Poslovni broj Ovr-85/2025-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste ĆG, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać, iz Rijeke, protiv ovršenika Klanatrans d.o.o. Klana, Klana 98, OIB: 72407552380, zastupan po punomoćniku Marinu Barić, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, 21. siječnja 2025. godine
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditeljice pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 20. siječnja 2025.godine tj. žalbu povodom razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 7 Ovršnog zakona.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 20.siječnja 2025.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe u kojem je naveo da je ovrhovoditeljica 22. studenog 2024. godine Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 4.232,81 eura zajedno s kamatama i troškovima, a na temelju obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine KLANATRANS d.o.o. 15.11.2024., u cijelosti prema ovršnoj ispravi, o čemu je obaviješten od strane Financijske agencije. U prijedlogu dalje obrazlaže da je ovrhovoditeljica kao radnica bila u radnom odnosu kod ovršenika te je sa direktorom društva, DG, na vlastito inzistiranje, postigla dogovor o sporazumnom raskidu ugovora o radu uslijed pronalaska novog radnog mjesta. U tom smislu su stranke dogovorile i utvrdile sve bitne elemente sporazumnog raskida dugogodišnjeg radnog odnosa, ali suprotno tome je ovrhovoditeljica u predstečajnom postupku izvršila prijavu tražbine pri čemu se pozvala na pravnu osnovu: Otkaz ugovora o radu. Ističe se dalje da DG nije donio ni potpisao Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, što nije bilo ni dogovoreno među strankama. Smatra da postoji osnovana sumnja u krivotvorenje poslovne dokumentacije čime se ovršeniku nanosi neposredna šteta u vidu prijavljenih iznosa s osnova otpremnine u predstečajnom postupku koji se sada potražuju u ovom ovršnom postupku i ovršenik će pokrenuti i odgovarajuće kaznene postupke. Navodi da Zakonom nije propisana obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu, pa da je jasno da je u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditeljice u cijelosti neosnovana. Ona nije nikada dobila otkaz već je zbog pronalaska novog radnog mjesta u dogovoru sa poslodavcem sporazumno raskinula radni odnos. Predmetna tražbina ovrhovoditeljice je u predstečajnom postupku prijavljena i nije priznata od strane dužnika. Ovršenik se poziva na žalbene razloge iz čl. 50 st. 1. točka 1., 3. i 7. OZ-a, kojima su propisani razlozi zbog kojih se može izjaviti žalba protiv rješenja o ovrsi. Ističe da prema ovrhovoditeljici nema nikakvih dugovanja, da je osnova na temelju koje je pokrenut zahtjev za izravnu naplatu očito krivotvorena jer ovršenik kao poslodavac nije nikada dao otkaz ovrhovoditeljici kao radnici, niti joj izdao ikakav obračun otpremnine jer ista i nema pravo na otpremninu. Navodi da ne bi trebalo biti sporno da u ovoj ovršnoj stvari isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, odnosno ovršna isprava je ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na drugi način je izgubila svoju djelotvornost ili utvrđeno je da je bez učinka, odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Stoga da je izravna naplata novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem predmetnog obračuna, odnosno pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika nedopuštena. Ukazuje na odredbu čl. 68. Stečajnog zakona kojom je određeno da od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, odnosno nastupa zabrana pokretanja te je iz rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-316/2024 od 15. srpnja 2024. godine utvrđeno je da se nad dužnikom, otvara predstečajni postupak. Dalje predlaže odgodu ovrhe po čl. 65 Ovršnog zakona kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita i omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica. Također navodi da odgoda ovrhe ne ovisi isključivo o mogućnosti protunaplate, nego i o situaciji u koju stavlja ovršenika. Nad ovršenikom je financijska situacija takva da je nad istim u tijeku predstečajni postupak koji se otvara u situaciji kada sud utvrdi postojanje prijeteće nesposobnosti za plaćanje, a koja prijeteća nesposobnost za plaćanje postoji kada sud stekne uvjerenje da dužnik svoje postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću i ima za cilj omogućiti ovršeniku (dužniku) da reorganizira svoje obveze i poslovanje kako bi izbjegao stečaj. Ukoliko se ovrha provodi za vrijeme trajanja predstečajnog postupka, biti će ugrožena mogućnost uspješne nagodbe s vjerovnicima, odnosno onemogućiti će se vraćanje dugova drugim vjerovnicima prema predstečajnom planu te ugroziti poslovanje i financijska stabilnost ovršenika, odnosno rezultirati će stečajnim postupkom nad ovršenikom. Predlaže se odgoditi ovrhu do odluke o utvrđenju proglašenja pljenidbe i prijenosa ovršenika nedopuštenim, tim više što postoji osnovana sumnja da je na štetu ovršenika počinjeno niz kaznenih djela od strane ovrhovoditeljice.
2.Prijedlog nije dostavljen na očitovanje ovrhovoditeljici jer su okolnosti slučaja tako zahtijevale prema odredbi čl. 65 st. 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). Naime, ovršenikov prijedlog je zaprimljen na sud dana 20.siječnja 2025.godine, a rok od 60 dana sukladno odredbi čl. 209 st. 7 OZ-a kada će se izvršiti prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditeljici istječe 22.siječnja 2025.godine slijedom čega se ne može primijeniti rok iz čl. 210 st. 3 OZ-a cijeneći činjenicu da je ovršenik svoje pravo iz čl. 210 OZ-a odlučio iskoristiti neposredno prije isteka 60.-tog dana od zatražene izravne naplate. Stoga će se ovrhovoditeljici uz ovo rješenje dostaviti i prijedlog ovršenika.
3. Izvršen je uvid u presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 22.studenog 2024.godine, u izvadak o stanju i prometu po transakcijskom računu ovršenika od 25.studenog 2024.godine, u izjave djelatnika i ranijih djelatnika ovršenika LG, ČG, MG, AG, IG, RG, BG, ŠG te u rješenje Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-316/2024-6 od 15.srpnja 2024.godine o otvaranju postupka predstečajnog postupka nad o ovršenikom. Od Financijske agencije pribavljena je ovršna isprava osnovom koje je ovrhovoditeljica zatražila izravnu naplatu, koju čini obrazac NO1 od 15.studenog 2024.godine koji se odnosi na isplatu otpremnine u iznosu od 4.223,61 eura za razdoblje od 16.kolovoza 2010.godine do 10.svibnja 2024.godine sa datumom dospjelosti 15.studenog 2024.godine. Na obrascu se nalazi pečat ovršenika sa parafom ovlaštene osobe poslodavca.
4.Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210 OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Ovršenik tako može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.
5. Ovrhovoditeljica je u konkretnom slučaju podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 22.studenog 2024.godine temeljem obračuna poslodavca o isplati otpremnine. No, ističe da se radi o krivotvorenoj poslovnoj dokumentaciji u svezi čega će pokrenuti odgovarajući kazneni postupak te u prilog čemu je priloženo više izjava (ranijih) djelatnika ovršenika. Iako ovršenik ne dostavlja ni sporazumni raskid ugovora o radu, ni navodni otkaz ugovora o radu (za koji navodi da ga nije sastavio jer je u suprotnosti sa dogovorom stranaka), ovdje je sporno pravno pitanje pripada li ovrhovoditeljici uopće pravo na otpremninu koju činjenicu sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučivati u ovršnom postupku, pa je valjalo zaključkom uputiti ovršenicu na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 i čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ-a.
6. Prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan. Odredbom čl. 65 OZ-a propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Međutim, svi navodi ovršenika kojim pokušava uvjeriti sud da bi provedbom ovrhe njemu nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta nisu učinili vjerojatnim postojanje te opasnosti zbog čega sud utvrđuje da nije ispunjen uvjet da se dopusti odgoda ovrhe po ovršenikovom prijedlogu. Činjenica da bi se naplatom po ovršnoj ispravi ugrozilo poslovanje ovršenika i podmirenje redovitih obveza iz djelatnosti koju obavlja ovršenik, nije dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, budući da je upravo svrha zatražene izravne naplate tražbine kod FINE izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja sa računa ovršenika. Navodi da je ovršenik trgovačko društvo koje se nalazi u predstečajnom postupku, nisu od značaja glede dokazivanja činjenice odnosno utvrđenja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu odredbe čl. 65 OZ-a u konkretnom slučaju gdje ovrhovoditeljica raspolaže ovršnom ispravom i prema istoj ima pravo na prisilno namirenje. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj.mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditeljice ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) i isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da upravo ovrhovoditeljica nema imovinu ili da njena imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditeljice ili druge podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditeljice, u smislu da ovrhovoditeljica ne bi bila u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen sa ovršenikovog računa. U odnosu na navode ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo narušeno njegovo poslovanje, valja reći da, kao što je već navedeno, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, a ne o imovinskim prilikama ovršenika. Osim toga, provedba ovrhe mora omogućiti ostvarenje prava vjerovnika (ovrhovoditelja) u razumnom roku ostvariti svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a okolnost što će provedba ovrhe negativno utjecati na poslovanje ovršenika ne predstavlja razlog zbog kojeg ovrhovoditelj ne bi trebao ostvariti svoju tražbinu u razumnom roku. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena i da će se provedba ovrhe negativno odraziti na poslovanje ovršenika. Međutim, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu čl. 65 st. 1 OZ-a, obzirom na činjenicu da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom prema čl. 65 st. 1 OZ- a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelj nikada ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji posluje tada imao razlog za odgodu ovrhe.
7.Stoga je odlučeno odbiti prijedlog ovršenika pozivom na odredbu čl. 210 st. 2 u svezi čl. 65 st. 1 OZ-a i riješiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci, 21. siječnja 2025.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA: 1. pun ovrhovoditeljice uz prijedlog ovršenika sa prilozima
2. pun ovršenika
3. Financijskoj agenciji
