Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-1/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Igor Kalebić i Jadranka Kalebić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Luka Ploče d.d. Ploče, Trg kralja Tomislava 21, OIB: 51228874907, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-19/2024-5 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-19/2024-5 od 5. studenog 2024. pod stavkom I i III izreke te odluka o parničnom trošku za iznos od 7.477,34 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.
II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom II izreke kojim je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 19.112,08 € / 144.000,00 kn[1] sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i odluka o parničnom trošku pod stavkom IV izreke za iznos od 5.803,91 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 19.112,08 € / 144.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za tri postotna poena kako slijedi:
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. prosinca 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. ožujka 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. travnja 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. svibnja 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. lipnja 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. srpnja 20.16
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. kolovoza 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. rujna 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. listopada 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. studenog 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. prosinca 2016.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. siječnja 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. veljače 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. ožujka 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. travnja 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. svibnja 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. lipnja 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. srpnja 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. kolovoza 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. rujna 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. listopada 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. studenog 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. prosinca 2017.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. siječnja 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. veljače 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. ožujka 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. travnja 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. svibnja 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. lipnja 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. srpnja 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. kolovoza 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. rujna 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. listopada 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. studenog 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. prosinca 2018.
4.000,00 kn 530,89 € s dospijećem 5. siječnja 2019., kao neosnovan.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.803,91 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 683,57 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
"I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.185,87 € / 8.935,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za tri postotna poena kako slijedi:
kune
euri DOSPIJEĆE
300,00 kn 39,82 € 24.03.16
200,00 kn 26,54 € 30.03.16
200,00 kn 26,54 € 04.04.16
300,00 kn 39,82 € 04.04.16
600,00 kn 79,63 € 21.04.16
200,00 kn 26,54 € 03.08.16
400,00 kn 53,09 € 10.08.16
400,00 kn 53,09 € 22.08.16
250,00 kn 33,18 € 26.08.16
350,00 kn 46,45 € 29.08.16
200,00 kn 26,54 € 31.08.16
200,00 kn 26,54 € 05.10.16
200,00 kn 26,54 € 12.10.16
200,00 kn 26,54 € 30.11.16
400,00 kn 53,09 € 12.12.16
200,00 kn 26,54 € 19.12.16
200,00 kn 26,54 € 08.02.17
200,00 kn 26,54 € 15.03.17
200,00 kn 26,54 € 05.04.17
200,00 kn 26,54 € 15.05.17
200,00 kn 26,54 € 17.05.17
200,00 kn 26,54 € 21.06.17
335,00 kn 44,46 € 19.11.18
200,00 kn 26,54 € 11.02.19
400,00 kn 53,09 € 15.02.19
300,00 kn 39,82 € 22.02.19
400,00 kn 53,09 € 01.03.19
300,00 kn 39,82 € 08.03.19
200,00 kn 26,54 € 11.03.19
300,00 kn 39,82 € 29.03.19
300,00 kn 39,82 € 12.02.19
400,00 kn 53,09 € 27.03.19.
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 19.112,08 € / 144.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za tri postotna poena kako slijedi:
kune
euri DOSPIJEĆE
4.000,00 kn 530,89 € 05.02.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.03.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.04.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.05.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.06.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.07.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.08.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.09.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.10.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.11.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.12.16
4.000,00 kn 530,89 € 05.01.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.02.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.03.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.04.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.05.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.06.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.07.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.08.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.09.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.10.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.11.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.12.17
4.000,00 kn 530,89 € 05.01.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.02.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.03.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.04.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.05.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.06.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.07.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.08.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.09.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.10.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.11.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.12.18
4.000,00 kn 530,89 € 05.01.19.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.545,08 € /11.641,44 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi: – 300,00 kn/39,82 € od 15.12.2017. – 300,00 kn/39,82 € od 02.02.2018. – 300,00 kn/39,82 € od 24.08.2018. – 700,00 kn/92,91 € od 24.04.2019. – 202,00 kn/26,81 € od 07.06.2019. – 400,00 kn/53,09 € od 08.07.2020. – 400,00 kn/53,09 € od 28.10.2020. – 216,00 kn/28,67 € od 30.10.2020. – 1.100,00 kn/146,00 € od 15.12.2020. – 312,00 kn/41,41 € od 15.12.2020. – 153,00 kn/20,31 € od 16.12.2020. – 1.100,00 kn/146,00 € od 12.02.2021. – 322,44 kn/42,80 € od 13.02.2021. – 5.836,00 kn/774,57 € od podnošenja tužbe.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju sve troškove ovog postupka u iznosu od 13.281,25 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od presuđenja do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 115/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete na ime daljnjih troškova liječenja i putnih troškova vezano uz odlaske i povratke s liječenja i izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom nastale zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon ozljede na radu koju je pretrpio kao zaposlenik tuženika 31. listopada 2011. prilikom ukrcaja tereta na brod.
5. Zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova liječenja i putnih troškova je pravilno prihvaćen kao osnovan u dosuđenom iznosu pod stavkom I i III izreke.
6.1. Naime, taj je sud uvažavajući činjenicu da je u pravomoćno okončanom postupku radi naknade štete poslovni broj Pr-139716 tužitelju utvrđena osnovanom zatražena naknada štete na ime troškova liječenja i putnih troškova u iznosu od 13. 410,00 kn trošak, te da je u dosadašnjem tijeku ovog postupka radi pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelju po istoj osnovi pravomoćno dosuđeno ukupno 2.992,91 eur/22.550,00 kn:
- po računu [obrt] gdje je tužitelju bio izvršen operativni zahvat neuroma, kao i trošak daljnjih operacijskih zahvata neuroma od 12. srpnja 2017., resekcije interdigitalnog neuroma uključujući i pregled anesteziologa te boravak u bolnici u iznosu od 6.543,00 kuna/ 868,41 eur,
- po računu [obrt] [adresa] od 11. lipnja 2019., s opisom mortonova neuralgija (neurom) u ukupnom iznosu od 14.000,00 kuna/1.858,12 eur
- po računu [obrt] od 7. prosinca 2018., MRI - po regiji u iznosu od 1.600,00 kn, odnosno 212,36 eur, te
troškovi autobusnih karata na relaciji [adresa] i obrnuto od 11. lipnja 2019. u iznosu od 26,81 EUR-a / 202,00 kune te 12. lipnja 2019 u iznosu od 27,21 EUR-a / 205,00 kuna (list 106-107 spisa),
u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovog suda posl. broj Gž R-143/2024-3 od 14. svibnja 2024. pobijanom presudom pod stavkom I izreke dosudio tužitelju daljnje materijalne troškove liječenja i putne troškove prema priloženim računima u ukupnom iznosu od 1.185,87 eur/8.935,00 kn i to:
- po računima poliklinike [obrt] koji se odnose na specijalističke preglede, UZV, EMNG, fizikalne terapije, pa kako je u međuvremenu prvostupanjski sud rješenjem od 1. listopada 2024. na predmetni spis spojio spis koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-160/2021, sada Pr-20/2024, radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedinstvene presude u kojem je tužitelj zatražio daljnju naknadu troškova liječenja u ukupnom iznosu od 1.545,08 eur/11.641,44 kn i to radi odlazaka na preglede i zahvate koje je plaćao zdravstvenim ustanovama prema priloženim računima u gradovima van mjesta svog prebivališta u [adresa] i to [adresa] i [adresa] ([adresa]) u iznosu od 5.805,44 kn, u povodu kojih je zatražio i naknadu putnih troškova od [adresa] do navedenih gradova u visini cijene autobusne karte jer je putovao u [adresa] dana 02.04.2016., 01.07.2016., 10.08.2016., 01.10.2016., 01.03.2017., 02.06.2017., 09.08.2017., 27.10.2017., 15.12.2017., 02.02.2018., 04.05.2018., 24.08.2018., 21.02.2019., 27.03.2019., 24.04.2019., 22.05.2019., 30.10.2019., 08.07.2020., 28.10.2020., pa kako prema podacima sa [web adresa] cijena autobusne karte u jednom smjeru [adresa] iznosi 94,00 kn odnosno u oba smjera 188,00 kn, tužitelju za navedenih 19 odlazaka u [adresa] i nazad dosudio zatraženi iznos od 3.572,00 kn. Budući da je tužitelj na isti način putovao u [adresa] na preglede i zahvate i to 26.08.2016., 29.03.2019. i 12.02.2021., prema cijeni autobusne karte iz istog izvora u jednom smjeru [adresa] u iznosu od 199,00 kn odnosno u oba smjera 398,00 kn, tužitelju je za navedena 3 odlaska u [adresa] i nazad dosudio zatraženi iznos od 1.194,00 kn. S obzirom da je tužitelj na isti način putovao u [adresa] ([adresa]) na preglede i zahvate i to 25.04.2017. i 12.07.2017., a iz istog izvora je razvidna cijena autobusne karte u jednom smjeru [adresa] u iznosu od 302,00 kn odnosno u oba smjera 604,00 kn, tužitelju je za navedena 2 odlaska u [adresa] i nazad iznos od 1.208,00 kn.
6.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na ime naknade troškova liječenja i putnih troškova prema priloženim računima i utvrđenim cijenama putnih karta vezano uz odlaske na preglede i zahvate liječnicima specijalistima i provođenje fizikalne terapije izvan sustava HZZO, utvrdio osnovanim utužene iznose jer je polazeći od iskaza tužitelja, kojem je u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru utvrdio da su isti učinjeni radi pokušaja poboljšanja zdravstvenog stanja obzirom da mu pregledi i terapije provedeni u nadležnim javnim zdravstvenim ustanovama nisu pomagali ili je na iste trebao dugo čekati, Naime, suprotno žalbenim navodima, Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem stranaka je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali. Stoga na žalbene navode valja odgovoriti da je po ocjeni ovog suda medicinski i životno logično da se pacijent u životnoj dobi tužitelja (rođen 1977. u vrijeme nezgode je imao 34 godine) s obzirom na zaostale trajne posljedice zbog pretrpljene ozljede na radu zbog ograničene pokretljivosti lijevog stopala srednjeg stupnja, deformacije stopala, jakih bolova kako pri opterećenju, tako i pri mirovanju, bolova pri osloncu na lijevo stopalo - vidno pošteđen hod, oslabljena cirkulacija stopala i šepanje, kao mlad muškarac liječio i u privatnim zdravstvenim ustanovama kako bi se što brže i kvalitetnije rehabilitirao dok tuženik osim paušalnih tvrdnji tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da je tužitelj identične zahvate i terapije mogao obaviti na teret HZZO-a, odnosno da svi ti troškovi nisu bili opravdani te da je jednako uspješno medicinsko liječenje bilo moguće obaviti i ostvariti u bolnici s sjedištem na području tužiteljevog prebivališta.
7.1. S obzirom da je pravni odnos između stranaka nastao u trenutku štetnog događaja ozljede na radu 31. listopada 2011. u predmetnoj pravnoj stvari bi trebalo odlučivati primjenom Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR/09) kojim je u čl. 135. bilo propisano da potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine. Međutim, završnim i prijelaznim odredbama u čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.) propisano je da se odredbe zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ZR-a. Slijedom sadržaja citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je istaknuti prigovor zastare ovih potraživanja neosnovan jer se u predmetnoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 139. ZR/14) kojom je propisan rok zastare od 5 godina s obzirom da je zastara počela teći za važenje Zakona o radu iz 2009., a nije istekla u trenutku stupanja na snagu Zakona o radu, iz 2014., pa se u tom slučaju rok zastare produžio s tri na pet godina
7.2. Kako su obje spojene tužbe u predmetnoj pravnoj stvari vezano uz pogoršanje zdravstvenog stanja 2. kolovoza 2019., i daljnje imovinske štete 2. travnja 2021. podnesene u danom roku od 5 godina računajući od dospijeća svakog pojedinog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na ime troškova liječenja i putnih troškova, to je prigovor zastare neosnovan jer nije protekao rok od 5 godine računajući od datuma dospijeća pojedinih iznosa do utuženja i to po tužbi radi pogoršanja zdravstvenog stanja od kojih je najstarije dospjelo 24.3.2016. a po tužbi za daljnju naknadu troškova liječenja i putnih troškova je najstarije dospjelo 15.12.2017. , tako da ova tražbina tužitelja nije zastarjela.
8. Prvostupanjski je sud nadalje usvojio i zahtjev tužitelja za naknadu štete vezano uz nemogućnost obavljanja poljoprivrednih poslova u odnosu na koje je trebao angažirati drugu osobu za protekle tri godine prije utuženja (2016., 2017. i 2018.) koja je umjesto njega obavljala te poljoprivredne poslove za koje tvrdi da je plaćao iznos od najmanje 200,00 kuna, odnosno 26,54 eura dnevno i to za svaki mjesec u trajanju od 20 radnih dana ili ukupan iznos za sve tri godine od 19.112,08 EUR-a / 144.000,00 kn jer je na temelju iskaza tužitelja zaključio da zbog posljedica ozljede na radu kod tuženika tužitelj više ne može obavljati poljoprivredne poslove, koje je obavljao prije štetnog događaja te da tužitelj ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade u smislu čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima.
9. Nesporno je da su zbog pretrpljene ozljede na radu kod tužitelja zaostale trajne posljedice od ukupno 14% kao i činjenica da je tužitelj dostavio sudu Zahtjev za potporu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2016., 2017. i 2018. godinu iz kojih je razvidno da je tužitelj poljoprivrednik koji se bavi uzgojem povrća i voća. po ocjeni ovog suda, rad na poljoprivrednom gospodarstvu tužitelja sigurno nije morao biti svakodnevan kad se tužitelj istim mogao baviti u slobodno vrijeme (kada nije radio kod tuženika, u vrijeme dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora odnosno u neradnim danima) i tako ostvarivati dobit. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao o kojim se to konkretnim poljoprivrednim kulturama radilo i u čemu se sve sastojao njegov rad u poljoprivredi odnosno koje je to sve radove i kada tijekom godine obavljao prije predmetne ozljede na radu i koje od njih zbog zaostalih trajnih posljedica više nije mogao sam obavljati, odnosno je li njegovo zdravlje zbog pretrpljene ozljede na radu u toj mjeri narušeno da više uopće ili samo djelomično ne može obavljati poljoprivrednu djelatnost na način kako ih je prije nezgode radio, a za koje mu je u utuženom razdoblju bila potrebna pomoć drugih osoba, te da bi takav rad nadničara opravdavao naknadu u visini dnevnica tijekom svih radnih dana tijekom posljednje tri godine prije utuženja i tko su te osobe kojima je on plaćao dnevnice da umjesto njega obavljaju poslove na tom poljoprivrednom gospodarstvu na način kako ih je prije nezgode on radio. kako bi se poljoprivredna proizvodnja mogla nastaviti u prijašnjem opsegu, a što je u konkretnom slučaju izostalo, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
10. Zbog izloženog, proizlazi da je tužitelj u ovom postupku propustio postupiti sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako bi ostvario pravo na naknadu štete u visini troškova angažiranja tuđe radne snage za obavljanje poslova koje je on ranije obavljao uz redovni rad, a zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, više ih ne može obavljati.
11. Kako je povodom žalbe tuženika prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanoj pod stavkom IV izreke prvostupanjske presude (čl. 166. st.2. ZPP).
12.1. Novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj predmet, glasi: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
12.2. Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti odnosno u omjeru od 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 56,30 %, tako da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 78,15 % (100 % + 56,30 % = 156,30 %, dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 21,85 % pa kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 56,30 %, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.
13. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po punomoćniku odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st.
2. ZPP-a u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, to od inače pravilno utvrđenog troška po prvostupanjskom sudu, razmjerno uspjehu u sporu od 56,30 %, tužitelju osnovano pripada trošak u iznosu od 7.477,34 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos od 5.803,91 eur zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pod stavkom I na temelju odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u izreci pod stavkom II na temelju odredbu članka čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
15. Tuženiku pripada pravo na naknadu troška žalbe imajući u vidu uspjeh žalbe (87,50%), u iznosu od 683,57 eur, te je odlučeno kao u izreci pod stavkom III. U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
