Poslovni broj: Usž-3284/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ISTRAŽIVAČ d.o.o., OIB: 18310253120 Nuštar, Križnog puta 151A, kojeg zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, B. Jelačića 12, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-377/2023-13 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 377/2023-13 od 24. svibnja 2024. godine.

II Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362- 02/18-02/403, URBROJ: 443-02-02-17-23-53 od 13. veljače 2023. III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog spora u ukupnom iznosu od 1625,00 Eura u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.

IV U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu troška spora odbija. V Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-377/2023-13 od 24. svibnja 2024. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362- 02/18-02/403, URBROJ: 443-02-02-17-23-53 od 13. veljače 2023. i odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke, se odbija prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, a u točki II izreke, prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

2. Osporenim rješenjem tuženika u točci 1. izreke utvrđeno je da je rješenje, KLASA: UP/I-362-02/18-02/403, URBROJ: 531-07-1-3-1-18-1 od 29. ožujka 2018., kojim je ovdje tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 150 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni izvedenu nadogradnju četvrte etaže (3. kat), s detaljima kao u izreci tog rješenja, izvedenu bez građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unutar građevinskog područja ugostiteljsko-turističke namjene T1, postalo izvršno 3. rujna 2018.

2.1. Točkom 2. izreke rješenja tuženika utvrđeno je da tužitelj nije uklonio opisanu rekonstrukciju niti nakon pravomoćno potvrđenog inspekcijskog rješenja o uklanjanju niti nakon odbijenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole niti nakon izrečene dvije novčane kazne, pa se odgovorna osoba ovdje tužitelja (KZ) prisiljava na uklanjanje opisane rekonstrukcije izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 26.544,56 € / 200.000,00 kn, uz daljnja upozorenja u toč. 3., 5. i 6. izreke citiranog rješenja.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu i rješenje tvrdnjom da presuda i rješenje ne sadrže obrazloženje koje je činjenice sud utvrđivao, zašto, kada te na temelju kojih dokaza te kako je te dokaze cijenio (čl.60. st.4. Zakona o upravnim sporovima), zbog čega je osporavana odluka nepotpuna i donesena uz bitne povrede pravila sudskog postupka te se ne može ispitati. Sud utvrđuje nespornom činjenicu da je na dan donošenja pobijanog rješenja tuženika, prema povijesnom izvatku iz sudskog registra, kao direktor tužitelja bila upisana VZ, dok je KZ bio upisan kao prokurist, ali zaključuje da odgovorna osoba ne mora nužno biti i direktor, pri čemu se poziva na presudu, poslovni broj: Usž- 3552/20. Međutim, ova presuda Visokog upravnog suda nije primjenjiva u ovom predmetu jer je, u tom slučaju, tužitelj prestao biti zastupnik društva dva dana nakon izricanja rješenja o izricanju novčane kazne te prije nego mu je to rješenje dostavljeno. U ovom konkretnom slučaju, KZ u trenutku donošenja rješenja o izricanju novčane kazne nije bio odgovorna osoba u pravnoj osobi. Sud polemizira da odgovorna osoba ne mora nužno biti direktor, već da može biti riječ i o osobi koja pravnu osobu zastupa, ipak je u osporavanoj presudi izostalo obrazloženje koji su to uvjeti temeljem kojih bi sud utvrđivao da bi određena fizička osoba bila odgovorna u pravnoj osobi, a posebno na kojim materijalnim odredbama temelji svoju odluku. Da nije utemeljeno novčano kažnjavanje prokuriste, potvrđuje i brojna sudska praksa. Presudom Visokog prekršajnog suda RH br. Jž-2649/2019 od 1.6.2022. potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljena u svojstvu odgovorne osobe oslobođena od optužbe uz obrazloženje da “… u konkretnom postupku nije utvrđeno da bi konkretnom prokurom kao vrstom trgovačke punomoći određeni poslovi i bili povjereni prokuristu“. Nadalje, presudom istog suda br. Jž-1201/2019 od 28.7.2021.god., potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijena optužba u odnosu na drugookrivljenu kao odgovornu osobu, a za koju je bilo utvrđeno da je upisana kao prokurist (t.19.obrazloženja). Rješenjem Visokog prekršajnog suda RH Ppž-6175/21 od 1.3.2023.god., prihvaćena je žalba okrivljenika kao odgovorne osobe te ukinuta prvostupanjska presuda uz obrazloženje da je za utvrđenje ima li prokurist ovlaštenja, a samim time i odgovornost, neophodno izvršiti uvid u konkretnu prokuru. Također, presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH, br. Revr 556/17 od 16.1.2018.god., izražava se shvaćanje da je prokura trgovačka punomoć te da prokurist prema propisu o trgovačkim društvima nije ovlašten voditi poslove poslodavca, već je punomoćnik trgovačkog društva ograničenim ovlastima. Osporavana presuda br. Us I-387/23 u suprotnosti je sa gore citiranim shvaćanjima sudova.

3.1. Osporava i rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe. Radi se o novčanoj kazni od 26.544,56 € te bi egzistencija svake fizičke osobe bila ugrožena. KZ otac je malodobnog djeteta te uzdržava i suprugu. Njegovim saslušanjem bili bi utvrđeni razmjeri teško nadoknadive štete, a koju okolnost je sud propustio utvrditi neutemeljenim odbijanjem prijedloga za saslušanjem.

4. Zaključuje da je Upravni sud propustio izvesti predložene dokaze, a da isto nije dostatno obrazložio, propustio je analizirati dokumentaciju iz spisa, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Zbog pogrešnog shvaćanja značenja pojma prokura, izostala je analiza odgovornosti trgovačkog punomoćnika po ograničenoj punomoći. Predlaže da Visoki upravni sud RH uvaži žalbu tužitelja i preinači presudu i rješenje Upravnog suda u Rijeci br. Us l-377/23 od 24. 05. 2024. god. na način da u cijelosti poništi rješenje tuženika i riješi upravnu stvar na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud, time što je odbio tužbeni zahtjev, povrijedio zakon na štetu tužitelja.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je tužitelju izrečena novčana kazna jer pravna osoba koja je investitor bespravne gradnje nije izvršila izvršno rješenje o uklanjanju. Pritom je tužitelju novčana kazna izrečena u svojstvu prokuriste trgovačkog društva - obveznika izvršenja rješenja o uklanjanju, zbog pogrešnog pravnog stava da se prokurist smatra odgovornom osobom u pravnoj osobi, a koji stav je prvostupanjski sud nekritički prihvatio i proširio pojam prokure iz Zakona o trgovačkim društvima na ovlasti zakonskog zastupnika pravne osobe to jest na ovlasti uprave društva/direktora, koji jesu ovlaštene osobe u smislu članka 141. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), jer su jedini zakonski zastupnici društva, dok je prokurist opunomoćenik trgovačkog društva, čija ovlaštenja na zastupanje društva proizlaze iz ovlasti navedenih u toj trgovačkoj punomoći.

9. Prema tome, osoba prokuriste, bez ocjene ovlasti koje je prema trgovačkoj punomoći imao u vrijeme izvršnosti rješenja o uklanjanju, ne može se smatrati odgovornom osobom iz članka 142. stavka 2. ZUP-a pa se presuda, kao i rješenje tuženika ocjenjuju nezakonitim zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Žalba protiv rješenja o prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe, samostalno nije dozvoljena, ali se u praksi ovog suda osnovanost osporavanja takvog rješenja razmatra žalbom o glavnoj stvari. U konkretnom slučaju, Sud nije našao nezakonitosti rješenja iz članka 26. ZUS-a, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlasti pravilno ocijenio da određivanje odgodnog učinka nije u javnom interesu, a uvjeti iz ovog članka moraju biti ispunjeni kumulativno, što se ovdje nije dogodilo.

11. Žalba u dijelu koji se odnosi na točku II izreke sudskog rješenja (privremena mjera), osim što je nakon ovosudne odluke bespredmetna,nije osnovana, jer tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da ima ikakvu tražbinu prema tuženiku koju bi radi sprječavanja nenadoknadive štete trebalo zaštititi.

12. Tužitelj je zatražio naknadu troška zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe, dva obrazložena podneska, pristup raspravi, materijalni trošak i za sastav žalbe. Ovaj sud nalazi opravdanim trošak za sastav tužbe i pristup ročištu te za sastav žalbe, dok trošak sastava dvaju podneska Sud ne nalazi troškom nužnim i opravdanim za zaštitu interesa tužitelja u ovom sporu, zatražena naknada za materijalni trošak također nema opravdanja jer taj trošak ne ulazi u troškove koji se u sporu naknađuju, niti je njihova visina i opravdanost na ikoji način dokazana. Dosuđeni trošak dužan je naknaditi tuženik, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

13. Zbog svega navedenog Sud je, pozivom na odredbu članka 74. stavak 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić