Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1697/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataša Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreba, OIB. 26187994862, zastupanog po punomoćnicima ES, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/2021-20 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/2021-20 od 18. srpnja 2024. potvrđuje u točki III izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odbijajući dio točke IV izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška daljnji iznos od 232,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. srpnja 2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 272,91 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. studenog 2020. do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom II izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.144,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenoga 2020., dok je točkom III odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu glavnice u iznosu od 455,37 eur. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 580,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen ali je to propušteno navesti u izreci.

2. Protiv te presude u odbijajućem dijelu (točke III i odbijajućeg dijela točke IV izreke) tužiteljica podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. stavak 1. točka 1 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, sukladno žalbenim navodima te tuženika obveže naknaditi joj troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 17. lipnja 2020. kada je kao putnik u autobusu zadobila ozljede, pa je u žalbenoj fazi postupka prijeporna visina pripadajućeg iznosa.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

-tužiteljica je kao putnik u ZET-ovom autobusu na liniji 263 zadobila tjelesnu ozljedu kada je uslijed naglog kočenja autobusa udarila rukom što je dovelo do puknuća kože i nastanka tjelesne ozljede, koje vozilo je kod tuženika bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti,

-tužiteljica se radi naknade štete obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom tako da joj je iznos od 1.174,60 eur isplatio dana 27. siječnja 2021. odnosno prije pokretanja predmetnog postupka, a tijekom trajanja ovog postupka daljnji iznos od 660,00 eur

-prema sadržaju priložene medicinske dokumentacije te medicinskog vještačenja po vještaku dr. ĆS tužiteljica je u tom štetnom događaju zadobila razderanu ranu stražnjeg dijela lijeve šake s time da je liječenje završeno 17. kolovoza 2020. Kao posljedicu te ozljede trpila je bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 6 dana te bolove slabog intenziteta 20 dana, doživjela je takozvani primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg 5 dana te slabog intenziteta u trajanju od 14 dana, a kao posljedica te rane zaostala su 2 ožiljka u području lijeve šake koji predstavljaju naruženje lakog stupanja, dok joj je tuđa pomoć bila potrebna 10 dana nakon ozljede u trajanju 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno.

7. Sud prvog stupanja prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim te sukladnim sadržaju priložene medicinske dokumentacije, a kako stranke nisu imale primjedbe na isti, cijeneći očitovanje vještaka u odnosu na posljedice vezane uz zadobivenu ozljedu, uvažavajući sve naprijed navedene kriterije za ocjenu pripadajuće visine pravične novčane naknade, zaključuje da bi bio primjeren iznos od 2.000,00 eur po svim kriterijima.

8. Međutim, kako je neprijeporno tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.174,60 eur prije pokretanja predmetnog postupka po postavljenom odštetnom zahtjevu te daljnji iznos od 660,00 po podnošenju tužbe, utvrđuje da je osnovan zahtjev za isplatu u preostalom iznosu od 165,40 eur. Nadalje, cijeni da bi tužiteljici s obzirom na utvrđenja vezana uz potrebu tuđe njege i pomoći i dužinu trajanja iste, s time da je prosječna cijena takve pomoći po satu 3,98 eur, pa zaključuje da po toj osnovi tužiteljici pripada daljnji iznos od 107,51 eur, te prihvaća osnovanim zahtjev za isplatu u ukupnom iznosu od 272,91 eur. Primjenom odredbe čl. 1100. st. 1 . i 2. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos, dok zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan smatrajući isti previsoko postavljen. 9. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

10. Protivno tvrdnjama tužiteljice sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji nisu kontradiktorni tako da je presudu u svemu moguće ispitati, pa njenim donošenjem nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući presudu nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Protivno daljnjim tvrdnjama tužiteljice sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade po svim naprijed navedenim kriterijima. Naime, cijeneći da je tužiteljica zadobila razderanu ranu stražnjeg dijela lijeve šake koja je obrađena i sanirana isti dan, da je liječenje završeno dva mjeseca nakon toga i nije bilo vezano uz komplikacije, da je kao posljedicu toga trpila bolove i strah naprijed navedenog intenziteta te da je zaostalo naruženje lakog stupanja, dok nije imalo za posljedicu trajno umanjenje životne i radne aktivnosti, i ovaj sud smatra primjerenom visinu novčane naknade na ime neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 eur. To potvrđuju i utvrđenja vezana uz okolnosti nastanak štetnog događaja, tijek i ishod liječenja a cijeneći pri tome i životnu dob tužiteljice. Kako je neprijeporno tuženik isplatio tužiteljici prije pokretanja predmetnog postupka i tijekom njegova trajanja ukupan iznos od 1.834,60 eur, to je preostao za isplatu iznos od 165,40 eur, koji iznos je uz daljnji pripadajući iznos na ime tuđe njege i pomoći od 107,51 eur tuženik obvezan isplatiti tužiteljici. Stoga je osnovano odbijen zahtjev u preostalom dijelu kako je to navedeno u točki III izreke presude, pa je u tom dijelu sud prvog stupanja pravilnom prijemnom odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a donio pobijanu presudu.

12. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka. U prvom redu to se odnosi na pravo na naknadu za sastav podneska od 6. rujna 2023. jer iz sadržaja istog proizlazi da se tim podneskom tužiteljica očituje na nalaz i mišljenje vještaka koji joj je prethodno dostavljen i pozvana je očitovati se te je sukladno tome i precizirala tužbeni zahtjev. Stoga joj na ime sastava tog podneska pripada zatraženi iznos od 100 bodova uz pripadajući PDV sukladno Tbr. 8.1. i 42. Tarife, te primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

13. Nadalje, osnovano tužiteljica ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kod ocjene uspjeha stranaka u sporu. Pri tome je pravilno cijenio uspjeh tužiteljice sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu do 34,47% u odnosu na visinu dok je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a ne 90% kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja dok je tuženik uspio jedino u odnosu na visinu i to sa 62,53%. Kada se od uspjeha tužiteljice od 68,73% oduzme uspjeh tuženika od 31,26% proizlazi da je ista uspjela sa 37,47%. Uz već priznati trošak od 1.389,79 eur na ime zastupanja pridoda i daljnji trošak na ime sastava navedenog podneska od 250,00 eur pa proizlazi, kao što tužiteljica navodi u žalbi da bi sveukupni pripadajući trošak iznosio 1.639,79 eur. Međutim, od navedenog iznosa na ime troškova zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi pripada joj sukladno postignutom uspjehu u sporu iznos od 614,42 eur kao i daljnji iznos od 199,08 eur kao trošak medicinskog vještačenja u cijelosti, odnosnom ukupan iznos od 813,50 eur. Kako je pobijanom presudom tužiteljici dosuđen iznos od 580,99 eur to je tuženika valjalo obvezati da joj na ime troškova postupka isplati daljnji iznos od 232,51 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je to odlučeno točkom II izreke ove presude.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je uspjela samo u neznatnom dijelu, i to djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

15. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. točka 3. i čl. 154. st. 5. u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

16. Presuda suda prvog stupnja u točki I i II te dosuđujućem dijelu točke IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak