Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-3224/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ČR, izvjestiteljice i članice, IR, članice, u pravnoj stvari tužitelja BR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-858/2021 od 4. studenog 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-858/2021 od 4. studenog 2022. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-858/2021 od 4. studenog 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.057,14 eura / 151.120,52 kuna[1] (preko iznosa od 3.766,61 eura / 28.379,52 kuna do iznosa od 179.500,04 kuna / 23.823,75 eura) i imovinske štete, i dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 4.050,83 eura / 30.520,98 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka.

III. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-858/2021 od 4. studenog 2022. pod stavkom II. izreke za iznos od 3.766,61 eura / 28.379,52 kuna sa zateznim kamatama i stavkom IV. izreke za iznos od 1.132,99 eura / 8.536,50 kuna sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade daljnji iznos od 3.766,61 eura sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2019. do isplate po godišnjoj stopi od 6,30% od 30. kolovoza do 31. prosinca 2019., 6,11% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020., 5,89% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2020.,

1 Fiksni tečaj konverzije -7,53450 kuna za 1,00 euro

5,75% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021., 5,61% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021., 5,49% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022., 5,31% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., 5,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023., 7% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024., 7,25% od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju na ima troškova prvostupanjskog postupka daljnji iznos od 1.132,99 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 80,42 eura sa zateznim kamatama od 25. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznos od 518,45 eura na ime trošak žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi pravične novčane naknade i tuđe pomoći i njege iznos od 61.100,00 kuna i troškova liječenja iznos od 5.000,00 kuna, sve sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2019. do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena (stavak I. izreke).

Pod stavkom II. izreke je suđeno: "Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 61.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 234.000,00 kuna te preko određenog iznosa od 5.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 15.000,00 kuna."

Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.027,50 kuna sa zateznim kamatama od 4. studenog 2022. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška preko određenog iznosa od 8.027,50 kuna do zatraženog iznosa (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] . Tuženica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 414,76 eura / 3.125,00 kuna (nagrada za sastav žalbe).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavcima II. i IV. izreke žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtjeva trošak žalbe u iznosu od 4.687,50 kuna (nagrada za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku) + pristojba na žalbu sa zateznim kamatama.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženice je neosnovana.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 249.000,00 kuna (neimovinska - 234.000,00 kuna, imovinska /tuđa pomoć i njega i troškovi liječenja/ - 15.000,00 kuna) po osnovi povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u štetnom događaju od 30. kolovoza 2019., u kojem je tužitelj ozlijeđen kao putnik u kombiniranom automobilu marke Citroen, registarske oznake [registarska oznaka] (sanitetsko vozilo), vlasništvo tuženice (Ministarstva obrane Republike Hrvatske), kojim je upravljao AR (vojna osoba), koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-34/2020-30 od 1. listopada 2020. proglašen krivim za prometnu nezgodu.

9. Nije sporno da su u vrijeme štetnog događaja (30. kolovoza 2019.) tužitelj i AR bili u aktivnoj službi u Ministarstvu obrane (vojne osobe), da je po Ministarstvu obrane ispunjena Prijava o ozljedi na radu za tužitelja prema kojoj se štetni događaj dogodio prilikom povratka sa zadaće / posla, da je u vrijeme štetnog događaja Ministarstvo obrane sa Croatia osiguranjem d.d. imalo sklopljen Ugovor o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja / nezgode za sve vojne osobe Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske (kolektivno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja / nezgode), kojim je osiguratelj preuzeo obvezu u okviru 2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

ugovorenih osiguranih iznosa isplatiti po osobi za slučaj smrti 100.000,00 kuna, trajnog invaliditeta uslijed nezgode do 200.000,00 kuna, i dnevne naknade u bolnici uslijed nezgode do 200,00 kuna, da tužitelj po tom ugovorenom kolektivnom osiguranju nije ostvario pravo na naknadu štete i da se tužitelj prije pokretanja predmetne parnice obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje predmetnog spora, koji je ista 17. prosinca 2020. otklonila (nije prihvatila).

10. Sporno je po tuženici pravo tužitelja na predmetnu štetu, nastavno visina dosuđene štete, a po tužitelju zakonitost dijela presude u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za pravičnu novčanu naknadu, nastavno i odluka o parničnim troškovima s tim da smatra da mu u cijelosti na teret tuženici pripada plaćeni trošak za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

11. Neosnovano tuženice ustrajava na osporavanju tužiteljevog prava na naknadu štete pozivom na iznimku iz odredbe članka 193. stavka 6. u vezi sa člankom 126. ZSOSRH[3] .

12. Pravilima o oblicima potpore pripadnicima Oružanih snaga i njihovim obiteljima je između ostalog propisano da se djelatne vojne osobe kolektivno osiguravaju od posljedica nesretnog slučaja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske (članak 126. stavak 1. ZSOSRH-a), a pravilima o materijalnoj odgovornosti Republike Hrvatske (članak 193. ZSOSRH-a) da za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska (stavak 1.), da za ostale štete počinjene u vezi s obavljanjem službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi šteta (stavak 4.), da o zahtjevu oštećenika da mu Republika Hrvatska nadoknadi štetu odlučuje nadležni sud (stavak 5.) i da iznimno od odredbi stavaka 4. i 5. tog članka, oštećeniku pripadniku Oružanih snaga ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz članka 126. tog Zakona (stavak 6.).

13. Iz navedenih odredbi proizlazi, kako je to zaključio i prvostupanjski sud (točka 10. obrazloženja) da se iznimka iz odredbe članka 193. stavka 6. ZSOSRH-a, na koju se poziva tuženica, ne odnosi ne štete koju pripadnik Oružanih snaga u službi ili u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama (za tu štetu tuženica odgovara po općim propisima o naknadi štete /članak 193. stavak 4. ZSOSRH-a/), a niti da je tom odredbom isključeno pravo oštećene vojne osobe na štetu, koja nije osigurana policom kolektivnog osiguranja. S obzirom na sadržaj pravila iz članka 193. i članka 126. ZSOSRH-a za zaključiti je da su ista usmjerena na ograničenje (umanjenje) prava oštećene vojne osobe za onaj iznos štete koji je osiguran policom kolektivnog osiguranja, a ne apsolutno isključenje prava na štetu prema općim propisima, kako to tvrdi tuženica.

13.1. Tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosila činjenice i prigovore, niti predlagala izvođenje dokaza vezano za eventualno umanjenje štete na koju je po njoj tužitelj imao pravo po kolektivnom osiguranju, na što se u biti referirao i prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazloženja presude.

3 Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/2013., 75/2015., 50/2016., 30/2018., 125/2019., 155/2013., 158/2023., 14/2024., u daljnjem tekstu: ZSOSRH-a) 14. Prema tome, kako je nesporno tužitelj u prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u sanitetskom vozilu, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tuženice (Ministarstvo obrane), te kako je šteta nastala u vezi sa pogonom tog vozila, to za predmetnu štetu tužitelju odgovora tuženica prema općim pravilima o odgovornosti za štetu trećima (članak 1069. stavak 1. i 4. ZOO-a[4] ), kojim je propisano da za štetu koju pretrpi treća osoba u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik (stavak 1.) i da se trećom osobom smatra oštećenik koji ujedno nije vlasnik vozila, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (stavak 4.).

15. Neosnovano je i ustrajavanje tuženice na prigovoru oslobođenja od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a. To iz razloga što se AR (vojna osoba kojom se tuženica kao vlasnica poslužila pri uporabi sanitetskog vozila) ne smatra trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO-a) i što za odluku o odštetnoj odgovornosti tuženice u predmetnoj parnici nije odlučno što je AR pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-34/2020-30 od 1. listopada 2020. proglašen krivim AR (ta činjenica je relevantna za odnos tuženice i AR /članak 193. stavak 2. i 3. ZSOSRH-a/).

16. Neargumentirano, a time i neosnovano tuženica osporava visinu dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude (pravična novčana naknada - 54.500,00 kuna / 7.233,39 eura, tuđa pomoć i njega - 6.600,00 kuna / 875,97 eura, troškovi liječenja - 5.000,00 kuna / 663,61 eura).

17. Djelomično osnovano tužitelj osporava prvostupanjsku presudu u dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 3.766,61 eura na ime pravične novčane naknade - neimovinske štete (preko iznosa od 20.057,14 eura / 151.120,52 kuna do iznosa od 23.823,75 eura / 179.500,04 kuna).

18. Odredbom članka 1100. ZOO-a je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.) i da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

19. Iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a proizlazi da pravična novčana naknada nije naknada štete koja bi bila mjerljiva sa troškovima života i rada, niti kazna za štetnika, već zakonom priznata činidba zadovoljenja oštećenom, visina koje se određuje posebnom pažnjom, na temelju mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti u svakom konkretnom slučaja.

20. Mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja (rođen **.**.1998. po zanimanju računalni tehničar, u vrijeme štetnog događaja imao 21 godinu) pored teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 30. kolovoza 2019. (iščašenje zgloba lijeve ključne kosti, prijelom poprečnih nastavaka 5., 6. i 7. prsnog 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a).

kralješka, prijelom 7. rebra desno, nagnječenje pluća, prijelom kruna zuba 1.1, 2.1, 3.1, 4.1, posjekotine gornje usne) su:

fizičke boli (jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 35 dana, kontinuirano blagog 60 dana), i neugodnosti u liječenju od ozljeda (bolničko liječenje uz repoziciju i fiksaciju iščašenog zgloba lijeve ključne kosti i lopatice, saniranje ozljeda po specijalisti ORL, izlaganje RTG snimanju, provođenje fizikalne terapije);

strah (sekundarni jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, blagog u vidu tjeskobe i zabrinutosti za ishod liječenja naredna 2 mjeseca);

duševna bol zbog trajno smanjene životne aktivnosti od 10% (povremeni bolovi u području lijevog ramena, osobito pri manjim naporima i pri promjeni vremena, redoviti bolovi pri pokušaju ležanja na trbuhu, bolovi duž prsne kralježnice osobito nakon dužeg sjedenja, problemi s disanjem u situacijama izlaganja većim naporima, otežana konzumacija tvrde hrane);

i duševna bol zbog naruženosti blažeg stupnja (postoperativni ožiljak na lijevom ramenu oko 5 cm nešto bljeđi od okolno kože, manji ožiljci na usni, te ožiljak od 5 mm s unutarnje strane usne).

21. Za mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti nije mjerodavno samo trajanje i intenzitet boli, već i karakter ozljeda koje je tužitelj pretrpio i druge neugodnosti prilikom liječenja, zatim nije presudan postotak opsega tjelesnog oštećena, već trajne posljedice ozljeđivanja i način na koji se manifestiraju, odnosno kako utječu na opće životne sposobnosti tužitelja, a pri čemu treba imati u vidu i starost tužitelja u vrijeme štetnog događaja (21 godina), a niti je stupanj naruženosti neovisan od bitnih elemenata za ocjenu psihičkih patnji tužitelja, od kojih su najvažniji dob tužitelja i lokalitet ozljede, uz uvažavanje pravila iskustva da sama spoznaja o naruženosti, pogotovo kad je uočljiva drugim osobama ima za posljedicu kod tužitelja osjeća neugodnosti, a u vezi s tim i osjećaj manje vrijednosti prema ostalima ljudima, koji taj nedostatak nemaju.

22. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i psihičko zdravlje, osnova su za zaključak da je novčana satisfakcija u ukupnom iznosu od 11.000,00 eura pravična i realna, odnosno da je tuženica pored dosuđenog iznosa po prvostupanjskom sudu (54.500,00 kuna / 7.233,39 eura) dužna isplatiti tužitelju po osnovi pravične novčane naknade i daljnji iznos od 3.766,61 eura (ukupno 11.000,00 eura) sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2019. do isplate (dospjelost i tijek zateznih kamata nisu sporni). U tom dijelu je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjeno odredba članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

23. Preko iznosa od 11.000,00 eura / 82.879,50 kuna do iznosa od 31.057,14 eura / 234.000,00 kuna, za iznos od 20.057,14 eura / 151.120,52 kune , zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu nije osnovan jer nije u skladu sa navedenim ciljem kojemu služi ta naknada, niti je spojiv sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da je tužbeni zahtjev "postavio upravo vodeći računa o svim ključnim činjenicama i da je upravo takav tužbeni zahtjev, … prvostupanjski sud morao usvojiti i to u cijelosti.", odnosno da je u tom dijelu pogrešno primijenjena odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

24. Pravilno je pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete - za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 875,97 eura / 6.600,00 kuna i za troškovi liječenja preko iznosa 663,61 eura / 5.000,00 kuna, a koji dio presude tužitelj posebno niti ne osporava (ne navodi eventualne povrede i propuste koje je po njemu počinio prvostupanjski sud kad odbio zahtjev za naknadu imovinske štete preko dosuđenog iznosa).

25. Djelomično pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu odluke o troškovima izvođenja medicinskog vještačenja, koje je nesporno platio tužitelj, na što isti opravdano ukazuje. To iz razloga, što se bez izvođenja tog dokaza nisu mogle utvrditi odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke, odnosno što neovisno o uspjehu u parnici, tužitelju pripada na teret tuženice, taj trošak u cijelosti.

26. Konačno je izmijenjeni uspjeh stranaka u parnici zbog čega je o troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odlučeno primjenom odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 151. stavkom 1. i 2., člankom 155. i člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, u granicama postavljenog zahtijeva (list 122. spisa - 47.125,00 kuna / 6.254,56 eura).

27. Tužitelj je u parnici uspio sa 68,97% (100% osnova + 37,94% visina = 137,94% : 2 = 68,97%), a tuženica sa 31,03 %, što znači da je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku, koji su bili potrebni, u omjeru od 37,94 %.

28. Prema vrijednosti predmeta spora od 33.047,98 eura / 249.000,00 kuna i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. 37/2022., u daljnjem tekstu: OT) potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.986,26 eura / 22.500,00 kuna (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 250 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT/, prigovora od 11. ožujka 2021. protiv naloga za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 2.840,00 kuna - 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, za zastupanje na ročištima 29. srpnja 2021., 1. listopada 2021., 28. veljače 2022., 7. srpnja 2022. i 26. rujna 2022. od po 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 1800 bodova x 10,00 kuna /Tbr. 50. OT/ = 18.000,00 kuna + 4.500,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 22.500,00 kuna / 2.986,26 eura).

29. Podnesci tužitelja od 27. siječnja 2021. i 13. travnja 2022. s obzirom na svrhu podnošenja nisu pripremni niti dispozitivni, i kao takvi nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

30. Tužitelj je platio trošak izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 1.077,58 eura / 8.119,00 kuna, ali ne i daljnji iznos od 881,00 kuna, koji zahtijeva i nije imao izdataka vezano za sudske pristojbe.

31. Dakle, tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku, pripada pravo na nagradu na teret tuženice u iznosu od 1.126,15 eura (37,94% od 2.968,26 eura).

32. Pored toga, i neovisno o uspjehu u parnici, tuženica je dužna naknaditi tužitelju i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.077,58 eura / 8.119,00 kuna, koji je isti platio (list 94. i 112. spisa), odnosno ukupan trošak prvostupanjskog postupka koji iznosi 2.203,73 eura / 16.604,00 kuna s tim da zatezne kamate na trošak dosuđen po prvostupanjskom sudu teku od donošenja te odluke (4. studenog 2022.), a od 21. siječnja 2025. na trošak dosuđen po drugostupanjskom sudu (članak 151. stavak 3., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

33. Zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 4.050,83 eura / 30.521,00 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka (preko iznosa od 2.203,73 eura / 16.604,00 kuna do iznosa od 6.254,56 eura / 47.125,00 kuna) nije osnovan jer nije u skladu sa ostvarenim uspjehom u parnici, poduzetim radnjama i stvarno učinjenim izdacima vezano za vještačenje i sudske pristojbe.

34. U žalbenom stadiju postupka, vezano za osporavanje odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio sa 15,51 % (3.766,61 eura / 28.379,52 kuna : 24.275,00 / 182.900,00 kuna x 100 = 15,51%).

35. Razmjerno tom uspjehu tužitelju pripada pravo na nagradu za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku na teret tuženice, u iznosu od 80,41 eura / 605,85 kuna (15,51% od 518,45 eura / 3.906,25 kuna - Tbr. 10/1. - 312,5 bodova x 10,00 kuna = 3.125,00 kuna + 781,25 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 3.906,25 kuna / 518,45 eura).

36. Tužitelj nije imao trošak sudske pristojbe na žalbu pa je i u tom dijelu zahtjev neosnovan.

37. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadu trošak žalbe iz navedenih razloga nije osnovan za daljnji iznos od 438,04 eura (preko iznosa od 80,41 eura do iznosa od 518,45 eura).

38. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

39. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju:

- na ime naknade štete suđene po prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu, ukupan iznos od 12.539,58 eura (pravična naknada - 11.000,00 eura + tuđa pomoć i njega - 875,97 eura + troškovi liječenja 663,61 eura) sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2019. do isplate;

- i na ime troškova predmetne parnice ukupan iznos od 2.284,14 eura (prvostupanjski postupak - 2.203,73 eura, drugostupanjski - 80,41 eura) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.065,43 eura / 8.027,50 kuna (suđen po prvostupanjskom sudu) od 4. studenog 2022. do isplate, a na iznos od 1.138,30 eura /8.576,52 kune (suđen po drugostupanjskom sudu) od 21. siječnja 2025. do isplate (članak 151. stavak 3., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a),

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 2. za stavak IV. - VI.).

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović