Poslovni broj: Usž-3399/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Paulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić j.t.d., Zagreb, Šenona 19, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića 2, OIB 99395814920, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3316/2023-16 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3316/2023-16 od 12. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-363-04/23-02/21, URBROJ: 2182-16/28- 23-3 od 18. listopada 2023. i rješenja Grada Vodice, Upravnog odjela za komunalno- vodni sustav, zaštitu okoliša i graditeljstvo, KLASA:UP/I-363-02/19-01/124, URBROJ: 2182-4-01/16-23-10 od 5. svibnja 2023. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 5. svibnja 2023., donesenog u ponovnom postupku, kojim je tužitelju, u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa po službenoj dužnosti, određeno plaćanje komunalnog doprinosa za izgradnju građevine stambene namjene, obujma 1.113,91 m[3] u iznosu jedinične vrijednosti od 18,32 euro/m , što ukupno iznosi 20.406,83 eura i bazena tlocrtne površine 48,00 m[2] u iznosu jedinične vrijednosti od 18,32 euro/m , što ukupno iznosi 879,36 eura, na građevnoj čestici oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da je, u konkretnoj stvari, pogrešno primijenjena Odluka o komunalnom doprinosu (“Službeni glasnik Grada Vodica”, broj: 1/19 i 5/19). Osim toga, ukazuje da je već u tužbenim navodima isticao da, u trenutku kada je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, nije uopće bilo moguće podnijeti i zahtjev za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, što znači da Grad Vodice ne provodi odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i ne omogućuje, odnosno, ne stvara uvjete da se strankama, pa tako i tužitelju, omogući da podnesu zahtjev za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, jer bi u protivnom tužitelj to i učinio. Da je Grad Vodice osigurao tehničke i pravne uvjete da stranke podnose taj zahtjev, tužitelj ne bi bio onemogućen da ostvari to pravo, odnosno iznos komunalnog doprinosa u tom trenutku (2018. g.) tužitelju bi bio određen u tri puta manjem iznosu nego što je naknadno određen po službenoj dužnosti osporenim rješenjem. Upućuje na odredbu članka 86. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine”, broj: 68/18.), koji je na snazi od 4. kolovoza 2018., dakle u trenutku kada je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Ta zakonska odredba je imperativna te ju Grad Vodice mora provesti, odnosno, stvoriti tehničke i pravne uvjete za provedbu / implementaciju te odredbe, a što je propustio učiniti, zbog čega je tužitelj bio onemogućen u podnošenju zahtjeva za donošenja rješenja o komunalnom doprinosu. Stoga smatra da je na njegovu štetu povrijeđeno načelo razmjernosti i načelo pomoći stranci, a što se sve nadovezuje na inicijalni propust nepridržavanja odredbe članka 86. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Slijedom svega navedenog, predlaže održati raspravu pred ovim Sudom i pozvati tužitelja radi saslušanja te poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe..
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi nezakonitosti prvostupanjske presude iz razloga na koje upire tužitelj.
6. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa temeljem članka 86. stavka 2. Zakona o komunalnom doprinosu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG) i mjerodavnih odredbi Odluke o komunalnom doprinosu Grada Vodice iz 2019. godine.
6.1. Prema odredbi članka 86. stavka 2. ZKG-a, rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi se u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.
7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, po zahtjevu tužitelja od 5. studenog 2018., Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju izdao građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000458, URBROJ: 2182/1-16-19-0018 od 27. kolovoza 2019. (pravomoćna 21. rujna 2019.), koja je dana 4. listopada 2019. od strane navedenog upravnog tijela za graditeljstvo dostavljena ovdje prvostupanjskom tijelu radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Slijedom navedenog, proizlazi da je postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti i stoga, sukladno odredbi članka 86. stavka 2. ZKG-a, visina komunalnog doprinosa utvrđena u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu iz 2019. godine, a koja je bila na snazi u vrijeme pravomoćnosti građevinske dozvole.
8. Tužitelj smatra da je komunalni doprinos trebalo utvrditi sukladno odredbi članka 86. stavka 1. ZKG-a, kojom je propisano da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva stranke za donošenje tog rješenja.
9. Međutim, ovdje valja ukazati da tužitelj pogrešno izjednačuje zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koji se podnosi nadležnom upravnom tijelu za graditeljstvo sukladno propisima o gradnji, sa zahtjevom stranke iz članka 86. stavka 1. ZKG-a. Naime, zahtjev u smislu te zakonske odredbe se izričito odnosi na postupak donošenja rješenja o komunalnom doprinosu i stoga se podnosi upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove komunalnog gospodarstva, a koje tijelo je, temeljem članka 83. stavka 1. ZKG-a, ovlašteno donijeti rješenje o komunalnom doprinosu u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke.
10. S tim u vezi, nije pravno odlučan ni prigovor tužitelja da je bio onemogućen u podnošenju zahtjeva iz članka 86. stavka 1. ZKG-a, jer se u konkretnom slučaju radi o postupku izdavanja rješenja o komunalnom doprinosu pokrenutom po službenoj dužnosti temeljem pravomoćne građevinske dozvole, u smislu odredbe članka 86. stavka 2. ZKG-a, slijedom čega se komunalni doprinos utvrđuje u skladu s odlukom o komunalnom dorpinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, čemu je ovdje udovoljeno.
11. Kako žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud ne smatra da je, u konkretnoj upravnoj stvari, potrebno provesti raspravu.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
