug već egzistira pravomoćno rješenje o ovrsi, koje je ovršna isprava pa da se radi o res iudicata i da je zbog toga oštećenika prvostupanjski sud trebao uputiti u parnicu. Zbog toga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećeno društvo Aureus Capillus d.o.o. upućuje u parnicu s imovinskopravnim zahtjevom.

10. U uvodu optuženikove žalbe navodi se kako se presuda pobija i zbog odluke o kazni odnosno uvjetnoj osudi, međutim tu žalbenu osnovu detaljnije ne obrazlaže. No, ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu ovaj sud je zaključio kako je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za pravilan odabir vrste i mjere kazne. Tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio stupanj krivnje optuženika, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinio, posljedice koje su tim kaznenim djelom nastupile i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Na odgovarajući način prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio to što do sada nije osuđivan, kao i primjerno držanje pred sudom, dok nekih posebnih otegotnih okolnosti nije utvrdio. Stoga zbog svih tih okolnosti, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, optuženika je valjalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Zbog značaja olakotnih okolnosti, a u situaciji izostanka ijedne otegotne okolnosti, prvostupanjski sud sasvim utemeljeno je optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine, kao što mu je u potpunosti ispravno izrekao i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 kojom je naložio optuženiku da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od tri godine oštećenom društvu Aureus Capillus isplati iznos od 12.479,99 kuna. Ovako izrečenom vrstom i mjerom kazne za očekivati je da će se ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija i da se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj kaznenih djela, ali da će se djelovati i na druge da se klone činjenja kaznenih djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08, ali nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a osim istaknute ni neku drugu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. Zbog toga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu optuženika u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, a u pobijanom te nepreinačenom dijelu odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 483. stavkom 1. i člankom 482. ZKP/08.

Split, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj