REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-25/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-81/2022-2 od 15. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr-134/2017-35 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-81/2022-2 od 15. ožujka 2023. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr-134/2017-35 od 29. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime rada na izdvojenom objektu 7x24 sata umanjeno za 8 sati odmora, isplati iznos od 60.766,10 kn bruto uvećan za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće
na iznos od 5.385,33 kn od 16.09.2011. pa do isplate
na iznos od 3.415,93 kn od 16.11.2011. pa do isplate
na iznos od 4.355,84 kn od 16.12.2011. pa do isplate
na iznos od 1.815,55 kn od 16.01.2012. pa do isplate
na iznos od 3.938,58 kn od 16.05.2012. pa do isplate
na iznos od 4.161,84 kn od 16.07.2012. pa do isplate
na iznos od 2.745,90 kn od 16.08.2012. pa do isplate
na iznos od 7.218,86 kn od 16.09.2012. pa do isplate
na iznos od 11.434,50 kn od 16.10.2012. pa do isplate
na iznos od 1.644,82 kn od 16.11.2012. pa do isplate
na iznos od 2.514,79 kn od 16.04.2013. pa do isplate
na iznos od 5.486,04 kn od 16.05.2013. pa do isplate
na iznos od 2.445,27 kn od 16.06.2013. pa do isplate
na iznos od 4.202,85 kn od 16.07.2013. pa do isplate.
II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan za iznos od 22.801,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 9.890,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 11.610,00 kn odbija kao neosnovan.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr- 134/2017-35 od 29. srpnja 2022.:
a) potvrđuje u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 60.766,10 kn bruto sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I izreke osim zatezne kamate tekuće za iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane na dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i u točki III izreke,
b) preinačuje u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće od 60.766,10 kn tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2076/2023-2 od 20. rujna 2023. protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-81/2022-2 od 15. ožujka 2023. tuženici dopustio reviziju u odnosu na pravno pitanje:
„Da li je ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju, kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 satu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, na način da odbije zahtjev tužitelja, i da obveže tužitelja da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dijela neisplaćene plaće i to: za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, vikendom, blagdanom, i neradnim danom, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad i rad u turnusu, te dodatak za dežurstvo za razdoblje od kolovoza 2011. lipnja 2013.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
-da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u posebnoj vojnoj jedinici neprekidno sedam dana, kroz koje vrijeme nije smio napuštati tu lokaciju, da je radno vrijeme tužitelja svakog dana trajalo do najviše 12 sati a nakon toga obavljali su se poslovi čišćenja i održavanja, da je tužitelj nakon svakog takvog neprekidnog sedmodnevnog radnoga angažmana na izdvojenoj lokaciji koristio sedam slobodnih dana, u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja, da je tužitelju omogućena dnevna stanka u trajanju od 60 minuta, da radno vrijeme tužitelja nije bilo preraspodijeljeno jer tuženik nije dostavio pisanu zapovijed iz članka III stavak 3. Odluke o rasporedu tjednog i radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, da je u utuženom razdoblju tužitelj radio noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima, u drugoj smjeni, dvokratno, u turnusu, i da je dežurao a što je precizno utvrđeno vještačenjem po vještaku financijske struke.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su primijenili kao mjerodavno pravo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/02 - dalje: ZSOS), te odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 - dalje: novi ZSOS-koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.), kao i odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09, 118/12 - dalje: Odluka/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. i primjenjivala se do 1. lipnja 2014., kada je stupila na snagu nova odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. te se na djelatne vojne osobe primjenjivao do 1. lipnja 2014. odnosno do stupanja na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15) i prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 60.766,10 kn.
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je dežurstvo tužitelja trajalo 12 sati kroz sedam dana pa je osnovano potraživanje tužitelja za rad noću, subotom i nedjeljom u prekovremenom radu, a sve sukladno odredbi čl. XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog rada djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika/09.
11. U ovom sporu u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl.
VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.
12. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.
13. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034. Tuženica ističe da su citirani propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.), kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), a koji zakon predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.
14. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. trebale biti uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, koje vještak nije primijenio, a upravo na takvom nalazu i mišljenju vještaka kojim je obračunat prekovremeni rad tužitelja, prvostupanjski sud pa nakon toga i drugostupanjski sud temelje svoje odluke, iako je tuženica prigovarala nalazu i mišljenju vještaka upirući pritom na činjenicu da vještak rad na izdvojenom objektu (7x24 sata) pogrešno obračunava kao 8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog rada jer za oblik rada u kojemu je u utuženom razdoblju radio tužitelj nije moguće ostvariti prekovremeni rad i da tužitelj u utuženom periodu nije bio angažiran na bilo kakvim dodatnim zadaćama koje bi zahtijevale prekovremeni rad.
15. Pobijana presuda je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.
16. Izneseno materijalnopravno shvaćanje u pobijanim nižestupanjskim odlukama odstupa od prakse revizijskog suda. Naime ovaj sud je u odluci broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. izrazio shvaćanje koje je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija:
U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.
17. Budući da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari imali suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, zbog čega je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, djelomično ukinuti nižestupanjske presude i predmet u pobijanom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
