Poslovni broj: Usž-2552/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FZ iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković, Zagreb, Ulica Milana Pavelića 1 D, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2688/2023-6 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2688/2023-6 od 6. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361- 05/23- 26/391, URBROJ: 531-03-4-2-23-4 od 27. listopada 2023. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/13-06/6420, URBROJ: 2163/1-18-06/4-23-9 od 30. lipnja 2023., dok se točkom II. izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 30. lipnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu stambene namjene, izgrađenu na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

3. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je sud bez jasnog obrazloženja odbio provesti dokaze koje je tužiteljica predložila, i to provedbu očevida na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke, saslušanje građevinskog inženjera koji je sačinio snimku stanja nezakonito izgrađene zgrade, sve na okolnost materijala kojima se osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja građevine, te sidrenja čeličnih profila za betonsku ploču kojim je objekt trajno povezan s tlom. Navodi da joj je u upravnom sporu, kao i u upravnom postupku, onemogućeno raspravljanje o spornim činjenicama na način da joj je onemogućen uvid u svu dokumentaciju. Smatra da je na taj način onemogućena sudska kontrola zakonitosti upravnog akta. Nadalje, mišljenja je da predmetna građevina, nasuprot shvaćanju upravnih tijela i suda, nije niti kamp kućica, niti baraka, niti kontejner, već da je to građevina čvrsto povezana sa tlom i građena od materijala kojima se osigurava dugotrajnost i stabilnost građevine, pa da je primjena članka 6. stavka 3. alineje 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje u tekstu: ZPNIZ) u potpunosti pogrešna i protuzakonita, te neprimjenjiva na predmetni postupak i nekretninu. Smatra da je, sukladno definiciji „građenja“, „građevine“, „ugradnje“ i „zgrade“ iz Zakona o gradnji, na predmetnoj lokaciji izvedeno građenje, te se predmet rješenja o izvedenom stanju smatra građevinom, na kojoj je izvršena ugradnja, te se sastavni dijelovi građevnih instalacija ne mogu odvojiti bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu. Prema vrsti materijala od kojih je građevina izgrađena, primijenjeni su i kombinirani i drugi materijali osim tradicionalnih te je ovdje riječ o objektu građenom od kombiniranih i drugih materijala. Sidrenjem čeličnih profila za betonsku ploču objekt je povezan s tlom te se predmetna građevina ne može smatrati kamp kućicom, kontejnerom i slično. Građevina se koristi već preko 20 godina, na istoj ne postoje nikakva oštećenja koja bi ukazivala da nije sigurno njezino korištenje te se očekuje dugotrajnost objekta shodno karakteristikama materijala i održavanju. S obzirom da nije moguća demontaža objekta na način da se demontira bez oštećenja te da se iskoriste isti elementi odnosno da se objekt jednostavno preseli na drugu lokaciju, mišljenja je da nezakonito izgrađena zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti. Zaključno, tužiteljica smatra da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da presuda uopće nema razloga, niti su u njoj navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Predlaže usvojiti ovu žalbu te poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog suda te otkloniti nedostatke i presudom riješi predmetnu stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjskom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporavana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju radi o situaciji propisanoj odredbom članka 6. stavka 3. ZPNIZ-a, kojom je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.). Slijedom navedenog, ovdje se ne radi o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a, a kojom je dana definicija nezakonito izgrađene zgrade koja u smislu toga Zakona može biti predmet ozakonjenja.

8. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je upravno tijelo 30. siječnja 2020. i 18. svibnja 2023. izvršilo očevid na predmetnim katastarskim česticama, u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, o čemu su sastavljeni i zapisnici i priložene fotografije. Tom prilikom je ovlaštena osoba utvrdila da se radi o građevini od metalne konstrukcije sa montažnim modularnim elementima, a krovište da je od profiliranog lima, odnosno od materijala kojim se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja. Također je utvrđeno da je građevina metalne konstrukcije položena na betonsku ploču s kojom nije konstruktivno povezana. Navedeno proizlazi i iz dokumentacije tehničkog opisa same građevine sastavljeno od strane DZ, dipl. ing. građ., gdje je također navedeno da je stambena građevina izvedena kao metalna konstrukcija sa ispunama, modularni tip gradnje, te krovom od profiliranog lima.

9. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, ovdje se radi o kontejneru, a što nedvojbeno proizlazi i iz fotografija koje su priložene zapisniku o očevidu, kao i iz fotodokumentacije koja prileži snimku izvedenog stanja.

10. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica ponavlja prigovore istaknute u upravnom postupku te u tužbi, inzistirajući na činjenici da se ovdje radi o zgradi koja se, s obzirom na karakteristike gradnje, može ozakoniti, iako za takvu tvrdnju nema podloge u podacima sveza spisa.

11. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore usmjerene na počinjene postupovne povrede prvostupanjskog suda. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. navedenog Zakona, osobito u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, pored ostalog, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu.

12. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge temeljem kojih je ocijenio rješenje tuženika zakonitim.

13. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio.

14. Ovaj Sud nalazi neosnovanim i prigovor tužiteljice da joj je u upravnom sporu i upravnom postupku onemogućeno raspravljanje o spornim činjenicama, budući da je tužiteljica podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, podnošenjem tužbe protiv rješenja tuženika, sudjelovanjem na raspravi u upravnom sporu održanoj 29. travnja 2024., i podnošenjem žalbe u predmetnom upravnom sporu imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi da prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić