REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-82/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika ČB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravnog sljednika iza pok. VB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica u Sisku, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Zk-7/2020-3 od 22. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-177/2020-9 od 14. listopada 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
1. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji, broj: Z-1681/2013 od 13. veljače 2014. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, na način da se na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica u [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj: Z-1681/2013 od 13. veljače 2014., te se određuje uknjižba brisanja prava vlasništva tuženice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske u cijelosti (1/1).
2. Nalaže se tuženiku ČB da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB OIB: 52634238587 da tuženiku ČB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn, u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-673/2023-2 od 10. svibnja 2023. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Zk-7/2020-3 od 22. studenog 2022. u odnosu na sljedeća pitanja:
"1. Je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, a u odnosu na koje nije proveden diobni postupak i u odnosu na koje nije sastavljena isprava temeljem koje bi dionik nekretnine stekao pravo vlasništva na svom dijelu, odnosno koje pretpostavke moraju biti ispunjene za stjecanje toga prava?
2. Uzimajući u obzir pravne stavove izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske broj 37685/10, Jakeljić protiv Republike Hrvatske broj 22768/12, kao i u odluci Velikog vijeća u predmetu Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske broj 37685/10 i 22768/12, računa li se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. i to na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su nekretnine ranije bile upisane kao vlasništvo zemljišne zajednice?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je protiv navedene presude podnijela reviziju u odnosu na naznačena pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ispravi zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji broj Z-1681/2013 od 13. veljače 2014. na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženice uz istovremeni upis tih nekretnina na ime tužiteljice.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno da je ista oznake [katastarska čestica] oranica u [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvo prednice tuženika VB, u cijelosti,
- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. VB broj O- 14/2017 od 7. veljače 2017. utvrđena ostavinska imovina na [katastarska čestica] oranica u [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je utvrđen nasljednik ČB, sin, ovdje tuženik,
- da je uvidom u Ugovor o kupoprodaji zaključen između AB, kao prodavatelja i HB VB, kao kupaca **.**.1978. utvrđeno da su predmet kupoprodaje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska čestica] oranica Glogočak u požarini od 329 čhv, da je u ugovoru navedeno da su istu česticu 1948. prednici kupca kupili od prodavatelja ali nisu je gruntovno prenijeli jer nije bilo sređeno gruntovno stanje prodavačevih nekretnina, a budući je sada sređeno i to sada i prenose na svoje ime i korist,
- da je uvidom u rješenje Općinskog suda u Petrinji broj Z-2892/1985 od 19. prosinca 1985. utvrđeno da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 15. lipnja 1978. izvršen besteretni otpis [katastarska čestica] oranica od 329 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena AB iz [adresa] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist Namesnik Č iz [adresa].,
- da je zemljišnoknjižni ispravni postupak pokrenut 17. lipnja 2013. i doneseno je rješenje Z-1681/2013 od 13. veljače 2014. kojim je naložena uknjižba prava vlasništva na nekretninama Republike Hrvatske, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od novoformirane čestice broj 874/26 oranica [adresa], za korist Namesnik VB,
- da je uvidom u spis Z-1681/2013 utvrđeno da je na temelju zemljišnoknjižnog stanja za [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz 1883. bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u vlasništvu Mjesne općine Mošćenica, 1900. na nekretnine se upisuje Zemljišna zajednica Mjesne općine Mošćenica, a 1901. godine na nekretnine se upisuju kućne zadruge, 1952. nekretnine su upisane kao Općenarodna imovina s pravom korištenja Narodnog odbora gradske općine u Petrinji, a 1960. otpisuju se u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao Općenarodna imovina s pravom korištenja Mesne industrije Gavrilović Petrinja, a 1990. na predmetnoj nekretnini kao vlasnik se upisuje RO "Gavrilović" poljoprivreda s.p.o.,
- da je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku utvrđeno da je zemljišnoknjižni vlasnik čestice [katastarska čestica] Republika Hrvatska iako je u vrijeme izrade elaborata 3. srpnja 2009. nekretnina bila upisana kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Prva RO "Gavrilović" Poljoprivreda SPO, nastala je predmetna čestica 874/26 površine 2863 m2, a što je razvidno iz parcelacijskog elaborata,
- da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povijesni prikaz) utvrđeno da je [katastarska čestica] površine 2863 m2 nastala cijepanjem [katastarska čestica] površine 131839 m2 te je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prenesena u vlasništvo prednice tuženika,
- da je uvidom u identifikaciju čestica Ureda za katastar, Ispostava Petrinja utvrđeno je da katastarska čestica [katastarska čestica] odgovara gruntovnim česticama 874/26 dio i 800 dio,
- da je uvidom u predmet Z-1981/2013 kojem prileži elaborat GEO NIKOLA d.o.o., Velika gorica, Mariborska 6 od srpnja 2009., ovjerenog od Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostava Petrinja utvrđeno da su od dotadašnje čestice 874/1 pašnjak od 131839 m2 u katastru po novoj izmjeri čest.br. 1700 dvorište od 372 m2, kuća od 107 m2 i čest.br. 1701 oranica od 3567 m2 formirane nove čestice broj 874/1 pašnjak Slatina od 128976 m2 i čest.br. 874/26 oranica [adresa],
- da je uvidom u presudu toga suda broj P-206/2012 od 18. veljače 2013. utvrđeno da je istom presudom utvrđeno da je VB vlasnica novoformirane čestice 874/26 oranica od 2863 m2 temeljem parcelacijskog elaborata i prijavnog lista te nacrta Klasa: 923-06/09-02/62, Ur.br 541-09-3-06/2-09-2 od 7. kolovoza 2009. potvrđenog od Ureda za katastar, Ispostava Petrinja od 7. kolovoza 2009. što su tuženici Gavrilović, Prva hrvatska tvornica salame, sušenog mesa i masti i M. Gavrilovića potomci d.o.o. [adresa] i kao slijednici RO „Gavrilović Poljoprivreda“ dužni priznati i dozvoliti upis prava vlasništva tužiteljice,
- da je navedena presuda P-206/2012 od 18. veljače 2013. postala pravomoćna 7. ožujka 2013. temeljem koje se prednica tuženika nije upisala kao vlasnik jer je u međuvremenu došlo do upisa tužiteljice kao vlasnika nekretnine,
- da se radi se nekretnini koja je iza obiteljske kuće prednice tuženice katastarska čest. br. [katastarska čestica], da je u provedenom postupku utvrđeno da su prednici tuženika na toj parceli sijali kukuruz i obrađivali je za svoje potrebe i da im nitko nije osporavao posjed niti priječio posjed,
- da je utvrđeno da prednici tuženika tu zemlju uživaju odnosno da je pokojna VB, njena svekrva i suprug tu zemlju uživali od 1940. i neke godine, kao i njen djever UB, a kada se ona udala 1961. braća su se dogovorila da pokojna VB kao i njen sada pok. suprug SB uživaju zemlju pored njihove kuće u produžetku iza kuće jer su imali stoku iako to nisu proveli u katastru,
- da je utvrđeno da su prednici tuženika vršili posjed predmetne nekretnine pošteno i nesmetano bez obzira na proglašenje istih nekretnina općenarodnom imovinom te su ostvarili posjed nije smetan niti osporavan,
- da su prednici tuženika u poštenom, neosporavanom i neometanom dugogodišnjem posjedu od 1940.-tih godina.
10.1. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev za utvrđenje pogrešnog upisa na predmetnim nekretninama te uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - dalje: ZZK). Nižestupanjski sudovi utvrdili su da je posjed tuženika zakonit, istinit i pošten.
10.2. Sud se u pobijanoj presudi pozvao na odluku ovoga suda broj Rev-615/2019 od 12. svibnja 2020. koji je u odnosu na pitanje: "Može li se dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao imovina zemljišne zajednice" ocijenio da je vlasništvo predmetne nekretnine moglo biti stečeno dosjelošću kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1480/2016 od 5. studenoga 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev- 291/2014 od 17. travnja 2018., u kojima je izraženo sljedeće shvaćanje:
"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
11. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/91 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., ("Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.
12.1. Slijedom iznesenog shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda međutim, budući da se pitanja odnose na nekretnine koje su bile upisane kao pravo vlasništva zemljišne zajednice treba dodatno objasniti da su Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", broj 36/47, 51/58 i 13/87) prestale postojati zemljišne zajednice te je imovina zemljišnih zajednica postala općenarodna imovina, odnosno društveno vlasništvo. Stoga, od 19. travnja 1947. kada je navedeni Zakon stupio na snagu, nije bilo zapreke da se dosjedanjem stječe vlasništvo na nekretninama koje su nekada bile u vlasništvu zemljišnih zajednica, a imovina kojih je stupanjem na snagu citiranog Zakona postala društveno vlasništvo, što je ujedno odgovor na naznačena pitanja (tako i u Rev-1355/2021 od 17. prosinca 2024.).
12.2. U ovom sporu odlučno je da je tuženik osobno i putem svojih prednika bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od četrdeset godina, naime utvrđeno je da su prednici tuženika kupili dio predmetne nekretnine 1978., a dio su dobili od Gavrilovića, a u tom razdoblju predmetne nekretnine nisu bile u vlasništvu zemljišne zajednice jer je ista prestala postojati 1947. i njezina imovina je proglašena općenarodnom imovinom, odnosno, postala je društveno vlasništvo, a savjesnost njihova posjeda nije ni osporavana.
13. Stoga uz utvrđenje da su tuženik i njegovi prednici konkretne nekretnine stekli posjedovanjem kroz propisano vrijeme, da je posjed tuženika i njegovih prednika zakonit, istinit i pošten, pravilno je drugostupanjski sud prihvativši tužbeni zahtjev izrazio shvaćanje koje ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda.
14. S obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
