REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-57/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Delić Ratković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika GK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u suposjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1037/2021-4 od 17. kolovoza 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Staromu Gradu, poslovni broj P-3830/2015 od 6. listopada 2021., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1037/2021-4 od 17. kolovoza 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Staromu Gradu, poslovni broj P-3830/2015 od 6. listopada 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Pitanja koja tuženik naznačuje u prijedlogu glase:

1. Je li vlasnik posebnog dijela nekretnine, kao u ovom predmetu tuženik, kao vlasnik stana na II. katu zgrade, dužan omogućiti trećim osobama pristup (suposjed) svojem stanu;

2. Je li vlasnik posebnog dijela nekretnine, kao u ovom predmetu tuženik, kao vlasnik stana na II. katu zgrade, dužan omogućiti trećim osobama pristup (suposjed) svojem stanu kako bi se moglo pristupiti zajedničkim prostorijama zgrade;

3. Može li se donijeti, odnosno je li dopušteno i moguće donijeti presudu radi predaje u posjed, u ovom predmetu šufita (potkrovlja), ukoliko tijekom postupka nisu raspravljene sve bitne činjenice, konkretno o pravu tuženika na nepovredivost vlasništva i mirno stanovanje u stanu na II. katu, a vezano za predaju ključeva istog stana radi pristupa šufitu (potkrovlju);

4. Je li u parničnom postupku prije donošenja odluke o glavnoj stvari potrebno raspraviti i utvrditi postoji li neko pravo, u konkretnom slučaju, pravo tuženika na nepovredivost vlasništva i mirno stanovanje vezano za predaju ključeva stana na II. katu, kako to drugostupanjski sud navodi u točki 10. obrazloženja odluke, a o utvrđenju kojeg prava ovisi odluka o glavnoj stvari;

5. Mora li izreka presude biti podobna za ovrhu, odnosno provedbu ovršnog postupka;

6. Je li izreka presude u kojoj nije određen način kako se po istoj ima postupiti, odnosno kako se ista ima provesti, kao u ovom slučaju, podobna za ovrhu, odnosno provedbu ovršnog postupka;

7. Može li se tuženiku sudskom odlukom oduzimati Ustavom RH zajamčeno pravo vlasništva na nekretninama i Ustavom RH zajamčeno pravo na nepovredivost vlastitog stana i nesmetanog stanovanja u njegovu stanu, iako pitanje vlasništva tog stana te njegova nesmetanog korištenja i predaje u suposjed nije bilo predmetom parničnog postupka, već se isključivo radilo o raspravljanju o tužbenom zahtjevu glede vlasničkih prava druge nekretnine, odnosno predaje u suposjed šufita (potkrovlja)?

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.

4. Prema odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Međutim, tuženik u prijedlogu jasno ne naznačuje razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti se određeno poziva ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka, osim što paušalno navodi da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda „u suprotnosti s sa stajalištima drugih županijskih sudova, kao i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH“. To znači da je prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova na temelju koje bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti, primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično). Kod takvog stanja stvari, za dopuštenje revizije nisu ostvarene temeljne pretpostavke iz članka 387. stavka 2. ZPP.

6. Ukoliko bi se sadržaj naznačenih pitanja kojima se ukazuje na povredu prava vlasništva i nepovredivosti nesmetanog stanovanja raspravio i s aspekta tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske na koji se predlagatelj poziva (članka 385.a stavak 2. ZPP), što bi upućivalo na povredu temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog Protokolom 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom postupku između fizičkih osoba u kojem su sudovi, odlučujući o pravima stranaka kroz ocjenjivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge za prihvaćanje pobijanog dijela tužbenog zahtjeva, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju pred nižestupanjskim sudovima. Pritom, a u odnosu na tvrdnje o ugrožavanju tuženikove nepovredivosti prava vlasništva u vezi s dijelom zahtjeva kojim je traženo obvezati tuženika na stavljanje tužitelju na raspolaganje ključeva vrata koja vode do predmetnog potkrovlja, valja naglasiti da je taj dio prvostupanjske presude ukinut odlukom drugostupanjskog suda, što znači da o tom dijelu zahtjeva nije pravomoćno odlučeno, a reviziju je moguće dopustiti samo protiv pravomoćne presude (arg. iz članka 385.a stavka 1. ZPP).

7. Imajući na umu naprijed izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.

Zagreb, 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil