Poslovni broj: Usž-1197/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AUTOTRANSPORT d.d., Šibenik, Velimira Škorpika 6, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Zagreb, Prisavlje 14, radi nadoknade dijela troška dizelskog goriva koje koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1947/2023-8 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1947/2023-8 od 18. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 402-01/23-03/49, URBROJ: 378-23-9 od 11. srpnja 2023., kao i zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak dizelskog goriva kako je zatraženo tužbom. Navedenim rješenjem tuženika odbacuje se zahtjev tužitelja za nadoknadu dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika za mjesece siječanj i veljaču 2023. godine.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima ističe da je sud pobijanu presudu donio isključivo primjenom članka 4. stavka 1. Uredbe o nadoknadi dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika ("Narodne novine", broj: 104/22. – dalje u tekstu: Uredba), te na pogrešnom stavu da neposjedovanje rješenja nije bila zapreka tužitelju da zahtjev podnese do propisanog roka, u kojem bi slučaju, po zaprimanju rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave kojim se odobrava povrat plaćene trošarine, podneseni zahtjev upotpunio te bi, da je postupio na navedeni način, upravno tijelo koje rješava zahtjev sukladno članku 47. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), zaključkom pozvalo tužitelja da rješenje dostavi u određenom roku, što je obveza službene osobe koja postupa po zahtjevu. Tužitelj smatra da je sud propustio primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Uredbe, prema kojem korisnici prava na nadoknadu dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika pravo na nadoknadu dokazuju rješenjem Ministarstva financija – Carinske uprave kojim se odobrava povrat plaćene trošarine, a da se podatak o broju litara za koje je tim rješenjem utvrđeno pravo povrata trošarine smatra temeljem za obračun i isplatu nadoknade dijela troška dizelskog goriva. Nadalje, sud je propustio primijeniti i odredbu članka 4. stavka 3. Uredbe, prema kojoj zahtjev u prilogu mora sadržavati presliku rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave kojim se odobrava povrat plaćene trošarine za razdoblje i količine goriva iz zahtjeva. Slijedom izloženog, tužitelj smatra da nije mogao postupiti sukladno citiranim odredbama Uredbe i, bez rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave koje predstavlja temelj za obračun i nadoknadu dijela troška dizelskog goriva i koje mora biti priloženo uz zahtjev, podnijeti tuženiku zahtjev za nadoknadu dijela troška dizelskog goriva. Bez navedenog rješenja, štoviše, tužitelj nije bio u mogućnosti u zahtjevu definirati podatak o broju litara dizelskog goriva. S obzirom na izloženo, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim. Upire na članak 4. stavke 1. i 4. Uredbe, kojima je propisano da korisnici prava pisani zahtjev za nadoknadu dijela troškova podnose Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture tromjesečno, najkasnije do 30. lipnja 2023., te da će zahtjevi podneseni nakon 30. lipnja 2023. biti odbačeni kao nepravodobni. Iz članka 3. stavka 2. Uredbe proizlazi da korisnici prava nadoknade dijela troška dizelskog goriva svoje pravo na nadoknadu dokazuju rješenjem Ministarstva financija – Carinske uprave kojim se odobrava povrat plaćene trošarine, a koji se prilaže kao dokaz uz zahtjev za nadoknadu. Dakle, Uredbom je izričito propisan prekluzivni rok za poduzimanje određene pravne radnje te je tužitelj svoj zahtjev za nadoknadu dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika morao podnijeti najkasnije 30. lipnja 2023. godine, a što nije učinio, jer je zahtjev za mjesec siječanj – predao pošti dana 4. srpnja 2023., dok je zahtjev za mjesec veljaču 2023. – predao pošti 5. srpnja 2023., te je na taj način zakasnio predati zahtjev u roku propisanom člankom 4. stavkom 4. Uredbe. Iznoseći i druge razloge, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno provjerio i ocijenio činjenice i činjenično stanje te, konačno, pravilno odbio tužbeni zahtjev, slijedom čega predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, nije sporno u ovoj stvari, jer to tužitelj žalbenim navodima niti ne pobija, da je zahtjeve za nadoknadom dijela troška dizelskog goriva koje se koristi u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika za mjesec siječanj 2023. podnio 4. srpnja 2023., a za mjesec veljaču 2023. dana 10. srpnja 2023., dakle da nije postupio sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe, kojim je izričito propisano da se zahtjevi po toj osnovi podnose mjesečno, najkasnije do 30. lipnja 2023., zbog čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu stavka 4. iste odredbe, prema kojoj se zahtjevi podneseni nakon 30. lipnja 2023. odbacuju kao nepravodobni.
7. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava pravno odlučne činjenice u ovoj stvari, već u biti iznosi razloge kojima opravdava zakašnjenje, a koji razlozi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari jer nisu na zakonu utemeljeni.
8. Činjenica, naime, da tužitelj nije ishodio rješenje nadležnog Ministarstva financija – Carinske uprave do 30. lipnja 2023., i po ocjeni ovoga Suda, nije zapreka za podnošenje zahtjeva tuženiku u propisanom roku, na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo već i prvostupanjski sud osnovano otklanjajući tužbene prigovore s tim u vezi, a koje tužitelj ponavlja i u žalbi.
9. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješenje ove stvari.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
