Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-191/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 259/2019-32 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-259/2019-32 od 25. listopada 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-259/2019-32 od 25. listopada 2023. naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 9.020,44 eura / 67.964,45 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od:

- 206,46 eura, od 15.02.2014.;

- 477,95 eura, od 15.03.2014.;

- 216,03 eura, od 15.06.2014.;

- 556,59 eura, od 15.07.2014.;

- 446,63 eura, od 15.08.2014.;

- 335,92 eura, od 15.09.2014.;

- 456,22 eura, od 15.10.2014.;

- 437,65 eura, od 15.11.2014.;

- 247,58 eura, od 15.12.2014.;

- 866,21 eura, od 15.01.2015.;

- 884,07 eura, od 15.02.2015.;

- 223,86 eura, od 15.03.2015.;

- 447,43 eura, od 15.04.2015.;

- 386,79 eura, od 15.05.2015.;

- 366,57 eura, od 15.07.2015.;

- 286,80 eura, od 15.08.2015.;

- 463,10 eura, od 15.09.2015.;

- 447,43 eura, od 15.10.2015.;

- 366,57 eura, od 15.11.2015.;

- 470,78 eura, od 15.12.2015.;

- 429,80 eura, od 15.01.2016., osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, te je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.068,06 eura / 23.116,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženice, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.020,44 eura / 67.964,45 kuna, na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2015. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu [adresa], Postaju [adresa], na radnom mjestu upravitelja stroja većinom na tipovima "A", a nešto na tipu "B" na kojem su bila najmanje tri člana posade na poslovima policijskog službenika (zapovjednik, strojar i mornar);

- da je posao bio organiziran na drugačiji način i to u vidu višednevnih službi na moru u trajanju četiri do pet dana, ovisno na koji teren idu;

- da poslovi pomorske policije [adresa] uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija [adresa], odnosno poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade pa njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu. Navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja, nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, a prisustvo tužitelja na radnom mjestu neophodno je jer u svakom trenutku mora biti na raspolaganju svom poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla, u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi svoj dio posla tj. radni zadatak sukladno opisu svog radnog mjesta;

- da je tuženica tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za utuženo razdoblje isplatila plaću;

- da tuženica nije donijela, a niti tužitelju uručila, rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu;

- da su brodice tipa "A" bile namijenjene za višednevne službe i obuhvaćale su nadzor državne granice, te obilazak otoka [naziv] u nadležnosti [adresa]. Djelatnici raspoređeni u navedene brodice bili su raspoređivani na višednevne službe i to u vremenu od četiri do osam dana, tijekom kojih su morali sve vrijeme boraviti na brodici;

- da su brodice tipa "B" bile predviđene za jednodnevne i višednevne službe;

- da su brodice tipa "C" bile predviđene samo za jednodnevne službe u trajanju od 8 do 12 sati;

- da je raspored djelatnika na brodice rađen na način da se sastavljao radni nalog u kojem je bilo točno naveden dan i vrijeme odlaska na brodicu, te dan i vrijeme povratka s brodice;

- da je radnim nalogom bilo je točno određen broj radnih sati na svakoj brodici te je isti iznosio 8, 10 ili 12 radnih sati;

- da su jednodnevne službe organizirane u trajanju od 8 ili 12 sati, a višednevne službe organizirane na način da im služba kontinuirano traje od 2 do 7 dana, s time da se svaki dan službe računa po 12 sati stvarnog rada;

- da su raspoređeni djelatnici bili na brodici 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom;

- da je isplaćen terenski dodatak;

- da je isplaćena naknada za pasivno dežurstvo;

- da su izdavani radni nalozi za intervencije obavljane izvan redovnog radnog vremena i obračunata je naknada za prekovremeni rad na temelju dostavljenih naloga;

- da je obračunata naknada za rad vikendom i blagdanom, te rad noću, ali prema broju radnih sati utvrđenim radnim nalogom, a ne prema broju radnih sati koji su stvarno odrađenih na brodici;

- da je tužitelj bio upravitelj stroja te je bio zadužen da prati rad cjelokupne strojarnice a i tijekom povratka u luku i vezanja radilo je još 70% pogona pa je cijelo vrijeme isti to morao nadgledati, da su svi alarmi koji se pale povezani sa njegovim poslom voditelja stroja i on je prva osoba koju se zove kad se na brodu bilo što dogodi;

- da tužitelj nakon redovnog radnog vremena obavljao poslove održavanja broda i ostale tekuće poslove jer su na brodu konstantno uključeni uređaji i strojevi o kojima je trebalo voditi računa;

- da evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja i da je tuženica evidentirala mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće;

- da tuženica nije tužitelju davala slobodne dane za odrađeni prekovremeni rad;

- da je tužitelj koristio 8 sati dnevnog odmora kada je bio na višednevnim plovidbama;

- da je osnovano potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 59.387,22 kuna, odnosno 7.882,03 eura, po osnovu dodatka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 8.577,23 kuna, odnosno 1.138,41 eura, ukupno 67.964,45 kuna/9.020,44 eura.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 7., 42., 43., 82., 86., 96. i 257. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013.), Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014.), članka 87. i 92. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 129/2000., 41/2008., 76/2009. i 34/2011.), članka 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/2008., 23/2009., 39/2009., 90/2010. i 89/2012.)

8. Člankom 42. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013., dalje: ZR/09) koji odgovora članku 60. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, dalje: ZR/14) određeno je da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Stavkom 3. istoga članka određeno je da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Stavkom 4. istoga članka određeno je da vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

9. Članak 41. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/2013., 104/2013., 150/2013. i 153/2013., dalje: KU) određeno je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

10. Članak 44. stavkom 1. KU određeno je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%; za prekovremeni rad 50%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%; za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%; za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%; za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se dodaci iz stavka 1. toga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 4. istoga članka određeno je da za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Stavkom 11. istoga članka je određeno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Stavkom 13. istoga članka određeno je da se prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. toga članka međusobno ne isključuju.

11. Člankom 57. KU određeno je da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

12. Dakle, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora tužitelj može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, a to je broj stvarno odrađenih sati rada tužitelja izvan redovnog radnog vremena kroz utuženo razdoblje odnosno koje je to konkretne poslove obavljao nakon isteka redovnog radnog vremena i u kojem trajanju, a s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog, odnosno zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću, nego je paušalno, bez ocjene provedenih materijalnih i personalnih dokaza ustvrdio da nije moguće utvrditi koliko sati je tužitelj radio prekovremeno, proizlazi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje tako da se za sada ne može prihvatiti primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda koji je tužitelju dosudio iznos od 9.020,4 eura/67.964,45 kuna na ime naknade plaće za prekovremeni rad (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2703/2019-3 od 16. prosinca 2020., Rev-1925/2018-2 od 21. listopada 2020.i dr.).

13. Nadalje, osnovano tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženica je tvrdila da je u skladu s odredbom članka 57. KU i članka 44. stavkom 4. KU isplatila naknadu za pasivno dežurstvo te je predložila da se potraživanje tužitelja umanji za isplaćenu naknadu za tzv. pasivno dežurstvo za sate prekovremenog rada. Suprotno navodima suda prvog stupnja ne radi se o prigovoru prijeboja u smislu članka 96. stavka 1. ZR/14 već je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja s osnove manje isplaćene razlike plaće te je stoga potrebno utvrditi točan iznos koji je tuženica isplatila tužitelju i iznos koji bila dužna isplatiti tužitelju, odnosno razliku manje isplaćene plaće u smislu članka 41. KU. S obzirom na to da djelatnik pomorske policije na brodu ne može biti tzv. pasivno dežuran u vrijeme prekovremenog rada, eventualnu naknadu razlike plaće za sate odrađene u prekovremenom radu potrebno je umanjiti za naknadu za tzv. pasivno dežurstvo. Navedeno, proizlazi iz odredbe članka 57. KU kojom se definira tzv. pasivno dežurstvo kao vrijeme izvan stvarno određenih sati rada, a sud prvog stupnja je pobijanom odlukom utvrdio stvarno odrađene prekovremene sate.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je pobijanu presudu ukinuti primjenom odredbe članka 370. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja prilikom odlučivanja o postojanju i visini potraživanja tužitelja nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da naknada razlike plaće za sate odrađene u prekovremenom radu nije umanjena za naknadu za tzv. pasivno dežurstvo.

15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će provesti novu glavnu raspravu, provesti će predložene dokaze, utvrditi će odlučne činjenice i navesti razloge o odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će donijeti novu odluku.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 21. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor