REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1310/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ML, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić u Zagrebu, Domagojeva 4, protiv tuženika SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE, OIB 00602600385, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 2, zastupanog po punomoćnici Jasmini Češo-Žanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krsnik i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1226/2023-3 od 12. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2546/16-137 od 30. svibnja 2017., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1226/2023-3 od 12. prosinca 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete s osnova neisplaćene plaće za razdoblje od studenoga 1991. do prosinca 2015. iznos od 1.006.633,85 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku na ime naknade štete s osnova neisplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje od studenoga 1991. do prosinca 2015. isplatiti tužiteljici iznos od 302.681,02 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku na ime naknade štete s osnova neisplaćenog regresa za godišnji odmor za razdoblje od srpnja 1995. do lipnja 2015. isplatiti tužiteljici iznos od 32.907,02 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku tužiteljici s osnova naknade štete zbog neisplaćene božićnice za razdoblje od prosinca 1996. do prosinca 2015. isplatiti iznos od 19.489,16 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku na ime naknade štete s osnova neisplaćene naknade za Uskrs za razdoblje od travnja 1998. do travnja 2015. isplatiti tužiteljici iznos od 6.600,00 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka V. izreke). Naloženo je tuženiku na ime naknade štete s osnova neisplaćene jubilarne nagrade i dara isplatiti tužiteljici 20.334,95 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka VI. izreke). Naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 500.172,20 kuna sa zateznom kamatom od 30. svibnja 2017. do isplate (točka VII. Izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 29.663,55 eur/223.500,00 kn.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1913/2024-2 od 8. svibnja 2024. dopustio tužiteljici reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog povrede ljudskih prava zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ali drugom vijeću ili drugom županijskom sudu.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu mu troška sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete zbog nestručnog zastupanja tužiteljice od strane prednika tuženika, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske - Gradsko povjereništvo za Zagreb, u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem Pr-4109/1991 (kasnije Pr- 21/1994).

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena na neodređeno vrijeme u Mjesnoj zajednici „Trnjanska Savica“ na radnom mjestu stručni administrativni radnik, da je Skupština Mjesne zajednice „Trnjanska Savica“ donijela rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljici s danom 18. listopada 1991.,

- da je tužiteljica protiv rješenja poslodavca o prestanku radnog odnosa podnijela tužbu sudu radi poništenja tog rješenja,

- da je po rješenju od 28. travnja 1992. Općinskog suda u Zagrebu u predmetu broj Pr-4091/1991, kojim je tužiteljica pozvana da ispravi tužbu, tužiteljica 13. svibnja 1992. dostavila sudu podnesak pod nazivom „Dopuna tužbe“ te je u privitku tog podneska dostavila punomoć za zastupanje u tom predmetu,

- da iz punomoći od 17. ožujka 1992. (koja prileži spisu broj Pr-4091/1991) proizlazi da je ML, ovdje tužiteljica ovlastila Savez samostalnih sindikata Hrvatska - Gradsko povjereništvo za Zagreb, Službu za pružanje pravne zaštite, Zagreb, da je zastupa u postupku zaštite njenog prava iz radnog odnosa protiv poslodavca Mjesna zajednica „Trnjanska Savica“, kod nadležne inspekcije rada i pred nadležnim sudom radi prestanka radnog odnosa,

- da je punomoć potpisana od strane tužiteljice, te ĆL i LL koje su navedene u punomoći kao ovlaštene radnice,

- da se na punomoći nalazi štambilj prednika tuženika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske - Gradsko povjereništvo za Zagreb, bez potpisa ovlaštene osobe za zastupanje, koja osoba je bio AL, predsjednik Gradskog povjereništva (list 328 spisa),

- da su 25. svibnja 1992. i 10. lipnja 1992. održana ročišta u predmetu broj Pr- 4091/1991, na kojima su tužiteljicu zastupali pravnici zaposleni u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske - Gradsko povjereništvo Zagreb - ĆL i LL,

- da je 10. lipnja 1992. donijeta prvostupanjska presuda kojom je presuđeno u korist tužiteljice ML, da je povodom žalbe tuženika, Okružni sud u Zagrebu donio presudu 19. listopada 1993. broj Gž-9486/1992 kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda u tom predmetu (broj Pr-21/1994) od 18. ožujka 1994. tužba vraćena tužiteljici na ispravak, te je rješenje zaprimljeno od strane Saveza samostalnih sindikata Hrvatske - Gradsko povjereništvo Zagreb, ali da tužiteljica nije u danom roku ispravila, odnosno dopunila tužbu,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje broj Pr-21/1994 od 26. travnja 1994. kojim se tužba smatra povučenom iz razloga što tužiteljica nije u danom roku ispravila tužbu, te je rješenje kojim se tužba smatra povučenom postalo pravomoćno 3. lipnja 1994.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice te joj dosudio traženi iznos. Naime, sud je ocijenio da bi tužiteljica uspjela u radnom sporu da nije bilo propusta punomoćnika odnosno zaposlenika SSSH-Povjereništvo za Grad Zagreb, koji nije u zakonskom roku, iako je uredno bio pozvan od strane suda, postupio po rješenju suda kojim rješenjem je pozvana na ispravak odnosno dopunu tužbe, pa je rješenjem prvostupanjskog suda u radnom sporu presumirano povučena tužba. Propustom istog punomoćnika nije uložena niti žalba na rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, iako je zaposlenik tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika uredno zaprimio rješenje suda o presumiranom povlačenju tužbe, ali na isto u zakonskom roku nije uložio pravni lijek - žalbu. Nadalje, sud je ocijenio da se radi o ugovornoj odgovornosti za štetu s obzirom da je tužiteljica dala punomoć radniku tuženika, pa obzirom da je utvrđeno da na strani tuženika postoji propust jer nakon što je primio rješenje suda nije u danom roku izvršio svoju obvezu, odgovara za naknadu štete kao poslodavac za štetu koju radnik na radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi, na temelju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) prema kojem za štetu koju radnik u radu ili u svezi s radom radnik prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku nastanka štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika pravnog slijednika tuženika.

10.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da je tužiteljici nanesena šteta u vidu izgubljene zarade s naslova neisplaćene plaće od dana otkaza, odnosno prestanka radnog odnosa pa nadalje te šteta u vidu neisplate materijalnih prava koja bi tužiteljica ostvarila da je ostala raditi kod ranijeg poslodavca, odnosno njegovo pravnog slijednika.

11. Međutim, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, na temelju odredbe čl. 373.a st.1. točka 2. ZPP, s obrazloženjem, u bitnom da punomoć od neovlaštenih osoba ĆL i LL ne obvezuje prednika tuženika kao neovlašteno zastupanog jer prednik tuženika s obzirom na utvrđene činjenice nije znao niti mogao znati da su njegove zaposlenice preuzele zastupanje tužiteljice te da tuženik nije naknadno konkludentnim radnjama odobrio neovlašteno sklopljen Ugovor o zastupaju, jer nitko od zaposlenika tuženika (osim osoba koje su neovlašteno sklopile ugovor) nije pristupao na ročišta niti primao sudska pismena. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala niti da bi tuženik kao pravni slijednik SSSH- Gradsko povjereništvo Zagreb odgovarao tužiteljici za štetu u smislu odredbe članka 452. ZOO, jer da u smislu te odredbe da bi tuženik kao pravni slijednik odgovarao za eventualnu štetu koja je tužiteljici nastala povredom ugovorne obveze od strane prednika tuženika, tužiteljica je bila dužna dokazati da je tuženik stekao određenu imovinsku cjelinu od svog prednika, te bi odgovarao samo do vrijednosti aktive svog prednika, a što tužiteljica tijekom postupka nije niti tvrdila niti dokazivala da bi prednik tuženika imao imovinu niti vrijednost te imovine.

12. Ovdje valja napomenuti da je u ovom postupku ovaj sud prethodnom odlukom (rješenje Rev 220/2022-5 od 13. rujna 2023. kojim je ukinuta prethodna drugostupanjska odluka broj Gž R-2013/19-8 od 16. lipnja 2020.) odgovarajući na pravno pitanje „obvezuje li opunomoćenog punomoć na kojoj je otisnut pečat opunomoćenog koji je pravna osoba, a punomoć nije potpisala ovlaštena osoba pravne osobe nego su umjesto osobe ovlaštene za zastupanje punomoć supotpisali zaposlenici opunomoćenog (pravnici), ako je opunomoćeni u ulozi zastupnika stranke poduzimao pravne radnje u parničnom postupku?“ zauzeo pravno shvaćanje prema kojem u trenutku potpisa punomoći, iako osoba koja ju je za prednika tuženika potpisala nije na to bila ovlaštena, takav Ugovor o zastupanju proizvodi pravne učinke jer ga je prednik tuženika naknadno odobrio poduzimanjem radnji pred sudom u svojstvu punomoćnika tužiteljice (točka 16. obrazloženja).

13. U pobijanoj odluci sud drugog stupnja je naveo da prihvaća opisano pravno shvaćanje revizijskog suda, međutim izveo je drugačiji zaključak u odnosu na okolnosti na koje se pravno shvaćanje iz prethodne ukidne odluke odnosi, a da pritom u pobijanoj odluci nije iznio razloge za takvu ocjenu odlučnih činjenica.

14. Također, sud drugog stupnja je u pobijanoj odluci ocijenio da tužiteljica nije dokazala da je tuženik pravni slijednik SSSH - Gradsko povjereništvo Zagreb slijedom čega je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu.

14.1. Iako je sud prvog stupnja u odnosu na prigovore tuženika kojima iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije iznio niz razloga analizirajući statut tuženika, Zakon o udrugama, („Narodne novine“, broj 70/98, 106/97, 20/00), te Zakon o društvenim organizacijama i udruženjima građana („Narodne novine“, broj 7/92, 5/85, 47/89 i 2/90) te na temelju tih propisa ocijenio da je tuženik slijednik SSSH - Gradsko povjereništvo Zagreb, u pobijanoj presudi je izostala ocjena prethodno navedenih isprava i citiranih propisa u smislu navođenja dostatnih razloga za drugačiju ocjenu osnovanosti ovog prigovora tuženika.

15. Prema ocjeni revizijskog suda, kada sud drugog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi (primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP) odluči drugačije nego li je to učinio sud prvog stupnja dužan je izvršiti ocjenu dokaza na kojima je sud prvog stupnja temeljio svoju odluku kao i razloge zašto takvu ocjenu dokaza ne prihvaća i na temelju kojih dokaza je na drugačiji način utvrdio odlučne činjenice te izvršiti ocjenu svih izvedenih dokaza tijekom postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti.

16. Slijedom navedenog, obzirom je tužiteljici povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije te u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, zbog prethodno opisanih osobito teških povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP (na koje upućuje sadržajem revizije), valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.

17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP).

17.1. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković