REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3857/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici VČ, Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Marka Kraljevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika, dana 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207180575 od 17.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji glasi:

"obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja''.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.283,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,77 EUR od 16. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 19,48 EUR od 01. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 28,17 EUR od 17. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 28,97 EUR od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 11,58 EUR od 16. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,59 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,71 EUR od 17. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 12,42 EUR od 18. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR od 20. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR od 17. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od 17. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 8,82 EUR od 18. studenog 2009 do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR od 18. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 23,73 EUR od 19. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 32,69 EUR od 16. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 41,58 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 59,49 EUR od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,01 EUR od 18. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 88,20 EUR od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 88,30 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 131,10 EUR od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 103,69 EUR od 19. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 113,95 EUR od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 148,53 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 151,53 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 142,55 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 148,97 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 149,89 EUR od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 168,27 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 206,66 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 250,32 EUR od 16. srpnja 2011. do isplate,,

- na iznos od 301,26 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 227,39 EUR od 16. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 202,88 EUR od 16. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 205,11 EUR od 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 209,13 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 232,42 EUR od 18. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 238,46 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 231,93 EUR od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 231,44 EUR od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 235,64 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 242,52 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 235,29 EUR od 17. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 232,23 EUR od 18. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 215,09 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 233,76 EUR od 17. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 240,76 EUR od 17. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 236,11 EUR od 18. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 230,57 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 229,89 EUR od 19. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 229,33 EUR od 19. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 243,52 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 221,49 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 218,42 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 221,28 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 219,58 EUR od 17. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 228,55 EUR od 17. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 234,59 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 237,88 EUR od 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 247,94 EUR od 17. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 237,89 EUR od 17. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 251,09 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 259,96 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 251,85 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 244,52 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 246,10 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 251,34 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 255,51 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 256,84 EUR od 16. rujna 2014. do isplate, za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207180575 od 17.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji glasi:

" Članak 2.

…u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.…"

IV/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.486,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 26,74 EUR od 12. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 27,23 EUR od 19. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 27,00 EUR od 19. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 20. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 25,99 EUR od 01. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 48,43 EUR od 01. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 48,57 EUR od 18. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 48,12 EUR od 18. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 47,36 EUR od 12. rujna 2008. do isplate,,

- na iznos od 46,89 EUR od 12. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od 16. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 47,88 EUR od 04. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR od 04. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 49,39 EUR od 01. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 49,47 EUR od 17. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 48,96 EUR od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 47,12 EUR od 16. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 46,88 EUR od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 46,40 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 45,14 EUR od 17. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 44,88 EUR od 18. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 59,49 EUR od 20. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 59,17 EUR od 17. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 57,99 EUR od 17. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 57,75 EUR od 18.studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 56,73 EUR od 18. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 57,39 EUR od 19. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 57,30 EUR od 16. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 56,34 EUR od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 56,29 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 56,86 EUR od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,95 EUR od 18. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 49,72 EUR od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,90 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 50,88 EUR od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 48,20 EUR od 19. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 47,97 EUR od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 33,19 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 31,68 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 30,70 EUR od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 30,75 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 31,52 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 32,42 EUR od 16.srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 26,31 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 23,68 EUR od 16. rujna 2011. do dana isplate,

- na iznos od 22,46 EUR od 16. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 21,95 EUR od 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 21,48 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 21,48 EUR od 18.siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 21,03 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 20,29 EUR od 16. ožujka 2012. do dana isplate,

- na iznos od 19,67 EUR od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 19,17 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 18,70 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 17,93 EUR od 17. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR od 18. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,,

- na iznos od 16,05 EUR od 17. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 15,55 EUR od 17. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 14,84 EUR od 18. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 14,11 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 13,46 EUR od 19. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR od 19. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 12,38 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 11,44 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 10,75 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 10,14 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 9,48 EUR od 17. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 8,91 EUR od 17. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 7,67 EUR od 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 7,07 EUR od 17. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od dana 17. siječnja 2014. do dana isplate, za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi.

V/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže utvrditi ništetnim dijelove odredbi čl. 1. i čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207180575 od 17.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koji glase:

" Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 84.476,26 CHF

(slovima: osamdesetčetiritisućečetristosedamdesetšest i 36/100 švicarskih franaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita." "Članak 7.

… u kunskoj protuvrijednosti 1.038,28 CHF (slovima:tisućutridesetosam i 28/100 švicarskih franaka)"

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.200,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi od 22. veljače 2019. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207180575 od 17. kolovoza 2006., solemniziran dana 24. kolovoza 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, pod brojem OU-1198/2006, temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i isplati kredit u iznosu od 84.476,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita. U članku 2. predmetnog Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 4,30 % godišnje, koja je ugovorene kao promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima. Smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Naime, u bitnom ističe da su stranke predmetni Ugovor o kreditu sklopile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale; da mu tuženik prije i prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za ugovaranje valutne klauzule u CHF te da visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, bez da su utvrđeni razumni i provjerljivi parametri, kao i egzaktna metodologija izračuna, što je rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, a zbog značajnog porasta visine mjesečnog anuiteta tijekom otplate predmetnog kredita. Smatra da ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa koje je preplatio tuženiku, a tuženik stekao po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Stoga predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetni dijelovi odredbi čl.1. i čl. 7. te dio odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu (sadržaja pobliže opisanog pod toč. I/, III/ i V/ izreke ove presude) te predlaže naložiti tuženiku da mu s osnove preplaćene razlike valutnog tečaja isplati ukupno iznos od 85.515,37 kuna te s osnove preplaćenih kamata isplati ukupno iznos od 18.615,69 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. ožujka 2021. i dopunjenim u podnesku od 3. listopada 2022. (u kojem su novčane vrijednosti iskazane dvojno u valutama kn/EUR s obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) te ispravljenim na ročištu od 8. prosinca 2023. (list 254 spisa) s osnove povrata preplaćene razlike valutnog tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 84.476,36 kuna /11.283,58 EUR te s osnove povrata preplaćene razlike kamata potražuje isplatu ukupnog iznosa od 18.734,37 kuna / 2.486,51 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkama II/ i IV/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenih zahtjeva, visinu novčanih tužbenih zahtjeva i tijek zatraženih zateznih kamata te ističe prigovor zastare u odnosu na sva novčana potraživanja dospjela prije 3. lipnja 2014. U svezi istaknutog prigovora zastare smatra da kolektivna tužba na koju se poziva tužitelj nije prekinula zastaru za tražbinu tužitelja unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., jer prema odredbi čl. 502 c. ZPP-a i odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, ali tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, pa ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarivanje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to i propisao, a nije, nego je samo predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. U odnosu na valutnu klauzulu, ističe da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom te da je isto jasno navedeno u čl. 1. i čl. 23. P) Ugovora. Ističe da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, jer se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnom Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Osim toga tuženik ističe da nije niti mogao, niti morao znati za rast tečaja CHF, jer da je CHF dugi niz godina bio stabilna valuta, a ujedno je prilikom sklapanja ugovora tuženik pružio tužitelju sve potrebne informacije. Naime, navodi da je cilj i uloga HNB-a održati stabilnost kune prema EUR i time omogućiti stabilnost cijena, što je bila javno dostupna činjenica, kao što je bila javno dostupna i činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Pri tome tuženik ističe da je tužitelja kao korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Nadalje, tuženik ističe da je bio posljednji koji je u svoju ponudu uveo kredite u CHF te da iste, ne samo da nije reklamirao niti nudio ništa više nego što je nudio kredite u EUR i kunama, nego je dapače destimulirao korisnike da uzimaju kredite u CHF time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Stoga smatra da se od tuženika ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu niti sam nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja CHF. Također, tijekom postupka ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz dispozitivne zakonske odredbe nacionalnog prava (čl. 22. ZOO-a).U odnosu na spornu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u odgovoru na tužbi i tijekom postupka bitnom ističe da se nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12, dalje:ZID ZPK/12), kojim je dodana odredba čl.11a, u razdoblju počevši od 1. ožujka 2013. do konačne otplate predmetnog kredita kamatna stopa sastojala od fiksnog dijela (u konkretnom slučaju 5,985) i objektivnog parametra te mijenjala ovisno o promjenama javnog dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, a sukladno odredbama Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (u primjeni od 1. siječnja 2013.), donošenjem kojih je tuženik uskladio svoje poslovanje s odredbama ZID ZPK/12, o čemu je tužitelj informiran obaviješću od 08. siječnja 2013. U odnosu na prethodno razdoblje do 1. siječnja 2013. u bitnom ističe da se kamatna stopa mijenjala u skladu sa zakonom i Ugovorom (čl.2.st.1), odnosno sukladno Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. koji su se primjenjivali od 01. listopada 1999. , a koji su dopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 01. siječnja 2011. Dakle, tuženik se obvezao da će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, što je u skladu s ranije važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007. te sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača. Stoga ističe da se modus promjenjivosti kamatne stope iz odredbe čl.2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu temelji na materijalnom pravu koje je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora te da ne predstavlja jednostranu izmjenu redovne kamate od strane banke "po pukom nahođenju banke", na koju upire tužitelj, odnosno u bitnom sadržajno ističe da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga (promjene tržišnih uvjeta), u skladu sa svojim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u predmetnom Ugovoru. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.2. Tijekom postupka (listovi 113-118 spisa) tuženik navodi da je iz isprave- prometa po kreditu razvidno da se pojedine uplate ne mogu povezati s tužiteljem (uplata od 11. prosinca 2007. i 18. siječnja 2008.), jer da nije vidljivo tko ih je platio, pa stoga ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na zahtjev za isplatu pojedinih novčanih iznosa "u slučaju da tužitelj ne dokaže da je iste platio". Također, osporava tužitelju status potrošača, smatrajući da je teret dokaza tvrdnji da je potrošač na tužitelju. Pri tome ističe da na adresi prebivališta tužitelja [adresa] (u [adresa]), odnosno na adresi nekretnine radi kupnje koje je sklopljen predmetni Ugovor, tužitelj ima registrirano sjedište društva CONSCIUS d.o.o., čiji je jedini osnivač i direktor, kao i da je tužitelj bio i član društva LUMEN MUNDI d.o.o. Stoga ističe da ne samo da se nekretnina kupljena sredstvima iz kredita ne koristi u potrošačke svrhe, već da se niti tužitelj ne može svrstati pod pojam "prosječnog potrošača" jer da je isti očito poduzetnik. Nadalje, u bitnom ističe da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, slijedom čega osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženih iznosa te pravo na isplatu zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih anuiteta. U odnosu na konačno postavljene tužbene zahtjeve za isplatu u podnescima tužitelja od 11. ožujka 2021. i 3. listopada 2022. protivi se preinaci tužbe te podredno ističe prigovor zastare. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnescima tužitelja od 11. ožujka 2021. i 3. listopada 2022., valja navesti da je u podnesku od 11. ožujka 2021. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev s osnove povrata preplaćene razlike valutnog tečaja te povećao tužbeni zahtjev s osnove povrata preplaćene razlike kamata te izmijenio istovjetnost zahtjeva po obje utužene osnove u pogledu tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, dok je u podnesku od 3. listopada 2022. iste tužbene zahtjeve precizirao dvojno u valutama kn/EUR. Imajući u vidu da su konačni novčani tužbeni zahtjevi u podnesku od 11. ožujka 2021. postavljeni nakon provedenog financijskog vještačenja te da prije nalaza i mišljenja vještaka tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima i datumima plaćanja istih, dok je u podnesku od 3. listopada 2022. (ispravljenom u pogledu očite omaške u pisanju na ročištu od 8. prosinca 2023.) ponovio prethodno postavljene novčane tužbene zahtjeve (kako u pogledu ukupnog iznosa glavnica, tako i u pogledu pojedinih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata) te iste precizirao i u sada važećoj valuti EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), to jasno proizlazi da se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. i čl.191. st.2 ZPP-a, pa je stoga sud navedenu djelomičnu preinaku tužbe dopustio na ročištu od 8. prosinca 2023. Pri tome valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207180575 od 17. kolovoza 2006. (listovi 14-18 spisa), Promet po kreditu / Specifikaciji uplata po kreditu (listovi 22-28 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa (listovi 29-35 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11. prosinca 2012. (listovi 97-102 spisa), Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 08. siječnja 2013. (list 103 spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za društvo CONSCIUS d.o.o. (listovi 119-120 spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za društvo LUMEN MUNDI d.o.o. (listovi 119-120 spisa)Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 06. srpnja 1999. (listovi 125-129 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama u primjeni od 01. siječnja 2011. (listovi 130-131 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Branki Lukačević-Gregić iz društva TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (listovi 155-163 i 217-229 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 260-262 i 277-278 spisa).

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Uvidom u spisu priložene isprave kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je između tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita te društva GEOPROJEKT d.o.o., kao založnog dužnika, zaključen Ugovor o namjenskom kreditu broj 32070135956/06 od 17. kolovoza 2006., temeljem kojeg je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 84.476,36 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl.1.st.1.), koji se iznos kredita korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđenim ovim Ugovorom (čl.1 st. 2.), odnosno platiti u anuitetima iznos kredita od 84.476,36 CHF i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl.2. st.1 ), uz ugovoreni rok otplate kredita od 8 godina (čl.3. st.1) i ugovoreni rok korištenja kredita do 17.02.2007. (čl.4.); da je namjena kredita kupnja stana na adresi [adresa], sagrađen na čest.br. 5883/42 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] kod Općinskog suda u Zagrebu (čl.6.); da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.038,28 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja te iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora (čl.7.st.1); da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora (čl.7.st.2.); da radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora založni dužnik (GEOPROJEKT d.o.o.) zalaže cijeli suvlasnički dio nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezan temeljem odredbe čl. 68. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižno tijelo A, prvi odjeljak, u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (adresa: stambeno poslovna zgrada br.9 u [adresa] sa 707 m2 i dvorište sa 170m2, ukupne površine 877 m2) sagrađenoj na na čest.kat.br. 588/42, što u naravi predstavlja 30. etaža: 17/1000 stan smješten na četvrtom katu zgrade u [adresa] nacrtne oznake 403, površine 44 m2, kojem kao sporedni dio pripada sprema S22 od 2 m2 smještena u podrumu zgrade, upisan u B, a kreditor ovaj cijeli suvlasnički dio koji je povezan s opisanim posebnim dijelom nekretnine prima u zalog (čl.14.) te založni dužnik neopozivo i bezuvjetno dopušta upis hipoteke u korist kreditora na nekretnini iz čl.14. ovog Ugovora, a radi osiguranja uredne naplate cjelokupne tražbine kreditora temeljem ovog Ugovora (čl.16.); da se korisnik kredita obvezuje da će dodijeljeni kredit utrošiti isključivo u svrhu za koju je odobren; pri korištenju kredita dostaviti kreditoru izvorne predračune odnosno računa za nabavljeni materijal… iz kredita isplaćivati samo radove obuhvaćene troškovnikom te ostale troškove prema prihvaćenoj dokumentaciji, pri gradnji objekta pridržavati se postojećih propisa (čl.23. D/); da kreditor ima pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita pregledom kreditiranog objekta, isplatnih i drugih dokumenata sukladno Pravilniku o kontroli namjenskog korištenja sredstava kredita odobrenih građanima, a ukoliko se kontrolom ustanovi da je kredit korišten nenamjenski, korisnik kredita snosi trošak kontrole namjenskog korištenja kredita i sve ostale sankcije sukladno aktima Banke (čl. 23. E/); da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. te potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s istim Općim uvjetima i pristaju na njihovu primjenu…te pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora (čl. 23. J/); da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuje kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze naplate kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora (čl.23.P/);

-da je javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba dana 24. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem OU-11198/2006 potvrdio da je tužitelju (kao korisniku kredita) i zakonskom zastupniku založnog dužnika gore navedeni Ugovor pročitan i upozoreni su da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prometu po kreditu navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih;

- da se u Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu), između ostalog, pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8. Među strankama je sporna osnovanost tužbenih zahtjeva s obzirom na sporna pitanja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj promjeni stope redovne kamate te izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, a u svezi s tim sporno je i radi li se o potrošačkom ugovoru te je sporno i pitanje zastare novčanih tužbenih zahtjeva, visina kojeg je u smislu pravilnosti matematičkog izračuna zahtijevanih pozitivnih razlika valutnog tečaja i kamata bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

9.1. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli u CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. 2. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

9.3.. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Valja istaknuti da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što prema ocjeni ovog suda u ovom postupku tuženik nije dokazao.

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

15. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

16. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka, između ostalog, može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

17.1. Prvenstveno valja istaknuti da neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), pozivajući se na okolnost da je na adresi nekretnine radi kupnje koje je sklopljen predmetni Ugovor (stana na adresi u [adresa], pobliže opisanog u čl. 6. i 14. Ugovora) registrirano sjedište društva CONSCIUS d.o.o., čiji je tužitelj jedini osnivač i direktor te da je tužitelj bio i član društva LUMEN MUNDI d.o.o., slijedom čega u bitnom ističe da se navedena nekretnina ne koristi u potrošačke svrhe niti da se tužitelj može smatrati "prosječnim potrošačem" jer da je isti poduzetnik.

17.3.Prema odredbi čl. 3. st.1. ZPP/03 propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, slijedom čega proizlazi da je bitan jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba.

17.4. Također, valja ukazati da valja ukazati i da prema stajalištima u odlukama Suda Europske unije broj C-630/2017 i C-498/2016 proizlazi da pojam "potrošač" u smislu u smislu članaka 17. i 18. Uredbe EU br. 1215/2012 treba usko tumačiti, uzimajući u obzir položaj te osobe u određenom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, a ne njezin subjektivan položaj, pri čemu se jedna te ista osoba može smatrati potrošačem u okviru određenih transakcija, a gospodarskim subjektom u okviru drugih te da samo ugovori koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja vlastitih pojedinčevih privatnih potrošačkih potreba, obuhvaćeni posebnim uređenjem predviđenim navedenom Uredbom u području zaštite potrošača kao stranke koja se smatra slabijom, dok takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost. Ta posebna zaštita nije opravdana niti u slučaju ugovora kojem je, pa bilo to i u budućnosti, cilj profesionalna djelatnost, s obzirom na to da određena djelatnost ne gubi svoju profesionalnu prirodu samo zato što je riječ o budućoj djelatnosti. Konkretnije, Sud EU je u pogledu osobe koja sklapa ugovor s dvostrukom svrhom - odnosno za uporabu koja se jednim dijelom odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, a drugim dijelom na privatne svrhe - smatrao da se na tu osobu mogu primjenjivati navedene odredbe samo ako je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da postaje marginalna pa stoga ima tek zanemarivu ulogu u kontekstu transakcije za koju je taj ugovor sklopljen, promatrano u cjelini.

17.5. Iz sadržaja ispisa izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo CONSCIUS d.o.o. (listovi 119-121 spisa) u bitnom proizlazi da je navedeno trgovačko društvo osnovano Izjavom o osnivanju od 25. svibnja 2007., a upis u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu proveden temeljem rješenja istog suda broj Tt-07/6351-3 od 11. lipnja 2007.; da je sjedište navedenog društva od osnivanja neprekidno na adresi [adresa]; da je jedini osnivač i član te jedina osoba ovlaštena za zastupanje navedenog društva ovdje tužitelj LČ, s prebivalištem na istoj adresi; da je kao predmet poslovanja navedenog društva u sudskom registru upisan veći broj djelatnosti (između ostalog kupnja i prodaja robe, obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu, zastupanje stranih tvrtki, djelatnost informacijskog društva, usluge grafičkih dizajnera, računalne i srodne djelatnosti itd.).

17.6. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan iskaz tužitelja (listovi 260- 262 i 277-278 spisa) iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da je u predmetni stan na adresi [adresa] (koji je prva nekretnina koju je stekao u vlasništvo) uselio po završetku gradnje te da od useljenja u tom stanu neprekidno stanuje; da je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu sve do sredine 2008. bio zaposlen u društvu Evision d.o.o.; da je tijekom 2007. osnovao društvo CONSCIUS d.o.o., čija je primarna djelatnost informacijska tehnologija odnosno razvoj softvera; da je navedeno društvo počelo poslovati tijekom 2008. i da je u početku on bio jedina zaposlena osoba u tom društvu te da su kasnije zaposlene još dvije osobe, a da je sada u tom društvu zaposleno ukupno sedam osoba; da je (u sudskom registru upisano) sjedište navedenog društva sve vrijeme na adresi predmetnog stana iz razloga jer je tako administrativno jednostavnije budući se poslovna djelatnost tog društva i primanje klijenata obavlja u poslovnim prostorima koje je navedeno društvo uzima u zakup na drugim adresama na području Grada Zagreba (ranije u ulici Radoslava Cimermana u naselju Kajzerica, a sada na adresi [adresa]); da je poslovni prostor u naselju Kajzerica uzet u zakup tijekom 2008. i to nakon što su (osim tužitelja) u društvu CONSCIUS d.o.o. zaposlena još dvojica zaposlenika, koji su određeno vrijeme prije pronalaska tog prostora poslove programiranja i razvoja softvera obavljali od kuće; da je do tada iste poslove i tužitelj obavljao od kuće (u predmetnom stanu) te prethodno i u poslovnim prostorijama društva Evision d.o.o. (gdje je bio zaposlen do sredine 2008.); da je glede predmetnog stana, na adresi [adresa], tužitelj (kao zakupodavac) s društvom CONSCIUS d.o.o. (kao zakupnikom) zaključio ugovor o zakupu i to samo iz formalnih razloga, kako bi se na adresi predmetnog stana moglo prijaviti sjedište tog društva.

17.7. Imajući u vidu da iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o stanu površine 44 m2, smještenom na četvrtom katu stambene zgrade, u kojem tužitelj sve vrijeme stanuje i na adresi tog stana ima prijavljeno prebivalište (koje činjenice tuženik tijekom postupka nije osporavao), to jasno proizlazi da navedeni stan ne predstavlja adekvatan prostor u kojem bi se istovremeno mogla obavljati i poslovna djelatnost trgovačkog društva s više zaposlenih osoba, pa je stoga sud ocijenio uvjerljivim i životnim iskazivanje tužitelja da se poslovna djelatnost trgovačkog društva CONSCIUS d.o.o. (rad zaposlenika tog društva i primanje klijenata) obavlja u poslovnom prostoru na drugoj adresi (sada u poslovnom prostoru na adresi [adresa], a ranije u poslovnom prostoru u naselju Kajzerica), kao i pojašnjenje tužitelja o razlozima zbog kojih je na adresi predmetnog stana samo formalno prijavljeno sjedište navedenog trgovačkog društva, čiji je jedini vlasnik i direktor tužitelj. Ovdje valja ukazati i da je iz svima dostupnih podataka na internetskoj stranici društva CONSCIOUS d.o.o. (https://conscius.hr) vidljivo da se ured navedenog društva nalazi upravo na adresi [adresa] u [adresa], kako je to naveo tužitelj u svom iskazu. S obzirom na navedeno, prema stajalištu ovog suda, okolnost da je na adresi predmetnog stana prijavljeno sjedište društva CONSCIOUS d.o.o., kao niti okolnost da je tužitelj nakon osnivanja tog trgovačkog društva (koje je osnovano nakon zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu), izvjesno određeno vrijeme (do pronalaska odgovarajućeg poslovnog prostora) obavljao poslove za navedeno društvo i na adresi predmetnog stana (u kojem sve vrijeme stanuje) ili da možebitno i sada neke poslove iz svoje poslovne djelatnosti obavlja radom na računalu kod kuće, ne upućuje na zaključak da je predmetni Ugovor sklopljen radi kupnje navedenog stana u svrhu obavljanja buduće poslovne djelatnosti tužitelja odnosno njegovog trgovačkog društva. Navedeno stoga jer je, imajući u vidu da tužitelj u predmetnom stanu sve vrijeme stanuje i ima prijavljeno prebivalište (dakle, prvenstveno zadovoljava svoje privatne potrebe), veza između predmetnog Ugovora i profesionalne djelatnosti tužitelja (poslovanja trgovačkog društva čiji je tužitelj osnivač i direktor) u konkretnom slučaju doista marginalna i ima tek zanemarivu ulogu u kontekstu osnovne svrhe za koju je predmetni Ugovor sklopljen. Slijedom navedenih razloga, sud je utvrdio da je tužitelj predmetni Ugovor zaključio kao potrošač.

17.8. Također, imajući u vidu prethodno navedene razloge, neosnovano tuženik ističe da se tužitelj ne može smatrati prosječnim potrošačem jer da je isti poduzetnik te u tom pravcu pozivanje tuženika na okolnost da je tužitelj član i direktor trgovačkog društva CONSCIUS d.o.o., kao i da je bio i član trgovačkog društva LUMEN MUNDI d.o.o. (za koje prema izvatku iz sudskog registra na listovi 121-122 spisa proizlazi da ima sjedište na adresi u [adresa] te da je tužitelj bio upisan kao član navedenog društva temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 26. ožujka 2012.), pri čemu valja dodati da iz prihvaćenog iskaza tužitelja ne proizlazi da bi on bilo kada radio u bankarskom ili financijskom sektoru, već da se njegovo profesionalno iskustvo prvenstveno odnosi na poslove informacijske tehnologije i programiranja, a završio je jezičnu gimnaziju.

18. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužitelja i u dijelu navoda iz kojih u bitnom proizlazi da je on u svezi predmetnog kredita vodio pregovore te imao kontakte sa zaposlenicima tuženika u poslovnici u Paromlinskoj ulici u Zagrebu, a sjeća se da je u to vrijeme njegov osobni bankar kod tuženika bila gospođa GČ. Mogao je birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR i kredita s valutnom klauzulom u CHF, a odlučio se za kredit s valutnom klauzulom u CHF iz razloga jer mu je isti bio prezentiran kao najpovoljniji s obzirom na nižu kamatnu stopu. Ne sjeća se da bi od strane zaposlenika tuženika bio upozoren u svezi postojanja većeg rizika fluktuacije tečaja kod kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. O pojedinim odredbama predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu (osim onih koje se odnose na iznos kredita i trajanje otplate), nije imao mogućnosti pregovarati, pa tako niti o spornim odredbama o jednostranoj promjeni kamatne stope. Bilo mu je jasno općenito značenje promjenjive kamatne stope, a od strane zaposlenika tuženika prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije bio informiran pod kojim uvjetima i u kojim okolnostima može doći do promjene početno ugovorene kamatne stope niti prema kojim parametrima i kriterijima se ista mijenja, niti o načinu izračuna kamatne stope. Prije potpisivanja tekst Ugovora je pročitao, a od zaposlenika banke nije tražio dodatna pojašnjenja. Sve anuitete predmetnog kredita otplaćivao je on vlastitim novčanim sredstvima.

19. Tijekom postupka tuženik je odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje GČ, zaposlenice (osobnog bankara) koja je sudjelovala u postupku sklapanja predmetnog Ugovora.

20. Ovdje valja istaknuti da je odredba o promjeni kamatne stope uz odredbu o primjeni valutne klauzule odlučujuća ugovorna odredba te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako odredbe čl. 2.st.1. i čl. 7.st.2. Ugovora kojom se određuje promjenjivost kamatne stope u svezi s odredbama o primjeni valutne klauzule sadržanim u čl. 7. st.1. Ugovora, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i dovode do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Neosnovano tuženik ističe da su njegovim Općim uvjetima poslovanja (na primjenu kojih je tužitelj pristao potpisom Ugovora) propisani kriteriji promjenjivosti kamatne stope, imajući u vidu da se u tom dijelu radi o tek općenitim formulacijama koje nisu sasvim razumljive prosječnom potrošaču pa tako niti tužitelju (koji nije financijski stručnjak), bez navođenja precizno određenih uvjeta promjenjivosti kamatne stope i referentne stope za koju se veže promjena, pri čemu valja dodati da o općim uvjetima poslovanja banke nije moguće pregovarati. Konačno, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorna odredba koja je odraz dispozitivne zakonske odredbe pa da je stoga izuzeta iz testa poštenosti. Prvo, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/03. U skladu s člankom 81. stavkom 5. ZZP/03. odredbe glave 10. toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

21. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužitelj pozvao, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF te utvrđenje da su ništetne i odredbe o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika i njegovim internim aktima, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF te dio odredbi članka 2. predmetnog Ugovora kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, slijedom čega je utvrđeno kao pod točkama I/ i III/ izreke ove presude, s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi.

22.1. Nije osnovan zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojim tužitelj predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe članka 1. predmetnog Ugovora, koji glasi "Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 84.476,26 CHF (slovima:…) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita" te u dijelu kojim predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe članka 7. predmetnog Ugovora koji glasi "…u kunskoj protuvrijednosti 1.038,28 CHF (slovima:tisućutridesetosam i 28/100 švicarskih franaka)".

22.2. Naime, prethodno citirana odredba članka 1. predmetnog Ugovora odnosi se na ugovoreni iznos kredita (predmet obveze) i obvezu tuženika na isplatu navedenog iznosa kredita, a prethodno citirana odredba čl. 7. na ugovoreni iznos mjesečnog anuiteta (koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dana sklapanja predmetnog Ugovora), a što nije utvrđeno ništetnim pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Pri tome tužitelj u tužbi niti tijekom postupka niti ne tvrdi niti dokazuje da stranke nisu pregovarale o iznosu kredita (predmetu obveze) te visini (početnog) mjesečnog anuiteta, a okolnost da je iznos kredita i iznos ugovorenog (početnog) mjesečnog naznačen u valuti CHF, sama po sebi ne upućuje na zaključak o nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, niti je sud našao postojanje drugih razloga zbog kojih bi prethodno citirani dijelovi odredbi članka 1. i 7. Ugovora bili ništetni, slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom V/ izreke.

23. Tužitelju sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platio primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, a po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u anuitetima, kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna tuženika prema povećanoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih preplaćenih iznosa do isplate, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

24.Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužitelju za isticanje tužbenih zahtjeva za isplatu pojedinih utuženih novčanih iznosa, budući iz u spisu priloženih isprava ne proizlazi da bi neka treća osoba (a ne tužitelj kao korisnik predmetnog kredita) tuženiku plaćao mjesečne anuitete predmetnog kredita, pri čemu prema stajalištu ovog suda nije od odlučnog značaja okolnost da se u ispravi- promet po kreditu (u dijelu pod nazivom "Naziv platitelja") za određeni broj mjesečnih anuiteta nije navedeno tko je iste platio te navedeno ne upućuje na zaključak da iste nije plaćao tužiteljica, pri čemu su isti iznosi nedvojbeno plaćeni radi ispunjenja obveza tužitelja, kao korisnika predmetnog kredita.

25. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine novčanih tužbenih zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Branki Lukačević-Gregić iz društva TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (listovi 155-163 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da su se u predmetnom razdoblju promjene kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru kretale kako slijedi: 4,30% godišnje do 30. rujna 2007.; 4,95% godišnje do 29. veljače 2008., 5,60% godišnje do 30. lipnja 2009., 6,10% godišnje do 30. travnja 2010., 5,85 % godišnje do 31. listopada 2010., 5,30 % godišnje do 30. lipnja 2011., 5,05 % godišnje do 31. prosinca 2013. i 3,23 % godišnje do konačne prijevremene otplate kredita (15. rujna 2014.). Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita. Nadalje, proizlazi da tzv. pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 18.734,37 kuna, a tzv. pozitivna razlika obveza koja proizlazi zbog povećanog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 85.016,33 kuna (sveukupno 103.750,70 kuna). Pri tome iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 22. prosinca 2021. (listovi 217-229 spisa), proizlazi da tzv. negativna razlika obveza odnosno ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na primjenu niže kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu ukupno iznosi 169,39 kuna, a ukupan iznos koji je tužitelj manje platio tijekom otplate kredita zbog primjene nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 4.492,29 kuna (list 219 spisa). Nadalje, proizlazi da je u dopuni nalaza i mišljenja dala obračun tzv. pozitivnih razlika i tzv. negativnih razlika po obje osnove (kao zbroj više i manje plaćenog) i to u dvije varijante: a) po metodi izračuna koji je koristila vještakinja (pobliže opisanoj na stranici 1 dopune nalaza i mišljenja) prema kojoj ukupna razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope tijekom otplate kredita (zbroj više i manje plaćenog) iznosi 18.564,98 kuna, a ukupna razlika obveza koja proizlazi iz promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita (zbroj više i manje plaćenog) ukupno iznosi 80.524,04 kuna (sveukupno 99.089,02 kuna); b) po metodi izračuna koji je predložio tuženik u podnesku od 27. rujna 2021. (pobliže navedenoj na stranici 2 dopune nalaza i mišljenja) prema kojoj ukupna razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope tijekom otplate kredita (zbroj više i manje plaćenog) ukupno iznosi 19.849,80 kuna, a ukupna razlika obveza koja proizlazi iz promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita (zbroj više i manje plaćenog) ukupno iznosi 79.239,22 kuna (sveukupno 99.089,02 kuna).

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije te dopunu nalaza i mišljenja od 22. prosinca 2021., budući su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da je tuženik nakon dostavljanja dopune nalaza i mišljenja izričito naveo da daljnjih prigovora glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u osnovnom nalazu i mišljenju i dopuni istog (list 254 spisa), pri čemu nije ustrajao niti kod prigovora koje je prethodno tijekom postupka (u podnesku od 27. rujna 2021.) isticao glede pravilnosti metode vještačenja (izračuna razlika) koju je primijenila vještakinja za financije u konkretnom slučaju u osnovnom nalazu i mišljenju te varijanti a/ dopune nalaza i mišljenja od 22. prosinca 2021.

27. Međutim, prema stajalištu ovog suda tzv. negativne razlike nije moguće uzeti u obzir kod konačnog obračuna. Naime, tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Također, valja dodati i da tuženik tijekom postupka nije istaknuo protutužbeni zahtjev, niti je na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Stoga u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja po osnovi preplaćenog tečaja i kamata s negativnim razlikama tečaja i kamata nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te kamatna stopa niža od početno ugovorene. U tom pravcu tuženiku valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.

28.1. U odnosu na pitanje zastare valja ukazati da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

28.2. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2019., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

28.3. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 11. ožujka 2021. djelomično preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva s osnove povrata preplaćene razlike kamata te izmijenio istovjetnost zahtjeva po obje utužene osnove u pogledu tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, s obzirom da se radi o (nepravoj) preinaci po istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temelji zahtjev iz tužbe (koju je sud dopustio sukladno čl. 190. i čl.191 ZPP-a), pri čemu zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinake povećanjem tužbenog zahtjeva (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2).

28.4. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja ukupno iznosi 85.016,33 kuna odnosno 11.283,61 EUR, a s osnove preplaćenih kamata ukupno iznosi 18.734,37 kuna odnosno 2.486,48 EUR, a pojedini mjesečni iznosi preplaćene razlike tečaja i preplaćenih kamata vidljivi su iz nalaza i mišljenja na listovima 158-161 spisa (stupci 18. i 19. Tabele nalaza i mišljenja), sukladno kojem je tužitelj uskladio konačno postavljene tužbene zahtjeve (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužitelju s osnove povrata preplaćene razlike tečaja dosuđen zatraženi iznos od 11.283,58 EUR te mu je s osnove povrata preplaćene kamate dosuđen iznos od 2.486,48 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama II/ i IV/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

29. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

30.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154 st. 5. i čl. 155 st. 1. ZPP-a, a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva , a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

30.2. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenom ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-250 bodova, za sastav 4 podneska (od 29. listopada 2019., 1. listopada 2020., 11. ožujka 2021. i 25. listopada 2021.), prema Tbr 8/1-po 250 bodova, za sastav podneska od 3. listopada 2022., prema Tbr. 8/3-100 bodova te za zastupanje na 7 ročišta (19. listopada 2020., 07. prosinca 2021., 26. rujna 2022., 08. prosinca 2023., 15. ožujka 2024., 17. rujna 2024. i 02. prosinca 2024.), prema Tbr 9/1-po 250 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 3100 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 7.750,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak plaćene sudske pristojbi za tužbu u iznosu od 184,62 EUR (Tbr 1 toč. 1 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 8.200,07 EUR (toč. VI/ izreke).

33.3. Odluka o tijeku i stopi zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. siječnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika