REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-866/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rudej d.o.o., Okrug Gornji, Bana Jelačića 17, OIB:20452202383, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Barišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-213/2021-2 od 14. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Povrv-185/2020-12 od 2. studenoga 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužene te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-213/2021-2 od 14. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Povrv-185/2020 od 2. studenoga 2020. i sudi:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira poslovni broj OVRV-224/19 od 23. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženici RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku Rudej d.o.o., žiro račun HR [broj bankovnog računa] kod HPB namiriti tražbinu i to kako slijedi:

- poziv na broj odobrenja za glavnicu i kamate HR010031798-19223

- poziv na broj odobrenja za troškove ovrhe HR01 19223-0031798

1. Na ime glavnice iznos od 466,50 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od slijedećeg dana od dana dospijeća pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena po iznosima kako slijedi:

- Račun broj: 698164 od 233,04 kn NOL sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2019. do isplate,

- Račun broj: 736708 od 233,46 kn NOL sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2019. do isplate.

2. Na ime troška ovršnog postupka iznos od 112,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj ZOO čl. 29. st.2. primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi, a u slučaju nepodmirenja navedene tražbine u roku od osam dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova postupka.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 265,63 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanko iz Trogira poslovni broj OVRV-224/19 od 23. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženici namiriti tužitelju tražbinu na ime glavnice u iznosu od 466,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kuna sa zakonskim zateznim. Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-440/2023-2 od 25. travnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Može li jedinica lokalne samouprave, odnosno trgovačko društvo u vlasništvu iste kao pružatelj javne usluge, pri obračunavanju troškova prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, obračun naknade temeljiti na kriteriju djelatnosti koja se obavlja u objektu ili je isti dužan naknadu obračunavati sukladno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju kako je propisano zakonom o održivom gospodarenju otpadom, odnosno smije li jedinica lokalne samouprave, odnosno trgovačko društvo u vlasništvu iste, kao pružatelj javne usluge obračunavati troškove prikupljanja komunalnog otpada po drugačijim kriterijima od onih propisanih Zakonom?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za podmirenje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za mjesec srpanj i kolovoz 2019.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženica na temelju izdanih računa djelomično podmirila predmetne račune 5. listopada 2019. i to račun 698164 u iznosu od 102,57 kuna, a račun broj 736708 u iznosu od 86,00 kuna, dok je ostalo sporno plaćanje iznosa 233,04 kuna po računu broj 698164 i 233,46 kuna po računu broj 736708, a na ime minimalne usluge ležajevi,

- da su na predmetnim računima građani izvješteni da je od 1. lipnja 2019. stupio na snagu novi cjenik gdje se uvećanje cijene minimalne javne usluge za turističke postelje odnosi na razdoblje od lipnja do kolovoza odnosno za 3 mjeseca,

- da je u Cjeniku usluga tužitelja navedeno da se korisniku usluge koji obavlja djelatnost iznajmljivanja soba / apartmana uvećava mjesečni volumen za minimalnu javnu uslugu u 3 sezonska mjeseca (lipanj, srpanj, kolovoz) za 20,66 kuna po gostu, broj gostiju za koje je smještajna jedinica registrirana, a ukupno s PDV-om iznos od 23,35 kuna po gostu,

- da je tuženica prijavila 10 turističkih postelja.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Okrug (dalje: Odluka), objavljene u Službenom glasniku Općine Okrug broj 6/19 od 14. svibnja 2019., Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te Cjenika usluga zaključivši da je tuženica kao korisnica usluge odvoza komunalnog otpada, a koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu u smislu usluge smještaja gostiju dužna plaćati minimalnu javnu uslugu koja se uvećava za dodatni volumen po broju gostiju za koji je smještajna jedinica registrirana.

11. Osnovano revidentica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

12. Članak 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17 i 14/19 - dalje: ZOGO) propisuje:

(1) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

(2) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa.

(3) Područje pružanja javne usluge iz st. 1. ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom iz st.7. ovog a članka odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.

(4) Javnu uslugu iz st. 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge).

(5) Korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovora prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka.

(6) Korisnik usluge iz st.4. ovoga članka dužan je:

1. koristiti javne usluge iz st. 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovog Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovog Zakona,

2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,

3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

(7) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži:

1. kriterij obračuna količine otpada,

2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima,

4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu,

5. područje pružanja javne usluge iz st. 1. ovoga članka,

6. odredbe propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga zakona,

7. opće uvjete ugovora s korisnicima.

(8) Po donošenju odluke iz st. 7. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je istu bez odlaganja dostaviti Ministarstvu i objaviti u službenom glasniku i na mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave.

(9) Kriterij obračuna količine otpada iz st. 7. točke 1. ovoga članka je masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

13. Sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona.

14. Sukladno odredbi čl. 29. st. 10. ZOGO način gospodarenja otpadom u vezi obveza propisanih člankom 28. i ovim člankom, granična količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.

15. Sukladno odredbi čl. 20. st. 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17 - dalje: Uredba) strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne.

16. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba proizlazi da struktura cijene javne usluge obuhvaća, između ostalog, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Varijabilni dio cijene vezuje se uz količinu predanog otpada u obračunskom razdoblju prema utvrđenom kriteriju obračuna odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 33. st. 2. u vezi s čl. 30. st. 7. ZOGO). Fiksni dio cijene vezuje se uz pokriće troškova naznačenih u čl. 33. st. 4. ZOGO i čl. 18. st. 1. Uredbe te ima za svrhu osigurati ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge.

17. Obzirom na postavljeno pitanje sporno je je li tužitelj mogao izvršiti obračun minimalne javne usluge u skladu s djelatnosti koja se obavlja u objektu u razdoblju za srpanj i kolovoz 2019.

18. Sukladno odredbi čl. 50. st. 3. Odluke tužitelja korisnicima usluge koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu u smislu usluge smještaja gostiju/turista u objektu (temeljem Rješenja nadležnog ureda u županiji) u razdoblju od 1.06.-31.08., minimalna javna usluga uveća se za dodatni volumen po gostu (za broj gostiju za koji je smještajna jedinica registrirana) prema sljedećoj formuli:

CMJU = (VS + VG litara po gostu) x JC

gdje je: CMJU - cijena minimalne javne usluge, VS – volumen proizvodnje miješanog komunalnog otpada određen cjenikom davatelj usluge, VG – dodatni volumen po gostu, JC – jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po kn/litri pri čemu VG- dodatni volumen po gostu određuje davatelj usluge cjenikom i ovisi i količini otpada koja se proizvede dodatno u sezoni.

19. U konkretnom slučaju tuženica je prema predmetnim računima, za svaki od dva mjeseca, platila iznose računa u dijelu koji se odnose na obračunatu minimalnu javnu uslugu i naknadu za odvoz komunalnog otpada, dok nije podmirila dio računa koji se odnosi na minimalnu javnu uslugu – ležajevi. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju tuženici, kao korisniku, sukladno predmetnoj Odluci obračunao dvije cijene minimalne javne usluge.

20. Sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama važećim u odnosu na utuženo razdoblje korisnik javne usluge na nekom području određen je isključivo vlasništvom nekretnine te su vlasnici nekretnina na području pružanja javne usluge izjednačeni u obvezi snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg predaju davatelju javne usluge, pri čemu visina iznosa minimalne usluge ne ovisi o djelatnosti koja se obavlja u objektu.

21. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da u razdoblju srpanj i kolovoz 2019. tužitelj, kao pružatelj javne usluge, nije bio ovlašten minimalnu javnu uslugu za obračun usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada temeljiti na kriteriju djelatnosti koja se obavlja u objektu.

22. Valja napomenuti da su stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 84/19) od 14. rujna 2019. korisnici javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada razvrstani u kategoriju korisnika kućanstvo i korisnika koji nije kućanstvo, kao i da je cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka za sve korisnike usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije, ali je isto tako propisano ako se na istom obračunskom mjestu korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunatu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo.

23. Iz navedenog proizlazi da je i kasnijim izmjenama obračuna cijene minimalne usluge korisnik usluge u obvezi plaćati cijenu obvezne minimalne usluge samo po jednoj kategoriji.

24. Cijena usluge tužitelja koja se potražuje od posjednika otpada ne smije dovesti do toga da se određenim posjednicima nameću očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstva otpada koji oni mogu objektivno proizvesti, jer bi to bilo protivno načelu „onečišćivač plaća“, na kojem načelu počivaju citirani propisi.

25. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u izreci.

26. S obzirom da su po reviziji tuženice preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

27. Tuženici je valjalo priznati trošak nastao sastavljanjem žalbe od 10. studenoga 2020. u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10/1 OT), sastavljanjem prijedloga za dopuštenje revizije i revizije svaki u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 10/5 OT), kao i iznos PDV na gore navedene radnje u iznosu od 25%, što ukupno iznosi 265,63 eura.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug