REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4767/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 274, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Tehnika d.d., OIB 73037001250, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 274, radi isplate iznosa od 15.659,35 EUR, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-293/2024-2 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1975/2021-29 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-293/2024-2 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1975/2021-29 od 4. prosinca 2023. u kojem je naznačio pravna pitanja:
„1. Da li regresna tražbina naručitelja radova iz čl. 1109. st. 1. ZOO prema izvođaču radova a štetu za koju solidarno odgovaraju prema članku 1108. ZOO, zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina ili regresna tražbina zastarijeva u roku od 3 godine od kada je naručitelj saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila?
2. Da li se takva regresna tražbina naručitelja radova, koji je pravna osoba prema izvođaču radova može smatrati tražbinom naknade za izdatke učinjene u vezi s trgovačkim ugovorom, na koju se primjenjuje odredba čl. 228. ZOO?
3. Nastaje li tražbina po osnovi prava koja naručitelj ima prema izvođaču radova zbog posljedica propusta u izvođenju radova u trenutku izvođenja radova (u vezi kojih postoje nedostaci), ili barem u trenutku pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena odgovornost naručitelja ili u trenutku u kojem naručitelj isplati iznose po toj osnovi?
4. Shodno tome, je li tužitelj, kao jedan od solidarnih dužnika, bio dužan svoju tražbinu prijaviti u predstečajni postupak nad tuženikom koji je otvoren dana 8. studenog 2018. s obzirom da su u vrijeme otvaranja istog presude na temelju kojih tužitelj potražuje isplatu već bile pravomoćne i ovršne?
5. Da li je jedan solidarni dužnik plaćanjem po presudi daleko izvan paricijskog roka određenog pravomoćnom presudom, mogao time utvrditi novi rok početka zastare i time tražbinu učiniti novom tražbinom u odnosu na tražbine dospjele na dan otvaranja predstečajnog postupka?“.
2. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima o kojima ne ovisi ishod spora.
2.1. Naime, predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 15.659,35 EUR koji je isplatio na ime naknade štete trećim osobama nastale urušavanjem potpornog zida koji je osiguravao građevinsku jamu objekta u izgradnji u Kupskoj ulici u Zagrebu i to na temelju tri pravomoćne presude, kojima je tužitelju i tuženiku kao solidarnim obveznicima, naloženo naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 117.985,38 kn, koja šteta je trećim osobama nastala tijekom izvođenja radova koje je za tužitelja izvodio tuženik.
3. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da odgovor na to pitanje daje čl. 1109. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO), sukladno kojem predmetna tražbina tužitelja predstavlja regresnu tražbinu, na koju se onda primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
3.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženik nije dao adekvatne razloge obzirom da se odluke na koje se tuženik pozvao odnose na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od predmetne, te se stoga ne može reći da je pobijana odluka u suprotnosti sa navedenim odlukama. Naime, kod odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5536/2004 od 14. prosinca 2004. predmet spora bio je ugovor o kreditu, dok je u predmetu istog suda Pž-1111/2005 predmet spora bio je ugovor o zajmu.
3.2. Treće, četvrto i peto pitanje tuženika ovaj sud je ocijenio kao preopćenita te takva pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga također odluke koje je tuženik naveo kao razloge važnosti postavljenih pitanja ne koincidiraju sa predmetnom odlukom. Nižestupanjski sudovi su na sva tri navedena pitanja već dali odgovore u svojim odlukama, te naveli da predmetna tražbina predstavlja regresnu tražbinu koju je tužitelj stekao trenutkom plaćanja, odnosno u razdoblju od 22. studenog 2018. do 4. prosinca 2018. te stoga od tog trenutka počinje teći rok zastare.
4. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
5. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
