Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-47/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Garić odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-118/2022-31 od 4. prosinca 2024., dana 21. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-118/2022-31 od 4. prosinca 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O trošku sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 2.656,35 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad tijekom dnevnog odmora (stanke) u razdoblju od ožujka 2017. do lipnja 2019.
6. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem vještačenja kojim je utvrđena visina potraživanje pri čemu je rad tijekom (neiskorištene) pauze tretiran kao prekovremeni rad uz uvećanje od 150%.
7. Ovo pravno shvaćanje nije pravilno. Naime, rad za vrijeme stanke ne predstavlja sam po sebi prekovremeni rad koji je definiran odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014. i dr.) prema kojemu je to rad duži od punog radnog vremena koji radnik obavlja na zahtjev poslodavca u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe. Tužitelju može pripadati pravo na razliku plaće zbog rada tijekom neiskorištene pauze, ali prema cijeni sata rada za redovno radno vrijeme, a ne prema cijeni sata prekovremenog rada
8. Slijedom navedenoga, a kako cijena rada za redovno radno vrijeme nije utvrđena, primjenom čl. 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/99., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. –Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 12/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje i nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava donijela nova odluka.
9. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević