REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-540/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Sene Midžić Putigna, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika LĆ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja IĆ podnesenoj putem punomoćnika Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-128/2017-60 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja IĆ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-128/2017-60 od 8.ožujka 2024. temeljem odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik LĆ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj IĆ obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura, te troškove postupka sudsko-medicinsko vještačenje i pristup vještaka na raspravu u iznosu od 979,49 eura, troškove radiološkog vještačenja i pristup vještaka na raspravu u iznosu od 882,16 eura s osnova nužnih izdataka optuženika, te nužnih izdataka i nagrada njegovog branitelja o kojima će sud temeljem odredbe čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi oštećenik kao tužitelj IĆ putem punomoćnika Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

3. U odgovoru na žalbu optuženik LĆ podnesenom putem branitelja Milenka Škrleca, odvjetnika iz Rijeke s prijedlogom da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. U odgovoru se ističe da je provedenim dokazima utvrđeno da oštećenik nije zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a da je za kazneno djelo tjelesne ozljede nastupila zastara. Razlozi koje je prvostupanjski sud dao da su jasni i ničim nisu dovedeni u pitanje.

4. Žalba oštećenika kao tužitelja IĆ nije osnovana.

5. Žalitelj oštećenik kao tužitelj IĆ smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka jer da je nejasno i nerazumljivo zbog čega je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci presude. Sadržaj da se svodi na citiranje provedenih dokaza, a iz obrazloženja da nije jasno zašto prvostupanjski sud prihvaća kao stručna i logična očitovanja vještaka sudske medicine koja su u suštini proturječna provedenim dokazima. Vještak sudske medicine da ni sa stručne ni sa elementarno logične strane nije otklonio proturječnosti. Nalaz da odstupa od sadržaja medicinske dokumentacije oštećenika IĆ sačinjeno od specijaliste otorinolaringologa, te iskaza koji je dao svjedok dr.ŠĆ specijalista otorinolaringologije.

6. Suprotno navodima žalitelja oštećenika kao tužitelja IĆ prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge, te presuda nije nerazumljiva. Prvostupanjski sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr.NĆ, kao i analizirao svu dokumentaciju i izvedene dokaze te su zaključci prvostupanjskog suda jasni i nisu proturječni. Okolnost što žalitelj smatra da je vještak sudske medicine trebao donijeti drugačiji zaključak na osnovu dokumentacije koju je pribavio oštećenik kao tužitelj te vezano uz iskaz svjedoka da se Operil kapi koriste za stezanja krvnih žila, a da se terapija koristi radi lakšeg disanja ne upućuje na to da su zaključci prvostupanjskog suda temeljeni na nalazu i mišljenju vještaka nelogični. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Okolnost što žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi činjenice na drugačiji način predstavlja žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalba ni iz te osnove nije osnovana.

7. Žalitelj oštećenik kao tužitelj IĆ prvenstveno osporava zaključak vještaka sudske medicine da povreda koju je oštećenik zadobio ne predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Prvostupanjski sud dao je valjane razloge zbog čega prihvaća nalaz vještaka sudske medicine dr.NĆ da utvrđen prijelom nosne kosti sa dizlokacijom zbog okolnosti što u dokumentaciji nije bio evidentiran poremećaj funkcije disanja nosa, ne predstavlja tešku tjelesnu povredu. Žalitelj se poziva na terapiju koju je primio oštećenik, te navod specijaliste otorinolaringologa dr.AĆ da se kapi Operil koje su propisane oštećeniku koriste za stezanje krvnih žila u nosu, za zaustavljanje krvarenja zbog oštećenja sluznice, a da se terapija Maxitrol kapima koje u sebi imaju kortikosteroide koriste radi lakšeg disanja. Dr.ŠĆ da je decidirano potvrdio da se takva terapija ne bi primjenjivala da sluznica nije bila otečena, a da takva sluznica uvijek dovodi do otežanog disanja. Stoga žalitelj smatra da je zapravo izričito potvrđeno da je kod oštećenika kao tužitelja postojalo otežano disanje kojeg je vještak sudske medicine apostrofirao kao ključni element za kvalifikaciju teške tjelesne ozljede.

8. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud cijenio zaključke nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr.NĆ kojeg je i više puta ispitao na raspravi. Vještak dr.NĆ je naznačio da je manualna repozicija slomljenih kostiju nosa vršena od strane specijalista ORL dana 22. veljače 2014. nakon čega je izvršena imobilizacija flasterom. Navedeno da nije automatski kvalifikatorni element teške tjelesne ozljede. Povredu vještak dr.NĆ nije kvalificirao kao tešku tjelesnu ozljedu obzirom vještak nije utvrdio da je došlo do teškog oštećenja funkcije važnog dijela tijela, niti teškog oštećenja zdravlja, kao i apstraktna opasnost po život što bi predstavljalo kvalifikatorne elemente teške tjelesne ozljede, a zbog čega je po pravilima vještačenja sudske medicine kvalificirao ozljedu kao ozljedu lakšeg oblika.

9. Svoj zaključak da u konkretnom slučaju kod oštećenika kao tužitelja IĆ nije postojala poremećena funkcija disanja na nos, vještak sudske medicine dr.NĆ temelji na nalazu specijaliste sa lista 11 spisa od 22. veljače 2014. te je izričito naveo da se prilikom vještačenja ne može zaključivati što je specijalist mislio tijekom pregleda i liječenja već čitati ono što je napisao u nalazu. Vještak dr.NĆ je izvršio i uvid u medicinsku dokumentaciju koja je uložena u spis na glavnoj raspravi 23. lipnja 2021., a sačinjena je više godina nakon ozljeđivanja oštećenika kao tužitelja IĆ sa lista 84 spisa koji sadrži mišljenje AĆ da se radi o teškoj tjelesnoj povredi. Vještak je na raspravi raspolagao i dokumentacijom sa lista 85 spisa radiološkim nalazom. Međutim, na osnovu sadržaja dokumentacije koju je sačinio liječnik specijalista ORL neposredno nakon ozljeđivanja oštećenika sa lista 11 spisa vještak dr.NĆ ostao je pri nalazu da u njemu nisu evidentirani simptomi od značaja za kvalifikaciju teške tjelesne ozljede.

10. Žalitelj se poziva na terapiju koju je oštećenik primao iz koje proizlazi kako je imao oštećenik kao tužitelj otežanu funkciju disanja. Međutim, vještak sudske medicine dr.NĆ izričito je naznačio da nije u mogućnosti vještačiti indikacije i način liječenja jer da terapija nije odlučujuća za kvalifikaciju teške tjelesne povrede. Vještak dr.NĆ je izričit da iz dokumentacije koja je sačinjena neposredno nakon događaja ne proizlaze elementi koji bi uticali na kvalifikaciju teške tjelesne povrede. Pregledom liječnika u jedinici za hitnu medicinu utvrđeno je oticanje nosa, a nakon radiološkog snimanja utvrđen prijelom nosnih kostiju bez da je radiolog evidentirao pomak. Na specijalističkom pregledu u ORL u nalazu sa liste 11 spisa, naznačeno je da je pregledom izvana nosna piramida pomaknuta u desno sa laganom oteklinom hrbta nosa i palpatornu bolnost nosa, te se čuju krepitacije. U tom nalazu sa lista 11 spisa, kao i u nalazu sa lista 115 spisa nije evidentiran poremećaj funkcije disanja na nos. Zbog toga što on u dokumentaciji nije evidentiran vještak ga nije utvrdio pri kvalifikaciji ozljede. Obzirom da specijalista ORL ni liječnik u Hitnom traktu nisu naveli poremećaj disanja na nos odnosno uz postojanje prijeloma nosnih kostiju opisali i poremećaj funkcije važnog dijela tijela onda je vještak sudske medicine dr.NĆ bio mišljenja da ne može ozljedu kvalificirati kao tešku tjelesnu ozljedu.

11. Dokumentacija na koju se žalitelj poziva ne dovodi u pitanje način ocjene nalaza i mišljenja vještaka budući se vještak dr.NĆ na nju osvrnuo, te je prihvaćanjem njegovog nalaza prvostupanjski sud valjano utvrdio činjenice. Dokumentacija koju je sačinio docent ŠĆ **.**.2021. sačinjena je više godina nakon događaja na osnovu izjave oštećenika kao tužitelja da je po događaju otežano disao na lijevu nosnicu. Na osnovu te izjave ŠĆ je označio da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Iz iskaza AĆ sa rasprave proizlazi da se on ne sjeća što je utvrdio pri pregledu kada je sačinio dokumentaciju sa lista 11 spisa, te nije znao odgovoriti zbog čega nije naveo u medicinskoj dokumentaciji od 22. veljače 2014. kada je zaprimio oštećenika u hitnoći da bi oštećenik otežano disao već je to učinio tek nekoliko godina kasnije. Naveo je da je osjećaj poremećaja disanja subjektivan te da na 90 % osoba ima određeni stupanj devijacije septuma, a za objektivno mjerenje osjećaja disanja se koristi rinomanometrija, te bi trebalo za davanjem određenog mišljenja o stupnju otežanog disanja usporediti nalaze rinomanometrije prije i poslije ozlijede. Terapija Operilom i Maxitrolom da se provodi kako bi se sluznica stisnula i da bi došlo do lakšeg disanja, a ukoliko ne bi bila ista otečena da se ne bi ni primjenjivala. Terapija Operilom da se pripisuje uvijek kada dolazi do udarca u nos neovisno da li je došlo do pomaka.

12. Vještak dr.NĆ je ponovno saslušan te u dopuni vezano uz iskaz svjedoka AĆ ostao je pri nalazu i mišljenju kako je stav sudskih medicinara da se pri vještačenju tjelesnih ozljeda strogo pridržavaju raspoložive medicinske dokumentacije, te da se samo kada postoje objektivno utvrđeni znakovi ozljede dijagnoza može prihvatiti kao ozljeda u sudsko-medicinskom smislu. Izričito upitan da li postoje elementi za promjenu njegovog ranijeg mišljenja naveo je da u specijalističkom pregledu svjedok ŠĆ od 22. veljače 2014. nije evidentirao oštećenje funkcije važnog dijela tijela tj. usprkos postojanju traume nosa nije evidentiran poremećaj funkcije važnog dijela tijela. Svjedok ŠĆ da se nije sjećao točnog pregleda ni točnog funkcionalnog stanja nosa, a iz terapeutskih postupaka i nalaza od 16. travnja 2021. da nije moguće sa sigurnošću utvrditi teško oštećenje i oslabljenu funkciju važnog dijela tijela. Pri tom je vještak pojasnio da se medicinski pojmovi ne mogu automatski prevoditi u kvalifikaciji tjelesnih ozljeda, jer su kvalifikacije tjelesnih ozljeda u kaznenom postupku određene zakonskim kriterijima kojih se vještaci sudske medicine strogo pridržavaju. Strogim pridržavanjem podataka iz raspoložive medicinske dokumentacije vještak sudske medicine dr.BĆ je mišljenja da nije moguće kvalificirati tešku tjelesnu ozljedu. Ukoliko je oštećenik uistinu imao poremećaj funkcije slomljenog nosa, a liječnik to nije evidentirao, to bi moglo predstavljati grešku liječnika, ali je kvalifikaciju ozljede moguće izvršiti isključivo temeljem analize raspoložive medicinske dokumentacije. Ni radiolog ni kliničar koji su vršili pregled oštećenika kao tužitelja IĆ nakon događaja nisu opisali funkciju ozlijeđenog nosa kao važnog dijela tijela, pa ni vještak ne može utvrditi iz te dokumentacije različito od onog što je u njoj napisano. Iako se deduktivno može zaključiti da je terapija lijekovima bila usmjerena smanjenju oticanja sluznice nosa, takvo oticanje sluznice nosa nitko od liječnika u medicinskoj dokumentaciji nije evidentirao niti opisao. Vještak dr.NĆ je naveo kako ni ORL nije nigdje napisao da tragovi krvi desno u nosu proizlaze iz ozljede sluznice niti je bilo što napisao vezano uz izgled sluznice nosa niti je evidentirao otežano disanje, a da zaostali tragovi krvi ne moraju nužno biti posljedica oštećenja sluznice. Uz to da su i tragovi krvi nedostatno opisani te vještak nije mogao zaključiti koliko je bilo krvi. Temeljem liječničke dokumentacije sačinjene neposredno nakon događaja vještak sudske medicine dr.NĆ nije mogao kao što je to pojasnio okvalificirati ozljedu kao tešku. Svjedok ŠĆ se nije više sjećao konkretnog pregleda, a dokumentacija na koju se poziva žalitelj je dokumentacija koja je sačinjena više godina nakon događaja, zasnovana na izjavi oštećenika kao tužitelja IĆ o otežanom disanju. Vještak sudske medicine nije raspolagao objektivnim parametrima zbog kojih bi mogao izmijeniti svoj nalaz i mišljenje vezano uz kvalifikaciju teške tjelesne povrede.

13. Stoga žalitelj nije doveo u pitanje utvrđeno činjenično stanje, kao ni primjenu materijalnog prava.

14. Prvostupanjski sud je jasno i pravilno naznačio da presudu donosi temeljem čl. 453. t. 3. ZKP/08 budući da nisu dokazane činjenice, za koje se optuženik LĆ tereti tj. da bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi iz čl. 118. st. 1. KZ/11, što je pravilno i obrazložio u obrazloženju na str.15 naznačivši da činjenice nisu sa izvjesnošću utvrđene, a u slučaju kad neka činjenica koja tereti optuženika nije sa izvjesnošću utvrđena ona se ne može smatrati utvrđenom te prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo "in dubio pro reo" oslobodivši optuženika LĆ od optužbe.

15. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

16. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Iztok Krbec