REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3274/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. TRADE d.o.o., Rijeka, Hosti 32, OIB 00978506651, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika IZOMONTING d.o.o., Rijeka, Frana Kresnika 33/II, OIB 44117641651, zastupanog po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4952/2022-2 od 3. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-491/2019-29 od 19. listopada 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4952/2022-2 od 3. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-491/2019-29 od 19. listopada 2022., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Da li je sud, osobito imajući u vidu odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, svojom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev?,
2. Da li je sud obvezan, u smislu odredbe čl. 292. Zakona o parničnom postupku, odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka?,
3. Da li, u slučaju kada tuženik osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, a materijalni dokazi u spisu ne mogu sa sigurnošću tu visinu potvrditi, postoji nužnost provođenja odgovarajućeg građevinskog vještačenja po ovlaštenom vještaku građevinske struke?,
4. Da li se povrat izdanog računa, u smislu odredbi čl. 604. te čl. 606. Zakona o obveznim odnosima, može smatrati prigovorom nedostatka djela?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se to pravno pitanje odnosi isključivo na okolnosti ovog predmetnog slučaja.
2.2. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2., iz onoga što je ovom revizijskom sudu dostavljeno, nije moguće zaključiti da bi to pravno pitanje bilo važno za odluku u ovom sporu. Tuženik u tom pravcu nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer u odnosu na to pravno pitanje nije uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio odgovarajuće dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo koje je dokazne prijedloge tuženik iznosio, koje dokaze je prvostupanjski sud proveo i dr.
2.3. Pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. U osnovi to pitanje je činjenično pitanje te na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima.
2.4. Ne postoji razlog važnosti pitanja navedenog pod rednim brojem 4. Tuženik se u tom pravcu poziva tek na okolnost da o tom pravnom pitanju ne bi postojalo shvaćanje revizijskog suda. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi revizijski sud još uvijek ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, samo po sebi ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.5. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje. Ocjena tuženika o povredi temeljnog ljudskog prava zasnovana je na istim okolnostima kao i pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. stoga, nepostupanje tuženika sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP (kao što je navedeno pod toč. 2.1.), onemogućuje ovaj revizijski sud da ocjeni vjerojatnim da je tuženiku predmetno temeljno ljudsko pravo zaista povrijeđeno.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
