Poslovni broj: Usž-3504/24-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UŽ i LŽ, oboje iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Radić d.o.o., Split, Poljička cesta 26D, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Runjaninova 2, Zagreb, radi privremene obustave radova na kulturnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1524/2023-6 od 26. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1524/2023-6 od 26. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/23- 02/0048, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-2 od 24. travnja 2023. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/22-01/0220, URBROJ: 532-05- 02-15/1-22-2 od 27. srpnja 2022., kojim se privremeno obustavljaju radovi izgradnje objekta na zem.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], vlasništvo tužitelja, jer se izvode bez posebnih uvjeta i prethodnog odobrenja Konzervatorskog odjela u Splitu, a protivno mjerama zaštite zone A zaštićene Arheološke zone Solina (Z-3936), uz daljnja popratna utvrđenja.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navode da pobijana presuda, u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ne sadrži obrazloženje u vezi sporne činjenice provođenja zakonite identifikacije nekretnine, da nije jasno koju dokumentaciju je sud pregledao, koje dokaze je izveo i kako ih je ocijenio. U bitnom, smatraju da je identifikaciju nekretnine provela osoba koja za to nema stručna znanja, a što je suprotno odredbi članka 65. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Sud se u obrazloženju presude poziva na zapisnik koji je sastavio diplomirani arheolog, bez navođenja njegovog imena, pa je presudu nemoguće ispitati. Drže da je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a jer je, odbijanjem dokaza saslušanjem tužitelja i provođenjem očevida uz sudjelovanje vještaka, povrijeđeno pravo tužitelja na dokazivanje i izjašnjavanje te pravo na pristup sudu. Netočno je da je tužiteljima bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika. Sud nije obrazložio zašto su tužbeni navodi paušalni. Slijedom navedenog, predlažu ukinuti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnome navodi da je identifikacija nekretnine obavljena neposrednim očevidom službene osobe i nastavno usporedbom zemljišta u naravi s pripadajućim katastarskim i zemljišnoknjižnim podacima. Osim toga, u obrazloženju pobijanog rješenja je jasno i opisno navedeno o kakvom se objektu radi. Tužitelji su upisani zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine i stoga su, temeljem odredbe članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22., dalje: ZZOKD), kao vlasnici odgovorni za sve promjene na kulturnom dobru, slijedom čega im je pravilno naložena obustava radova. Ističe da se rješenje u konkretnoj upravnoj stvari može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Osporava žalbene prigovore glede potrebe provođenje očevida po vještaku odgovarajuće struke i s tim u vezi upućuje na dosljednu upravnosudsku praksu. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje uvidom u isprave koje prileže spisu predmeta, dostavljene od strane tužitelja tijekom spora i u isprave iz dostavljenog spisa tuženog tijela, a iz kojih proizlazi da su na nekretnini u vlasništvu tužitelja, koja se nalazi u zoni A zaštićene Arheološke zone Solina i kao takva je zaštićeno kulturno dobro, izvedeni radovi bez posebnih uvjeta i prethodnog odobrenja Konzervatorskog odjela u Splitu.

8. Navedena činjenica utvrđena je očevidom obavljenim dana 8. veljače 2023., o čemu spisu predmeta prileži zapisnik službene osobe nadležnog konzervatorskog odjela, dipl. arheologa CŽ, kojom prilikom su i napravljene fotografije izvedenih radova koje prileže spisu predmeta.

9. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju su ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 73. stavka 1. ZZOKD-a, kojom su radovi na kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra, bez propisanog prethodnog odobrenja, sankcionirani privremenom obustavom izvođenja takvih radova.

10. Temeljem navedene zakonske odredbe, rješenje o privremenoj obustavi radova može se donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke pa žalbeni prigovor o nesudjelovanju tužitelja u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika, nije osnovan. Ovo tim više jer im je u postupku pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu, a i sudjelovanjem u upravnom sporu, slijedom čega je neosnovan i žalbeni prigovor o povredi prava na pristup sudu.

11. Što se tiče prigovora da nije proveden predloženi dokaz (vještačenje) radi identifikacije nekretnine u smislu odredbe članka 65. ZUP-a, valja navesti da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je očevid, a time i identifikaciju sporne nekretnine koja je prvostupanjskim rješenjem detaljno opisana, izvršila stručna osoba nadležnog konzervatorskog odjela. Osim toga, tužitelji žalbenim prigovorima nisu doveli u sumnju da se ne bi radilo o nekretnini u njihovom zemljišnoknjižnom vlasništvu, odnosno da bi se privremena obustava radova odnosila na neku drugu nekretninu u vlasništvu trećih osoba.

12. Konačno, valja reći da je prvostupanjski upravni sud presudu dostatno i valjano obrazložio, u smislu odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a, jer je dao razloge zbog kojih je rješenje tuženika ocijenio zakonitim, pa žalbene prigovore istaknute u tom smjeru ovaj Sud nalazi neosnovanima.

13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović