REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4776/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Terzić bus d.o.o. za prijevoz i usluge, Slavonski Brod, Lička 83, OIB 21951798838, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik iz Osijeka, radi naknade štete u iznosu od 14.299,41 eur, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-624/2023-2 od 29. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-64/2022-33 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-624/2023-2 od 29. svibnja 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tuženik postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Smije li tužitelj nakon zaključenog prethodnog postupka preinačiti tužbeni zahtjev pozivajući se da je tek provođenjem vještačenja saznao za podatak o visini tužbenog zahtjeva, odnosno smije li sud temeljem odredbe članka 190. st. 2. ZPP dopustiti takvu preinaku uz obrazloženje da tužitelj sve do saznanja za rezultate vještačenja nije mogao precizno specificirati tužbeni zahtjev, a imajući u vidu da vještačenje služi dokazivanju postavljenog tužbenog zahtjeva, a ne istraživanju strukture i visine istog?
2. Smije li sud u dokaznom postupku koristiti nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen za potrebe drugog postupka i bez rukovođenja aktualnog suda, što uključuje i radnje imenovanog vještaka u postupku kojima se služi podacima i zaključcima vještaka odnosno vještačkog nalaza iz drugog postupka?
3. Da li je drugostupanjski sud dužan u smislu odredbe čl. 365. st.1. ZPP ispitati sve žalbene prigovore ili samo one za koje ocijeni da su od odlučnog značaja te da li je u smislu odredbe čl. 375. st.1. ZPP u obrazloženju odluke dužan obrazložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima, a poglavito one da neki od žalbenih razloga nisu od odlučnog značaja?
4. Da li je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju bio obvezan obrazložiti razloge iz kojih se nije osvrnuo na žalbene navode koji se odnose na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. i u svezi s tim na pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama, kao i na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz čl. 355. ZPP te da li je ukoliko smatra da pojedini žalbeni prigovori nisu od odlučnog značaja, bio dužan navesti razloge takvog mišljenja?
5. Može li drugostupanjski sud umjesto suštinskog i konkretnog obrazloženja zbog kojeg nije usvojio prigovore žalitelja da nesuglasice između vještaka nisu otklonjene odgovoriti pukom tvrdnjom da nesuglasice jesu otklonjene, bez navođenja konkretnih činjeničnih i pravnih razloga zbog kojih sud tako smatra?“.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP te dopustili preinaku tužbe. Tuženik se pogrešno poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. obzirom da provedenim vještačenjem nisu utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva.
6.1. U odnosu na ostala pitanja ovaj revizijski sud je ocijenio da su postavljena pitanja preopćenita, te ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja. Tuženik postavljenim pitanjima zapravo upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te stoga osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
7. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu nikako uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7.1. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
8. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
8.1. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
