Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-86/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać u Rijeci, protiv ovršenika KLANATRANS d.o.o., Klana 98, Klana, OIB: 72407552380, zastupan po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 20. siječnja 2025. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave, obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 7., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 20. siječnja 2025. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju ovršne isprave, obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj kao radnik bio u radnom odnosu kod ovršenika te je sa direktorom društva, gospodinom CO, a na vlastito inzistiranje, postigao dogovor o sporazumnom raskidu ugovora o radu uslijed pronalaska novih radnih mjesta. U svijetlu navedenog, stranke da su međusobno i dogovorno utvrdile sve bitne elemente sporazumnog raskida dugogodišnjeg radnog odnosa. Međutim, suprotno navedenom dogovoru ovršenik da je u predstečajnom postupku izvršio prijavu tražbine pri tome pozivajući se na pravnu osnovu Otkaz ugovora o radu. Nadalje je uvidom u priležeću dokumentaciju utvrđeno da je direktor ovršenika, gospodin CO navodno donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga i istu ovjerio svojim potpisom. Međutim, da gospodin CO navedenu Odluku nije donio, niti potpisao, a niti je takav postupak bio prethodno dogovoren među strankama. S obzirom na navedeno, a budući da postoji osnovana sumnja u krivotvorenje poslovne dokumentacije to da je ovršenik pokrenuo i odgovarajuće kaznene postupke. Nadalje, a s obzirom da Zakonom nije propisana obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu, da je u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja u cijelosti neosnovana. S obzirom na naprijed navedeno, da je prijenos i pljenidba novčanih sredstava na ovršenikovim računima i novčanim sredstvima nedopuštena i nezakonita. Nadalje, ovršenik predlaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave navodeći kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Naime, da je ovršenikova financijska situacija takva da je nad istim u tijeku predstečajni postupak te da isti postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću. Slijedom toga, a do trenutka kada ovršenik ishodi pravomoćnu sudsku presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom istom da će se uzrokovati nenadoknadiva šteta.
2. Zbog kratkoće roka iz čl. 206 st. 3 i 4 OZ-a, navedeni prijedlog za odgodu nije dostavljan ovrhovoditelju na očitovanje u smislu čl. 65 st. 2 OZ-a. Posebno je za istaknuti kako je ovršenik prijedlog uputio sudu dan prije isteka roka od 60 dana, iz čl. 209. st. 7. OZ-a.
3. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)
4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj nije očitovao (čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
5. Odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan.
6. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. U prijedlogu ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova), pa ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ- a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 21. siječnja 2025.
Sudac
Velimir Radošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja uz prijedlog ovršenika od 20.1.2025.
- pun. ovršenika
