Poslovni broj: Usž-2047/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3749/2022-10 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3749/2022-10 od 16. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-04/297, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 26. listopada 2022. (točka I. izreke), poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/16-008/5042, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-4-IS od 15. lipnja 2021. (točka II. izreke) te se poništava rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-02/16-008/5042, URBROJ: 251-13-32-1/004-21-2-IS od 14. svibnja 2021. (točka III. izreke).
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. lipnja 2021., a kojim rješenjem je zamijenjeno ranije rješenje istog tijela od 14. svibnja 2021. te je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 753,23 m[3] , u iznosu od 21.693,02 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja. Prethodnim prvostupanjskim rješenjem od 14. svibnja 2021., tužitelj je utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za istu građevinu, u iznosu od 24.103,36 kn.
2. Tuženik i zainteresirana osoba (dalje u tekstu: žalitelji) osporenu presudu pobijaju iz identičnih razloga, navodeći da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Naglašavaju kako je upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut za vrijeme važenja ranijeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. – dalje u tekstu: ZKG/95), a kojim Zakonom nije propisan prekluzivan rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Drže da je u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.
– dalje u tekstu: ZUP), predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti na dan kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa, a koje podatke mu je dostavilo upravno tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju od 17. studenog 2014. Predmetni zahtjev za obračun komunalnog doprinosa prvostupanjsko tijelo je zaprimilo prije 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG/18), koji se stoga u konkretnom slučaju ne primjenjuje, što proizlazi i iz članka 126. stavka 1. ZKG/18 (prijelazne i završne odredbe). Žalitelji se pritom pozivaju na niz presuda ovoga Suda u vezi shvaćanja o tome kada se predmetni upravni postupak smatra pokrenutim, odnosno na ustaljenu upravnosudsku praksu prema kojoj se na zastaru izvršenja komunalnog doprinosa primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, a ne Opći porezni zakon. Slijedom izloženog, žalitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbe, poništiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tužitelj, u odgovoru na žalbe, drži žalbene navode u cijelosti neosnovanim iz razloga jer je potraživanje za komunalni doprinos u zastari. Uz odgovor dostavlja potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja od 10. kolovoza 2021., kojom se potvrđuje da nije ostvario stambeno zbrinjavanje dodjelom stana, stambenog kredita ili financijske potpore, a temeljem koje potvrde drži da ima pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za dva priznata člana kućanstva. Iako to izrijekom ne navodi, iz sadržaja odgovora proizlazi da predlaže ovom Sudu odbiti žalbe.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud ispravno postupio kada je, pravilnom primjenom ovdje mjerodavnog ZKG/18 i Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje u tekstu: OPZ), poništio osporena upravna rješenja zbog nastupanja zastare za utvrđivanje predmetnog komunalnog doprinosa.
6. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, žalitelji pogrešno smatraju da je u konkretnom slučaju postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa za zgradu ozakonjenu rješenjem o izvedenom stanju od 17. studenoga 2014. (pravomoćno 22. prosinca 2014.) trebalo provesti primjenom odredaba ZKG/95, a što se obrazlaže time da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti na dan kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke za obračun komunalnog doprinosa, a koje podatke je Odjel za graditeljstvo dostavio prvostupanjskom tijelu dopisom od 25. kolovoza 2015., kada je bio na snazi citirani ZKG/95.
7. Ovo iz razloga jer za takvo stajalište nema temelja u odredbi članka 40. stavka 3. ZUP-a, u smislu koje odredbe prvu radnju u postupku, koji se pokreće po službenoj dužnosti, treba učiniti službena osoba tijela nadležnog za obračun komunalnog doprinosa, ovdje prvostupanjskog tijela, a koja je takvu radnju, prema podacima sveza spisa, obavila nakon stupanja na snagu ZKG/18, slijedom čega je predmetnu upravnu stvar valjalo riješiti primjenom tog Zakona. Takvo stajalište ovaj Sud je već izrazio u više ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj: Usž-3581/2024-2 od 5. studenoga 2024., Usž-3767/2023-2 od 21. svibnja 2024., Usž-4230/22-2 od 7. veljače 2023. i dr.), zbog čega pozivanje žalitelja na izrijekom navedene presude nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporene presude.
8. S obzirom da ZKG/18 glede pitanja zastare upućuje na primjenu OPZ-a, a što je sve valjanim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud, to su u osporenoj presudi pravilno primijenjene odredbe o zastari, koja je u konkretnom slučaju počela teći 1. siječnja 2015. i, protekom roka od šest godina, nastupila 1. siječnja 2021., a čemu žalitelji posebno niti ne prigovaraju.
9. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbe odbiti kao neosnovane.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
