REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5227/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Udovičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ABC, Zagreb, Slovenska 23, [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Ćulap, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž R-87/2024-2 od 17. srpnja 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1586/2015-61 od 4. travnja 2024. u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten Otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovani), od 2. rujna 2014., koji je dao tuženik, te da prema tome radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu od 13. studenog 2012., Ugovoru o obvezama i plaćanju radnika na privremenom radu u inozemstvu od 6. svibnja 2014., te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak (st. I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR (st. II. izreke) te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tužitelj je protiv navedene presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući dva pitanja za koje ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da je pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci različito od shvaćanja u odluci ovog suda Revr-5/2015-2 od 22. rujna 2015., Revr-312/2015-2 od 19. siječnja 2016. i Revr-694/2008 od 14. siječnja 2009. te u odluci Županijskog suda u Splitu br. Gž R-406/2018 od 4. listopada 2018.
4.Odgovor na prijedlog nije izjavljen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tužitelj postavio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tužitelj je postavio sljedeća pitanja;
“Može li se osnovano dati izvanredni otkaz ugovora o radu tako da se isti napiše na kupljenom obrascu poslovno uvjetovanog ugovora o radu sa oznakom da se radi o otkazu, da se otkaže ugovor o radu koji u trenutku otkazivanja i nije bio na snazi jer je istekao, a kao obrazloženje otkaza da se navede uopćena formulacija tako da se ne navedu određene činjenice koje se stavljaju na teret tužitelju a koje su dovele do toga da radni odnos više nije moguć?”
“Može li se dati izvaredan otkaz ugovora o radu bez da se jasno i precizno ne navedu razlozi otkaza tako da se opišu točno činjenice i propusti koji su doveli do ove za zaposlenika (radnika), najteže sankcije i da se takav propust poslodavca da obrazloži otkaz, tumači u korist poslodavca umjesto in favorem laboratore, a što je praksa VSRH-a?”
8. Navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga kako slijedi.
8.1. Sama činjenica da je tužitelju tuženik otkazao ugovor o radu na temelju obrasca s naslovom “Poslovno uvjetovani otkaz” ne čini njegovu odluku o izvanrednom otkazu nezakonitom jer se dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu ocjenjuje prema razlozima iznesenim u toj odluci a ne prema njenom naslovu (u tom smislu odluka ovog suda Revr-447/18 od 11. prosinca 2018.).
8.2. Otkaz nije nedopušten samo iz razloga jer je u njemu greškom naveden pogrešan ugovor o radu koji se otkazuje a u situaciji kad iz svih okolnosti jasno proizlazi koji se ugovor otkazuje (u tom smislu odluka ovog suda Revr-721/11-2 od 19. listopada 2011.).
8.3. Razlozi za otkaz u odluci o otkazu dovoljno su konkretizirani time što je naveden dan i način na koji je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (nepoštivanje mjera zaštite na radu), te su navedene posljedice koje je tuženik zbog toga trpio. Koje mjere zaštite na radu tužitelj nije poštivao, tuženik može precizirati tijekom sudskog postupka (samo precizirati bez da proširuje povrede koje se radniku stavljaju na teret), premda su one tužitelju bile poznate jer je u zahtjevu za zaštitu prava naveo da ih je otklonio. U konkretnom slučaju sve mjere koje tužitelj nije poštivao proizlaze iz dopisa njemačkog partnera tuženika, odnosno ovjerenog prijevoda e-maila od 27. kolovoza 2014., te iskaza svjedoka MP i zakonske zastupnice tuženika PP.
9. Budući da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni to je valjalo na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
